Ne otpisujte Donalda Trumpa: Više se puta oporavio od bankrota, mogao bi i od izbornoga poraza

Kojom god razlikom u glasovima birača i elektorskim glasovima završili ovogodišnji američki predsjednički izbori, Donald Trump je unatoč zaostatku za Joeom Bidenom daleko od uvjerljivoga gubitnika. Ni on osobno ni politike koje je zastupao nisu otišli u prošlost, već bi se ubrzo lako mogli revitalizirati…

Tko kaže da aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump nije pobijedio na ovogodišnjim američkim predsjedničkim izborima? Ako ništa drugo, pobijedio je sam sebe. I to pomoću ‘kineskoga’ virusa, kako je Trump osobno prozvao SARS-CoV-2, odnosno koronavirus koji je ove godine uzrokovao pandemiju najteže pogodivši upravo Amerikance. Da nije došlo do globalnoga širenja viroze, prvi put dijagnosticirane u kineskome velegradu Wuhanu, ili da je i dalje aktualni stanar Bijele kuće na vrijeme prepoznao ugrozu te joj se državnički suprotstavio, teško bi sada osporavao rezultate izbora.

Devet mjeseci uoči izbora američki je predsjednik polako učvršćivao status favorita. Početkom veljače 2020. je Gallup, jedna od najcjenjenijih svjetskih agencija kada su posrijedi ispitivanja javnog mnijenja, objavio recentne rezultate istraživanja prema kojima je 49 posto ispitanika u SAD-u izrazilo potporu načinu na koji Donald Trump vodi zemlju. To je bio rekordan rejting u Trumpovu mandatu, čak tri posto veći od prethodnoga najvećeg rezultata ostvarenog u svibnju 2019., kad je posebni istražitelj Robert Mueller obznanio da ne postoje dokazi o kriminalnoj zavjeri koja bi predsjednika SAD-a teretila u sumnjama da je s ruskom stranom utjecao na izbore 2016.

Politički instinkt zakazao na koroni

Tako je Donald Trump početkom 2020. malo-pomalo trasirao pobjednički put prema novom četverogodišnjem mandatu u Washingtonu. Ključne su mu stvari išle na ruku. Gospodarstvo je raslo po stabilnim stopama, otvarale su se stotine tisuća novih radnih mjesta svakoga mjeseca, većina je američkoga stanovništva potvrđivala da živi bolje nego kada je Trump preuzeo predsjedničku dužnost, a Amerikanci nakon niza desetljeća nisu otpočeli novu vojnu intervenciju. Doda li se tomu da je Demokratska stranka upravo započela mučne predizbore s nejasnom predodžbom kakav tip političke ličnosti suprotstaviti samoživom i očito poduzetnom predsjedniku, republikanci su, uključujući one kojima je Trump osobno neprihvatljiv, mogli računati na barem još četiri godine političke dominacije zemljom. Koronavirus je još početkom veljače bio percipiran kao isključivo istočnoazijski problem koji bi se mogao sanirati kao njegov prethodnik SARS-CoV početkom 2000-ih, bez većeg širenja na ostatak svijeta.

Kako se koronavirus širio svijetom, a zatim u najvećoj mjeri i među američkim stanovništvom, tako su kopnjele i Trumpove šanse za ponovnim izborom. Čovjek počesto nepogrešivog instinkta za ono što traži njegova publika i njegovi birači nije prepoznao da se u suprotstavljanju dotad nepoznatoj bolesti krije svojevrstan lakmus-papir. Odnosno indikatorska situacija koja će detektirati njegovu sposobnost državničkog ponašanja lidera u krizi ili i dalje političkog šoumena kojemu je nedostatak empatije glavna prepreka u obnašanju javne dužnosti usred najveće globalne zdravstvene krize od ratnih vremena. Sustavno podcjenjujući opasnost, zanemarujući upozorenja i činjenice te optužujući sve druge za kasniji razvoj situacije izuzev sebe, Donald Trump je doslovce pobijedio samog sebe, a od toga koliko je (ne)spreman priznati poraz ovisit će i dinamika završetka aktualnog izbornog postupka u SAD-u. Četrdeset i peti američki predsjednik voli izbore samo onda kada pobjeđuje na njima. U suprotnom ih ne želi priznati.

