Napomena: Novi mladi autor, nove teme, novi pristup postojećem, a sve pod egidom SBPeriskopa, jedinog brodskog web magazina, garantiraju nove prodore u nova čitateljska područja.

Što je identitet ? Etimološki, riječ dolazi od latinskog identitas (jedinstveno ili posebno formirano). Danas, u većini indoeuropskih jezika, identitet označava uvjet postojanja istovjetnog, čak i kad je ta istovjetnost predmet rasta i razvoja. U tom smislu, identitet je aktualan gdje god se postavlja pitanje razlikovanja jedne forme egzistiranja u odnosu na drugu. U odnosu na narod, pojam identiteta označava ono što ga čini različitim ili nezamjenjivim u odnosu na druge, dok u individualnom smislu, zahvaća način na koji se pojedinac poima, odnosi i situira u odnosu na druge. Unatoč tome što predstavlja jedan od temeljnih aspekata ljudskog postojanja, aktualno dominantni ideologemi čine autentičnu realizaciju identiteta sve više problematičnom. Liberalno poimanje čovjeka, na temelju kvantitativnih apstrakcija, predstavlja ga na uniforman način, ne različitog (time i lako zamjenjivog) u odnosu na ostatak čovječanstva. Reduciran na ovaj način, podvrgnut je normama koje ga izoliraju i dekontekstualiziraju, dovode ga u odnos s drugim pojedincima kroz bezlične ugovorne aranžmane. Intenziviranjem spomenutog procesa, narodi formirani povijesnim procesom transformiraju se u potrošačka plemena čiji je identitet sveden na niz ispraznih odabira životnog stila bez obzira na njihovu baštinu. Ovakav društveni model ostvario je najveći pomak u zapadnim društvima, te je iz temelja izmijenjen njihov karakter. Zbog toga je legitimno preispitati što pojam Zapada danas uopće znači. Francuski politolog Guillaume Faye definirao ga je kao ideološki koncept povezan s transnacionalnim sustavom liberalnog kapitalizma, lišenog svojih ranijih značajki geografskog i civilizacijskog identiteta. Postavši tehno-ekonomski sustav s tendencijom reduciranja planetarnih struktura svojoj merkantilističkoj logici, Zapad gubi obilježja civilizacije. Svojom proizvodnjom prosperiteta, progresa i individualnog „oslobađanja“ stvara visoko materijalističku formu društvene realnosti povezanu s tržišnim principima, ali indiferentnu prema onima koji žive unutar iste. Ideološki koncept Zapada ne poznaje granice, kulture i narode već sve podvrgava svojim univerzalnim standardima, ne uzimajući u obzir da niti jedan koncept ne može biti univerzalan, jer je nastao u određenom vremenu i prostoru, i da aspiracija ka univerzalnom negira različitosti i pluralni karakter stvarnosti. Zapad zbog toga „ubija“ narode kojima dominira kroz otupljujuću dekulturaciju koja ih devitalizira. Suprotnost ovoj tendenciji predstavlja identitarno usidrenje koji nudi smisao pripadanja u okviru partikularne zajednice. To nikako ne znači doslovni povratak u predmoderne kulturalne forme čiji su modeli holistički i jednostavni. Ipak tradicionalna organska kultura, iz koje je današnje društvo izniknulo, ne može biti potpuno odbačena. Dokle god se narodne zajednice razvijaju i preuzimaju određene funkcionalne forme, zadržavaju i potrebu za određenim kontinuitetom i vitalnošću koji se zadržavaju sa ukorijenjenošću u svojoj autohtonoj kulturi. Na taj se način organska kultura prilagođava kompleksnosti suvremenih društvenih sustava ali za razliku od modernih društava, podvrgnutih liberalizmu i tržišno vođenoj kulturi, zadržava mogućnost vlastite vitalne reformulacije. Epoha u kojoj živimo nam donosi sukob snaga koje se zalažu za obranu vlastitog identiteta i onih koje su predane njegovom rastakanju u korist univerzalnosti globalnog tržišta, zbog toga aktualizirajmo vlastitu baštinu, oduprimo se globalnoj uniformnosti i zalažimo za svijet naroda slobodnih u odabiru vlastite sudbine.