Kojom god razlikom u glasovima birača i elektorskim glasovima završili ovogodišnji američki predsjednički izbori, Donald Trump je unatoč zaostatku za Joeom Bidenom daleko od uvjerljivoga gubitnika. Ni on osobno ni politike koje je zastupao nisu otišli u prošlost, već bi se ubrzo lako mogli revitalizirati…



Tko kaže da aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump nije pobijedio na ovogodišnjim američkim predsjedničkim izborima? Ako ništa drugo, pobijedio je sam sebe. I to pomoću 'kineskoga' virusa, kako je Trump osobno prozvao SARS-CoV-2, odnosno koronavirus koji je ove godine uzrokovao pandemiju najteže pogodivši upravo Amerikance. Da nije došlo do globalnoga širenja viroze, prvi put dijagnosticirane u kineskome velegradu Wuhanu, ili da je i dalje aktualni stanar Bijele kuće na vrijeme prepoznao ugrozu te joj se državnički suprotstavio, teško bi sada osporavao rezultate izbora.


Devet mjeseci uoči izbora američki je predsjednik polako učvršćivao status favorita. Početkom veljače 2020. je Gallup, jedna od najcjenjenijih svjetskih agencija kada su posrijedi ispitivanja javnog mnijenja, objavio recentne rezultate istraživanja prema kojima je 49 posto ispitanika u SAD-u izrazilo potporu načinu na koji Donald Trump vodi zemlju. To je bio rekordan rejting u Trumpovu mandatu, čak tri posto veći od prethodnoga najvećeg rezultata ostvarenog u svibnju 2019., kad je posebni istražitelj Robert Mueller obznanio da ne postoje dokazi o kriminalnoj zavjeri koja bi predsjednika SAD-a teretila u sumnjama da je s ruskom stranom utjecao na izbore 2016.

Politički instinkt zakazao na koroni


Tako je Donald Trump početkom 2020. malo-pomalo trasirao pobjednički put prema novom četverogodišnjem mandatu u Washingtonu. Ključne su mu stvari išle na ruku. Gospodarstvo je raslo po stabilnim stopama, otvarale su se stotine tisuća novih radnih mjesta svakoga mjeseca, većina je američkoga stanovništva potvrđivala da živi bolje nego kada je Trump preuzeo predsjedničku dužnost, a Amerikanci nakon niza desetljeća nisu otpočeli novu vojnu intervenciju. Doda li se tomu da je Demokratska stranka upravo započela mučne predizbore s nejasnom predodžbom kakav tip političke ličnosti suprotstaviti samoživom i očito poduzetnom predsjedniku, republikanci su, uključujući one kojima je Trump osobno neprihvatljiv, mogli računati na barem još četiri godine političke dominacije zemljom. Koronavirus je još početkom veljače bio percipiran kao isključivo istočnoazijski problem koji bi se mogao sanirati kao njegov prethodnik SARS-CoV početkom 2000-ih, bez većeg širenja na ostatak svijeta.


Kako se koronavirus širio svijetom, a zatim u najvećoj mjeri i među američkim stanovništvom, tako su kopnjele i Trumpove šanse za ponovnim izborom. Čovjek počesto nepogrešivog instinkta za ono što traži njegova publika i njegovi birači nije prepoznao da se u suprotstavljanju dotad nepoznatoj bolesti krije svojevrstan lakmus-papir. Odnosno indikatorska situacija koja će detektirati njegovu sposobnost državničkog ponašanja lidera u krizi ili i dalje političkog šoumena kojemu je nedostatak empatije glavna prepreka u obnašanju javne dužnosti usred najveće globalne zdravstvene krize od ratnih vremena. Sustavno podcjenjujući opasnost, zanemarujući upozorenja i činjenice te optužujući sve druge za kasniji razvoj situacije izuzev sebe, Donald Trump je doslovce pobijedio samog sebe, a od toga koliko je (ne)spreman priznati poraz ovisit će i dinamika završetka aktualnog izbornog postupka u SAD-u. Četrdeset i peti američki predsjednik voli izbore samo onda kada pobjeđuje na njima. U suprotnom ih ne želi priznati.

Nova prilika za četiri godine


Dakako, Trumpovo nehvatanje u koštac s pandemijom koronavirusa nije jedini razlog njegova izbornog zaostajanja za veoma izglednim četrdeset i šestim američkim predsjednikom Joeom Bidenom. Trumpov prepoznatljiv način shvaćanja i obnašanja predsjedničke dužnosti u konačnici je priskrbio ipak više osporavatelja nego li podržavatelja. Tako su se američki predsjednički izbori 2020. pretvorili u referendum o aktualnom predsjedniku te je suparnička strana među demokratima imala samo jedan zadatak ako već nije mogla profilirati unaprijed neprijepornoga pobjednika kakvi su primjerice bili Bill Clinton 1992. i Barack Obama 2008. Taj je zadatak bio suprotstaviti Trumpu optimalan kompromis u političaru koji ni na koji način neće odbijati ili demotivirati vlastite i neodlučne birače.