Nova prilika za četiri godine

Dakako, Trumpovo nehvatanje u koštac s pandemijom koronavirusa nije jedini razlog njegova izbornog zaostajanja za veoma izglednim četrdeset i šestim američkim predsjednikom Joeom Bidenom. Trumpov prepoznatljiv način shvaćanja i obnašanja predsjedničke dužnosti u konačnici je priskrbio ipak više osporavatelja nego li podržavatelja. Tako su se američki predsjednički izbori 2020. pretvorili u referendum o aktualnom predsjedniku te je suparnička strana među demokratima imala samo jedan zadatak ako već nije mogla profilirati unaprijed neprijepornoga pobjednika kakvi su primjerice bili Bill Clinton 1992. i Barack Obama 2008. Taj je zadatak bio suprotstaviti Trumpu optimalan kompromis u političaru koji ni na koji način neće odbijati ili demotivirati vlastite i neodlučne birače.

Obamin potpredsjednik s vlastitom životnom i političkom pričom u konačnici se pokazao najboljim izborom u nimalo jednostavnom srazu s Donaldom Trumpom. Joe Biden postat će sa sedamdeset i osam godina najstariji američki predsjednik u povijesti s prvom ženom potpredsjednicom u povijesti SAD-a, pri čemu je Kamala Harris i veoma izgledna predsjednička kandidatkinja 2024. jer je Biden otprije najavio da cilja na samo jedan mandat.

I tu leži nova prilika za Trumpa. Točno za četiri godine. Ovisno o tome kako će se ponašati sljedećih dana i tjedana, odnosno hoće li u jednom trenutku shvatiti da bi puno više mogao izgubiti osporavajući izborni postupak nego li osvojivši manji broj elektorskih glasova, Donald Trump ima prigodu i u izbornom porazu sačuvati politički kapital. Tim više jer je u odnosu na 2016. osvojio veći postotak glasova te poput Bidena preskočio granicu od sedamdeset milijuna glasova birača, što je drugi najveći apsolutni broj birača palih na američkim predsjedničkim izborima u povijesti. Pritom je ohrabrujuće pobjede ostvario na Floridi, u Ohioju i Teksasu te pretvorio Pennsylvaniju u saveznu državu za čije će se glasove ubuduće svaki demokratski kandidat ili kandidatkinja morati itekako potruditi.

Unatoč svojoj antiimigracijskoj retorici i politici te neprestanom koketiranju s rasizmom, nije izgubio sve hispanoameričke i afroameričke birače, a s obzirom na broj osvojenih glasova birača, stekao je i milijune novih. To mu je uspjelo jer je na krilima rastućega gospodarstva vješto razbio postulate političke korektnosti, prakticirao rudimentarnu političku komunikaciju, cijelo se vrijeme ponašao kao zvijezda vlastitoga političkog reality šoua te napokon iskoristio svoje višedesetljetno pojavljivanje u medijima.

U SAD-u ima na desetine bogatijih poduzetnika od Donalda Trumpa i znatno uspješnijih, ali nitko među njima nije napravio ono što je njemu pošlo za rukom: izgraditi osobni brend, to jest marku vlastitog imena i prezimena koja mu je zasigurno najvredniji dio bogatstva kojim raspolaže. Trump je još u 80-ima i 90-ima bio najpoznatiji američki bogataš jer je činio sve da to i bude, da bi od 2004. postao i televizijskom zvijezdom zahvaljujući reality šouu ‘Pripravnik’, u kojem je sve do predizborne kampanje 2015. bio arbitrom u donošenju završne odluke o pobjedniku višeetapnih poslovnih izazova u svakoj sezoni. Dobar je dio Trumpovih birača i sam poželio biti njegovim pripravnikom, odnosno odsanjati američki san ili se makar naći u situaciji da mu sveprisutni milijarder osigura posao u stvarnom svijetu. Neovisno o tome slaže li se s onim što on govori ili možda ne.

Opet presedan G. Clevelanda?

Kao politički pripravnik u Bijeloj kući, Donald Trump je gotovo došao do završnice. U njoj ga trenutačno pobjeđuje Joe Biden, ali nije nemoguće da se četiri godine mlađi Trump odluči za nastavak političke karijere. I tako pokuša ponoviti presedan Grovera Clevelanda, američkog predsjednika koji je pobijedio na izborima 1884., zatim izgubio četiri godine kasnije, osvojivši ipak relativnu većinu glasova birača, te napokon ponovno pobijedio 1892., porazivši aktualnog predsjednika Benjamina Harrisona, te tako postao jedinim predsjednikom SAD-a s dva mandata koji nisu bili uzastopni. Cleveland je bio demokrat, Trump je (zasad) republikanac te bi i na taj način ispisao povijest. Ovisno o ozračju u Republikanskoj stranci i procjeni koristi li joj posljednji predsjednik iz njezinih redova ili šteti trenutačnim ponašanjem, Trump bi mogao nanovo zatražiti republikansku nominaciju za četiri godine posluže li ga dobra volja i kondicija. A možda se nakon članstva u Reformističkoj stranci još jednoga magnata u politici, Rossa Perota, zatim u Demokratskoj stranci, nestranačkoga statusa te članstva u Republikanskoj stranci odluči za osnivanje vlastite stranke s kojom bi izašao na nove izbore. Ime i ostavštinu svakako ima.

