Kina je najveća briga za SAD – Ekonomski div je odlučio biti globalna vojna sila

Sjedinjene Države i Kina su u trgovinskom ratu, ali ne samo, posebice ako uzmemo u obzir uhićenje direktorice za globalne financije kompanije Huawei i reakciju Kine s uhićenjem za sada dvojice kanadskih državljana. Nitko ni ne poriče da bi to mogao biti uvod u veliki sukob. Prije svega, ako pogledamo dobro poznatu “Tukididovu zamku “, sila u nastajanju i koja se konsolidira nužno će se okrenuti protiv druge, što se pokazalo točnim u vrijeme kada je opisana s Peloponeskim ratom u 5. stoljeću prije Krista.

Danas je Kina globalna snaga u nastajanju i to je razlog prvih sukoba sa Sjedinjenim Državama. U svim raspravama među vojnim stručnjacima i onima koje definiraju geopolitičke interesima postoji konsenzus da Kina ima sve moćniju vojsku i sve jasnije definirane ciljeve.

U posljednjih nekoliko desetljeća, Kina je s 2% svjetskog gospodarstva 1980. u 2016. godini činila 18% globalne ekonomije. SAD su s 50% nakon Drugog svjetskog rata pale na 22% 1980. godine i sada čine 16% svjetskog gospodarstva. Neovisno o brojkama nominalnog bruto domaćeg proizvoda izraženih u američkim dolarima, Kina je u ekonomskom smislu nadmašila SAD.

Ove drastične gospodarske promjene također prati modernizacija i vojno restrukturiranje Kine, ali i Rusije. Obje sile su modernizirale svoje vojske više nego što je itko očekivao, čime su se približile američkoj vojnoj mašineriji.

Kina – Vojna sila u usponu

Ova vojna modernizacija je izazvala uzbunu kod različitih analitičara koji strahuju od kineske vojne i gospodarske moći. Na primjer, admiral Harry Harris, vođa Pacifičkog zapovjedništva Sjedinjenih Američkih Država (PACOM), potvrdio je da će Kina uskoro moći prijetiti Sjedinjenim Država na svim bojnim poljima. Dok časopis Time postavlja pitanje kako izbjeći rat, BBC se pita kako su uspjeli napredovati? Kineska vojska je izazvala zabrinutost u Sjedinjenim, Državama i danas nitko ne sumnja da je Kina već suparnik kojeg ozbiljno treba uzeti u obzir.

Osim onoga što se zna o kineskoj vojsci, postoje i neki objektivni podaci.

Prvo, kineski vojni proračun je mnogo bliži američkom nego što se čini, iako u američkim dolarima iznosi manje ode trećina proračuna Pentagona, između 140 i 200 milijardi dolara godišnje, dok je američka vojska već premašila proračun od 700 milijardi dolara. Međutim, plaće i troškovi za kinesku vojsku su puno niži, iako je plaća u posljednjih godina od 2007. do 2016. porasla je za gotovo 120%, dok su se u Americi smanjile za 5%.

Drugo, Kina je pokazala svoju vojnu moć predstavljanjem napredne vojne opreme koja bi se mogla natjecati s američkom.

Počevši od zrakoplova  generacije kao što je J-20 s novim projektilima zrak-zrak do impozantnog bojnog broda Tip 55, kineske bespilotne letjelice CH-5 , kao i CH-7, ili tenka ZTZ-99. Da stvar za američke stručnjake bude gora, Kina već radi na izgradnji trećeg nosača zrakoplova, iako ih američka mornarica ima deset. Kina ima prvoklasnu podmorničku flotu i mornaricu koja američku potencijalno može premašiti već 2030. godine. Robotizirala je stari tenk ZTZ-59 i obavila snimke vježbi sa zračnim i pomorskim bespilotnim letjelicama i plovilima.

Treće, Kina ulazi na tržište oružja. Svaki dan prodaje sve više oružja i prošlu petoljetku je u odnosu na razdoblje od 2008. do 2012. povećala prodaju za 38%. U razdoblju od 2013. do 2017. je stekla 48 novih “kupaca”, a broj zemalja koje kupuju kinesko oružje i dalje raste.

Danas je Kina peti najveći svjetski izvoznik oružja, iako ima samo 5,9% udjela u svjetskom tržištu. SAD još uvijek drže 34% udjela, a Rusija 22%. Ipak, ova prodaja generira prihode i povećava kineski utjecaj u svijetu. Glavni kupci kineskog oružja su bili Pakistan, Bangladeš i Alžir. Razlog  povećanja kineske prodaje oružja leži u sposobnosti azijskog diva da proda oružje tehnološki vrlo slično američkom, ali po puno povoljnijim cijenama, nekada čak i u pola cijene od analognog ili vrlo sličnog američkog oružja.

Četvrto, kao što je učinila i Rusija, Kina je u posljednja dva desetljeća provela sveobuhvatno restrukturiranje svojih oružanih snaga, pretvarajući ogromnu, ali zastarjelu vojnu strukturu u modernu vojsku koja se sve više modernizira u smislu materijala, opreme, strategije, taktike i tehnike. Zbog toga je Narodna oslobodilačka vojska Kine otpustila 300 000 vojnika i kaznila 13 000 policajaca za korupciju, što je omogućilo promjenu veličine sigurnosnih snaga i obnovu njihovih zapovjednih i drugih struktura. Važnost mornarice, zrakoplovstva i kibernetičkih snaga je povećana na štetu kopnenih snaga, što govori da se Kina iz “unutarnje” vojske razvila u intervencijsku vojsku.