Obamin potpredsjednik s vlastitom životnom i političkom pričom u konačnici se pokazao najboljim izborom u nimalo jednostavnom srazu s Donaldom Trumpom. Joe Biden postat će sa sedamdeset i osam godina najstariji američki predsjednik u povijesti s prvom ženom potpredsjednicom u povijesti SAD-a, pri čemu je Kamala Harris i veoma izgledna predsjednička kandidatkinja 2024. jer je Biden otprije najavio da cilja na samo jedan mandat.

I tu leži nova prilika za Trumpa. Točno za četiri godine. Ovisno o tome kako će se ponašati sljedećih dana i tjedana, odnosno hoće li u jednom trenutku shvatiti da bi puno više mogao izgubiti osporavajući izborni postupak nego li osvojivši manji broj elektorskih glasova, Donald Trump ima prigodu i u izbornom porazu sačuvati politički kapital. Tim više jer je u odnosu na 2016. osvojio veći postotak glasova te poput Bidena preskočio granicu od sedamdeset milijuna glasova birača, što je drugi najveći apsolutni broj birača palih na američkim predsjedničkim izborima u povijesti. Pritom je ohrabrujuće pobjede ostvario na Floridi, u Ohioju i Teksasu te pretvorio Pennsylvaniju u saveznu državu za čije će se glasove ubuduće svaki demokratski kandidat ili kandidatkinja morati itekako potruditi.


Unatoč svojoj antiimigracijskoj retorici i politici te neprestanom koketiranju s rasizmom, nije izgubio sve hispanoameričke i afroameričke birače, a s obzirom na broj osvojenih glasova birača, stekao je i milijune novih. To mu je uspjelo jer je na krilima rastućega gospodarstva vješto razbio postulate političke korektnosti, prakticirao rudimentarnu političku komunikaciju, cijelo se vrijeme ponašao kao zvijezda vlastitoga političkog reality šoua te napokon iskoristio svoje višedesetljetno pojavljivanje u medijima.

U SAD-u ima na desetine bogatijih poduzetnika od Donalda Trumpa i znatno uspješnijih, ali nitko među njima nije napravio ono što je njemu pošlo za rukom: izgraditi osobni brend, to jest marku vlastitog imena i prezimena koja mu je zasigurno najvredniji dio bogatstva kojim raspolaže. Trump je još u 80-ima i 90-ima bio najpoznatiji američki bogataš jer je činio sve da to i bude, da bi od 2004. postao i televizijskom zvijezdom zahvaljujući reality šouu 'Pripravnik', u kojem je sve do predizborne kampanje 2015. bio arbitrom u donošenju završne odluke o pobjedniku višeetapnih poslovnih izazova u svakoj sezoni. Dobar je dio Trumpovih birača i sam poželio biti njegovim pripravnikom, odnosno odsanjati američki san ili se makar naći u situaciji da mu sveprisutni milijarder osigura posao u stvarnom svijetu. Neovisno o tome slaže li se s onim što on govori ili možda ne.

Opet presedan G. Clevelanda?


Kao politički pripravnik u Bijeloj kući, Donald Trump je gotovo došao do završnice. U njoj ga trenutačno pobjeđuje Joe Biden, ali nije nemoguće da se četiri godine mlađi Trump odluči za nastavak političke karijere. I tako pokuša ponoviti presedan Grovera Clevelanda, američkog predsjednika koji je pobijedio na izborima 1884., zatim izgubio četiri godine kasnije, osvojivši ipak relativnu većinu glasova birača, te napokon ponovno pobijedio 1892., porazivši aktualnog predsjednika Benjamina Harrisona, te tako postao jedinim predsjednikom SAD-a s dva mandata koji nisu bili uzastopni. Cleveland je bio demokrat, Trump je (zasad) republikanac te bi i na taj način ispisao povijest. Ovisno o ozračju u Republikanskoj stranci i procjeni koristi li joj posljednji predsjednik iz njezinih redova ili šteti trenutačnim ponašanjem, Trump bi mogao nanovo zatražiti republikansku nominaciju za četiri godine posluže li ga dobra volja i kondicija. A možda se nakon članstva u Reformističkoj stranci još jednoga magnata u politici, Rossa Perota, zatim u Demokratskoj stranci, nestranačkoga statusa te članstva u Republikanskoj stranci odluči za osnivanje vlastite stranke s kojom bi izašao na nove izbore. Ime i ostavštinu svakako ima.

Kao poduzetnik, Donald Trump je kroz poslovanja svojih hotela i kockarnica više puta bankrotirao te se isto toliko puta vraćao među imućne poduzetnike. Nije nemoguće da ga ista logika povede i u političkoj karijeri, kojoj i dalje može spriječiti bankrot. Naime uspješno je modeliran trampizam kao novi političko-estradni miks populizma, egoizma i hipokrizije koji će svog tvorca – nadživjeti.

tportal