Kao poduzetnik, Donald Trump je kroz poslovanja svojih hotela i kockarnica više puta bankrotirao te se isto toliko puta vraćao među imućne poduzetnike. Nije nemoguće da ga ista logika povede i u političkoj karijeri, kojoj i dalje može spriječiti bankrot. Naime uspješno je modeliran trampizam kao novi političko-estradni miks populizma, egoizma i hipokrizije koji će svog tvorca – nadživjeti.

tportal

3 comments

  1. Barack Obama i Hillary Clinton inicirali su rat u Ukrajini i započeli tzv. „arapsko proljeće“ čime su istovremeno ciljano izazvali teške ratne sukobe u nekoliko zemalja Bliskog Istoka koji traju već više od deset godina. Danas znamo da su ti ratovi – između ostalog – započeti kako bi se milijuni ljudi natjerali na ilegalnu emigraciju u Europu. Danas također znamo da ti isti migranti dolaze organizirano, a na raspolaganje im se stavljaju brodovi tzv. „humanitarnih nevladinih organizacija“, kreditne kartice sa stalnim financijskim priljevom i pametni telefoni s aplikacijama na kojima su učitane precizne karte za ilegalni prijelaz europskih granica (osobne dokumente naravno nemaju). Time su Barack Obama, Hillary Clinton i njihova administracija aktivno stali iza lijeve neoliberalne globalističke agende tzv. „novog svjetskog poretka“ kojemu je jedan od glavnih ciljeva potkopavanje i brisanje nacija, granica, nacionalnih država, vjerskih zajednica, pa i same institucije obitelji kao jezgre i temelja tradicionalnog društvenog sustava. Cilj je jedna država, jedna vlada (koja bira samu sebe), jedna valuta i jedno jedino ogromno „slobodno“ (tj. oligopolno) tržište bez državnih granica s neograničenim resursima jeftine anacionalne obespravljene radne snage. EU se kreće točno u tom pravcu.

    Barack Obama je prvi predsjednik koji je svaki dan svog mandata proveo u ratnom stanju. Tek što je ušao u Bijelu kuću dobio je Nobelovu nagradu za mir (!?!) da bi samo 2016. bacio 26.000 bombi na Siriju, Irak, Libiju i Afganistan. Brojni stručnjaci međunarodnog prava tvrde da je Obama odgovoran za ratni zločin zbog potpisivanja naloga za ubojstvo oko 1.700 civila dirigiranim dronovima (tzv. „extrajudicial killing“). Ovakva neselektivna ubojstva civila svakako su jedan od uzroka eskalacije islamističkog terora u posljednje vrijeme u Europi. Prije odlaska, 23.12.2016., nobelovac Obama je potpisao gigantski vojni budžet od 619 mlrd. dolara.

    Barack Obama je za vrijeme svog cijelog mandata zaštitnički nezainteresirano promatrao nezapamćeno razbojničko divljanje globalističkih bankarskih terorista s Wall Streeta, da bi te iste opljačkane banke odmah potom sanirao stotinama milijardi dolara poreznih obveznika. Usprkos velikoj medijskoj galami korumpiranih dirigiranih mainstream medija i zvučnim izjavama i najavama danas je potpuno jasno da on nije ništa konkretno i trajno napravio niti po pitanju socijalnog i zdravstvenog osiguranja svojih građana, niti po pitanju globalne zaštite okoliša. Samo prazne priče i teatar za mase.

    Za vrijeme Obamine administracije stvoren je dosad nezabilježen sustav špijunaže i prisluškivanja u cijelom svijetu. Poznat je skandal kada su njemačke tajne službe 2012. otkrile da NSA u Berlinu prisluškuje čak i mobitel Angele Merkel (satiričari su Obamin slogan „Yes, we can“ tada preobrazili u „Yes, we scan“). Merkel se naravno nije jako naljutila, jer ipak su oni dio zajedničkog globalističkog poduhvata (to vrijedi i za savezništvo Bush – Obama, kao i npr. CDU – SPD u Njemačkoj ili HDZ – SDP u Hrvatskoj).

