Napomena: Pismo Josipa Perkovića, dipl.oec. koje je uputio redakciji SBPeriskopa, zbog zanimljivosti i aktualnosti, objavljujemo u cijelosti.
U četvratak 19. prosinca, oko 17 sati prošetao sam korzom. Hladna i pusta kamena površina trga u zimsku prosinačku maglovitu večer koja započinje već u 16.30 sati, izgledala je sablasno i odbojno, pa ne čudi da je na cijelom trgu bilo tek nekoliko ljudi. Iako se bliže blagdani, gradski trg izgleda zastrašujuće, a što je najgore, već godinama potpuno isto: uvijek ista dva bora sa sramotnom plavičastom rasvjetom koja se jedva vide.
Ali mom razočaranju tu nije bio kraj,naprotiv, to je bio tek početak.
Skrenuo sam u obližnju ulicu pokraj Savusa. Došavši do Centra mladih pomislio sam da bih konačno mogao pogledati kako je uređen. Zamolio sam dvojicu konobara koji rade u prednjem dijelu kafića Insomnija, da mi, ako je Centar mladih otvoren, dopuste pogledati kako je uređen. Dečki su se samo zagonetno nasmijali. Poznato je da se Centar sramotno dugo uređivao i da se stalno odgađalo njegovo otvaranje, pa sam očekivao da je prostor arhitektonski dobio sasvim jednu novu dimenziju dostojnu 21.stoljeća i dostojnu petog grada u Hrvatskoj.
Kad sam ušao u dvoranu koju poznajem još kao kino, nije me zabljesnula ljepota, nije me razveselila neka inteligentna i kreativna arhitektonska ideja, nije me dočekalo gotovo ništa što bi čovjeku pokrenulo osjećaje i motiviralo na aktivnost. Naprotiv, prostor djeluje kao naše seoske dvorane za kirvajske zabave. Strašno je kako pozornica s nezaobilaznim stepenicama sa svake strane, djeluje zastarjelo i kao iz nekih „davnih vremena". Okrenuo sam pogled prema bočnim zidovima na kojima su nekakve zidne slikarije, koje uopće ne "poštuju" zadanu površinu i za koje je gotovo svaki zidni grafit u podvožnjaku "ljepši i moderniji". Ali, najveće razočaranje je veliki balkon koji se nalazi na zadnjem dijelu dvorane i potencijalno je najatraktivniji dio tog prostora. Projektant ga je odlučio potpuno zatvoriti i dati mu neku sporednu namjenu.
Izlazeći iz dvorane, nisam mogao sakriti razočaranje i ljutnju. Pitao sam se:
1) Zašto je za tu dvoranu trebalo potrošiti toliko vremena i novca?
2) Zašto je prenamjena dvorane tako urađena staromodno i arhitektonski jako loše?
3) Zašto je dvorana, sada kada je uređena, potpuno neiskorištena?
4) Zašto mladi talenti (rokeri, glumci, glazbenici,pjevači,umjetnici i drugi) i dalje propadaju u Brodu i to već niz godina, jer poticajne atmosfere, koju bi Centar svakodnevno trebao "širom otvorenih vrata" nuditi mladima Broda - nema?
5) Zašto potrošimo novac ,a zanemarimo odgovornost?
Naravno, da je još bezbroj pitanja, ali ako samo zamislimo sliku jednog lijepo uređenog i okičenog prostora s mladim i kreativnim ljudima u ove hladne, tužne i depresivne brodske dane i noći, vidjet ćemo koliko Slavonski Brod svakodnevno "gubi" i koliko je ta lijepa slika još daleki nedostižan san.
Poznato je i zastrašuje da je u Brodu posebno jak "lobi" kojemu očito nije interes da se čitave generacije talentiranih mladih Brođana razvijaju i kojemu nije interes da Centar radi:
- jer, ugrožava njihovu djelatnost,
- jer, ugrožava njihove poglede na društvo, i
- jer, takve stvari navodno "kvare omladinu".