Peto, Kina je potvrdila otvaranje svoje prve vojne baze izvan svojih granica, u Džibutiju, te započela utvrđivanje Južnog kineskog mora. Mornarička baza u Džibutiju, iako je njen vojni cilj borba protiv piratstva, pružit će kineskim oružanim snagama vojno iskustvo koje je do sada bilo smanjeno na desetke vježbi i međunarodnih misija, dok je posljednji rat kojeg je vodila Kina bio onaj 1979. godine u Vijetnamu. Osim toga, kapacitet projekcije će se znatno povećati, posebno s obzirom na to da baza u Džibutiju neće biti jedina, već samo prva takva baza vojne sile kojoj je cilj postati globalna.

Utvrđivanje Južnog kineskog mora predstavlja demonstraciju impresivne moći. Kina tamo ima sedam umjetnih utvrđenih otoka izgrađenih u blizini spornih područja u Južnom kineskom moru.

Ali, osim toga, Kina je također koristila financijsku moć, jer iako je sud u Haagu dao za pravo Filipinima u sporu, Peking je uspio da ova zemlja ne protestira na međunarodnoj razini zbog utvrđivanja sedam otoka tako što je Manili osigurala ulaganja i zajmovima od najmanje 6 milijardi dolara.

Sve se to očituje i u poboljšanju kapaciteta Kineskog A2/AD (Anti Access/Area Denial), koji je po prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća spriječio ili zabranio slobodu vojne cirkulacije Sjedinjenih Država na Pacifiku. Osim toga, kako kineska projekcija raste, mogućnost slobodne plovidbe američke vojske bez rizika će se smanjiti, predvidivo i u Aziji. To će stvoriti veću vojnu ravnotežu u cijelom svijetu, iako je malo vjerojatno da će doći do otvorenog sukoba. Osobito zato što bi taj sukob moga biti posljednji.

S druge strane, sukoba ipak ne manjka. Posljednjih godina svjedočimo povećanim napetostima zbog kupnje ruskog oružja od strane Kine, prije svega zrakoplova Su-35 i sustava S-400. Te se transakcije odvijaju zaobilazeći embargo kojeg su Rusiji SAD formalno nametnule zbog ukrajinskog sukoba.

Washington je na ovu akciju odgovorio prodajom oružja Tajvanu u vrijednosti od 330 milijuna dolara, što je oružje kojem treba dodati i ono koje ja za 1,4 milijardi dolara Donald Trump ovoj zemlji prodao ranije. Ako je Obama činio sve što je mogao kako bi smanjio napetosti s Kinom, uključujući i pitanje prodaje oružja Tajvanu, Trump se odlučio upravo za suprotno.

U svakom slučaju, James Stavridis, bivši umirovljeni vrhovni zapovjednik američke vojske i NATO pakta, rekao je da ne razmišlja o vojnom sukobu s Kinom, jer je “mnogo vjerojatnije da će se interesi Washingtona i Pekinga približiti, na primjer, oko Sjeverne Koreje i klimatskih promjena, nego da će se razilaziti i zbog činjenice da su gospodarstva dvije zemlje duboko isprepletena”.

Stavridis je u pravu kada tvrdi da je Kina najveći trgovinski partner SAD-a. Prema tom bivšem vojniku i analitičaru, Kina i Sjedinjene Države se vjerojatno neće suočiti, ali će se “žestoko” natjecati.

Kineski vojni interesi

Stoga se ne čini da su kineski ciljevi trenutno usmjereni na otvoreni oružani sukob, već na vojnu ekspanziju. Stoga će prioriteti Pekinga biti potvrditi svoju moć u Tihom oceanu, kako bi poboljšao vlastitu zaštitu, što je jamstvo da daljnju projekciju na globalnoj razini. Kina će sigurno povećati svoj utjecaj u Aziji, kako bi stekla ključnu ulogu na Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji.

Suprotno od onoga što se moglo očekivati, Donald Trump je uvelike pomogao Kini da ostvaruje ova dva važna cilja. Naime, Trumpova vanjska politika se ponekad temelji na odlukama koje je teško razumjeti i opravdati, kao što je napuštanje saveza na Pacifiku ili povlačenje trupa iz Afganistana i Sirije, što je nedavno najavio.

Dok se Kina širi, a Donald Trump donosi neobične odluke, ostaje da se vidi jesu li SAD kao dominantna sila, po prvi put u povijesti, sposobne prihvatiti ove promjene bez sukoba?

 

logično

 

 

3 comments

  1. Polako se bliži kraj dominacije Amera- militarističkih bolesnika koji su svijet pretvorili u instituciju nalik sebi- psihijatrijsku bolnicu.

    1. Doooooobar!

  2. https://euractiv.jutarnji.hr/EiG/energija/sad-njemackoj-prijeti-sankcijama-ako-ne-odustane-od-plinovoda-sjeverni-tok-2/8272085/

    Ovako Kauboji pokušavaju slomiti Njemačku. To je znak da su u kurcu. S Kinom ne bu tako išlo.Pravo je zadovoljstvo čitati o njihovoj nemoći. Niad ljudska povijest ovako nešto nije zabikježila.

Odgovori