    Nakon što je Edward Snowden javno obznanio brojne svinjarije američkih tajnih službi (u koje je također bio debelo umočen i aktualni predsjednik), Obama je započeo njegov nemilosrdni progon. Slijedom događaja Obama osniva tzv. „Anti Propaganda Center“ koji kao da je nastao po uzoru na ministarstvo istine iz Orwellove „1984“, čiji je zadatak cenzura medijskih sadržaja koji „ugrožavaju nacionalnu sigurnost“.

    Još bih mogao puno toga napisati o Obaminoj podršci za npr. fracking, TTIP ili osnivanje poreznih oaza (Delaware) ili o rastućoj razlici između bogatih i siromašnih, što je sve sušta suprotnost njegovim frazama kojima se neprestano deklarira kao borac za socijalnu pravdu i zaštitu okoliša.

    Predsjednik Trump je vodio politiku koja je dijametralno različita od svega gore navedenog. On je ostvario veliki ekonomski uzlet, znatno smanjio američku vojnu nazočnost u svijetu, nije započeo nijedan novi rat i poništio je neke štetne međunarodne globalističke ugovore. Međutim, time se zamjerio svemoćnim gospodarima novog svjetskog poretka: globalnim američkim koncernima i Wall Streetu koji na štetu vlastitog naroda forsiraju trgovinu s Kinom, samoj velesili Kini, američkoj industriji oružja, ratnohuškačkim tajnim službama, dekadentnom ljevičarskom kokainskom Hollywoodu i korumpiranim mainstream medijima. Pod takvim okolnostima teško je dobiti predsjedničke izbore, ali kao najteži problem pokazao se koronavirus, jer je time zaustavljen sjajan ekonomski uzlet SAD-a.

    Interesantno je da je taj virus izvezen iz Kine (prije nije valjda ni postojao?), i to nakon što je Trump otvorio trgovački rat s Kinom, na veliku korist američke ekonomije, srednjeg i malog poduzetništva i novih radnih mjesta (a na veliku žalost velikih globalnih koncerna i Wall Streeta). Ubrzo – baš pred izbore – upravo SAD postaju jedno od svjetskih žarišta pandemije, a zaraza u Kini navodno potpuno nestaje. Ali o tome i o mandatu predsjednika Trumpa možda neki drugi put.

  2. @Smith, zaista odličan pregled. Jesi li namjerno izostavio pogoršanje odnosa SAD i Europe? I što misliš o otporu Amerike prema Sjevernom toku 2, i općenito odnosu SAD i Rusije?

  3. Da, namjerno nisam spomenuo pogoršanje odnosa između SAD i EU, niti sam pisao o odnosima između SAD i Rusije, jer nisam htio pretjerati u pohvalama Trumpu.

    Dakle, Trump više ne želi tolerirati licemjerno ponašanje europskih zemalja, poglavito na trgovačkom i vojnom planu. Postoji čitav niz za SAD nepovoljnih trgovinskih ugovora, od kojih je Trump neke već poništio. Tako npr. europski automobili podliježu carinama od samo 2,5% u SAD, dok američki automobili plaćaju čak 10% carine u EU. Takvih primjera je bezbroj i u drugim branšama.

    Trump također s pravom žestoko kritizira europske NATO saveznice jer ne poštuju ugovor kojim su se obvezale najkasnije do početka 2019 izdvajati najmanje 2% svog bruto proizvoda za troškove obrane. Iste te zemlje se „šlepaju“ uz američku vojnu i vanjsku politiku i očekuju da SAD odrađuju sve same. Sad čak kritiziraju najavu povlačenja američke vojske iz Afganistana i najavu znatnog smanjenja vojne nazočnosti u ostalim kriznim područjima. Javnost iste te licemjerne podle EU je prije toga desetljećima kritizirala SAD – zbog vojnih intervencija.

    Trump je također u pravu kad Europi zamjera nekritičko približavanje Kini, kao opasnoj totalitarnoj komunističkoj globalnoj velesili, uz istodobno udaljavanje od SAD.

    Što se tiče odnosa SAD i Rusije, mislim da treba pozdraviti očiglednu normalizaciju odnosa između dviju zemalja, a isto to vrijedi i za Sjevernu Koreju (s obje zemlje je Obama bio gotovo na rubu rata). Jedina Trumpova vojna akcija bio je munjeviti atentat na iranskog generala Sulejmanija, glavnog organizatora šiitskog terorizma u inozemstvu, bez daljnje eskalacije.

    Sjeverni tok 2 neću komentirati jer nisam dovoljno upoznat. Jedino mi se čini da SAD ovdje svim raspoloživim javnom i tajnim diplomatskim sredstvima brane i/ili nameću svoje interese, što je legitimno. Ali to više nije pitanje koje se odnosi samo na Trumpa.

Odgovori