«

»

pro. 29 2018

“Slučaj je zatvoren” kad se položi račun

Za mene je ovaj slučaj zatvoren – predsjednica o slučaju Radeljić, lakonski i licemjerno.

“Za mene je ovaj slučaj zatvoren“, lakonski je, a dozlaboga licemjerno kazala predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu Večernjem listu u povodu skandalozne eliminacije s Pantovčaka savjetnika za unutarnju politiku Mate Radeljića, što je uoči Božića podiglo gusti oblak sigurnosne, političke i medijske prašine zbog (ne)opravdane sumnje u subverziju paraobavještajnog podzemlja, moguću zloporabu SOA-e i ovlasti aktera na državnom vrhu.

“Žao mi je da je gospodin Radeljić odlučio otići na ovakav način, no to je njegov izbor (sic transit, navodno je ispao Pedro u predsjedničinu tajnom dealu s Andrejom Plenkovićem radi HDZ-ove potpore njezinoj kandidaturi za drugi mandat, op. a.). Nikada od njega nije tražena ostavka, a o njegovu odlasku razgovarali smo nekoliko puta, pri čemu sam mu ponudila podršku jer sam prema svojim suradnicima uvijek nastojala biti maksimalno korektna. Naglašavam da nikada u Uredu ni na koga nije vršen pritisak, bilo izravno bilo neizravno, da podnese ostavku (sic transit, svih tucet i kusur zamijenjenih u četiri godine otišli su iz duboko moralnih i profesionalnih razloga? – op. a.). U praksi je dovoljan samo jedan potpis za smjenu ili postavljanje dužnosnika u Uredu pa su tim više apsurdne i neistinite tvrdnje da je pritom bilo potrebno na neprimjeren način uključivati bilo koju treću stranu. Svoje suradnike biram u skladu s postavljenim ciljevima politike koju zastupam. I u vjeri da će svoju zadaću obavljati profesionalno i časno za vrijeme i nakon prestanka dužnosti na koju su imenovani (Radeljić je znao zašto ga predsjednica žrtvuje, uvrijedio se i nije želio podnijeti ostavku te postao opasan, jer je puno znao o šefici, pa ga je agent SOA-e trebao preplašiti automobilskim atentatom? – op. a.; horror iz ubilačke prakse američke CIA-e). Ponavljam – u godini koja je pred nama usredotočit ću se na sinergiju raznih politika, a kadrovske promjene idu upravo u tom pravcu, uključujući i imenovanje nove savjetnice za ‘strateške politike’ (odabir za vola ubit’, kontroverzna bivša novinarka Mirjana Hrga od 15. siječnja umjesto Radeljića, op. a.)”, kazala je Grabar Kitarović.

Teorije zavjere spominju pripremanje terena Kolindi Grabar-Kitarović za preuzimanje HDZ-a koncem 2019. ili prvih mjeseci 2020., ako izvisi na izborima za drugi predsjednički mandat. Plenkovića bi se, pak, sklonilo nekamo u unosnu Unijinu birokratsku zavjetrinu, bogu iza nogu. Da više ne smeta svojim “komunističkim” mimikrijama.

No, glupo pitanje promiče ispod radara u sastavljanju tih računa bez krčmara: tko je predsjednicu savjetovao, ako se u paketu s Matom Radeljićem pobrzala riješiti Vlade Galića, savjetnika za nacionalnu sigurnost? Da je savjetnik Mato Radeljić pristao maknuti se u tišini kao kolega mu sigurnjak, izmisliti neki privatni razlog za “ostavku” i rastati se sa šeficom bar naoko u suradničkoj ljubavi kakvu ona samohvali u intervjuu Večernjaku, ostali bi prazne puške i tek bi mediji tu i tamo ironično nanišanili “strateške politike” neosavjetnice joj Mirjane Hrge. S kojom će se Grabar-Kitarović provesti kao bosa po trnju.

Sada, kad je slučaj smjene savjetnika za unutarnju politiku (ne)planirano izbacio na površinu nevjerojatno prljavo rublje borbe za (pre)vlast među strujama unutar jedine političke stranke u Bijednoj Našoj prvostupanjski osuđene za pljačkanje vlastitog naroda, sve se na brzaka želi zataškati licemjerjem i ignorancijom: “Za mene je ovaj slučaj zatvoren”. Neće biti. “Slučaj je zatvoren” kada državni vrh položi račun javnosti o krivnji zbog kompromitacije najosjetljivijih državnih institucija, vrlo moguće zloporabe ustavnih ovlasti i sigurnosne blamaže sustava. Ne može fraza zaborava ukloniti političku ili/i kaznenu odgovornost, floskula o idiličnoj suradnji što ju zborno vrte i predsjednica i premijer “zatvoriti slučaj”.

Riječ je o teškom s(r)tanju u samom srcu države u što su (ne)izravno umiješani najodgovorniji dužnosnici i njihove mreže. Na štetu sigurnosti građana i zemlje. Demokracije u svim njezinim očitovanjima. Bolesno je stanje sustava u kojem se krše Ustav i zakoni, ne biraju sredstva borbe za političke i pozicije moći u HDZ-u i državi, osobne i kastinske probitke, tajno isljeđuje ljude, stvara atmosfera nesigurnosti, hakiraju elektroničke komunikacije, prijeti ljudima smrću…

Slučaj Radeljić i sve što mu je ovih mjeseci prethodilo – na stranu sada “razumijevanje” turbulencija uoči tzv. predizbornog doba udaranja ispod pojasa – samo je dokaz više o trulom, metastazirajuće ruševnom stanju Bijedne Naše, koje je izmaklo kontroli. Dokaz više da se za državnim kormilom izborno smjenjuju sve nastraniji i sve gori pojedinci/skupine, sve nesposobniji i nevoljniji upravljati zemljom na opće dobro. Zemlja koja je kadra komotno hraniti 20 milijuna žitelja, zaposliti na čovjeka dostojnim plaćama bar dva milijuna ljudi, omogućiti 1,2 milijuna mirovina ne manjih od prosječne plaće u državi, podići BDP na barem pet posto godišnje, mudro razvijajući samodostatnu ekonomiju, učinkovit/moderan zdravstveni i školski sustav lišen vjerskih tutora, etc., dakle ta zemlja nema sreće sa svojim upravljačima. I to je tragedija.

Nikakva egoistična samoživost pojedinaca, koji se politikantski nadmeću u igrama prijestolja na javnoj sceni i konspiraciji, međusobno si guraju klipove pod kotače i besramno podvaljuju pakosti, ne daju se opravdati ni najslatkorječivijim diskursom držnosničkog nevinašca. Dapače. Sada se radi o političkim “uzdanicama” iste stranke, HDZ-a koji je zapasao ne samo oba državna brda nego i tajnu agenturu SOA-u, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, MUP, DORH, Ustavni sud, etc. Time je i odgovornost dignuta na entu potenciju i ljudi koji se hvale da su preuzeli odgovornost moraju ne samo paziti kako se ponašaju i javno i privatno, što, gdje i kada govore nego i što (ne) čine. Opisi poslova su jasni.

Ako jedna sasvim rutinska kadrovska smjena na višoj birokratskoj razini – validnošću, sama po sebi čak ne odveć bitna za državno stanje zdravlja, jer savjetnik plus-minus, unutra-van, manje-više – može tako eksplodirati, pitanje se odgovornosti za posljedice možebitno nezakonitog obnašanja državne dužnosti ne dâ gurnuti pod tepih. Otresitim: “Za mene je ovaj slučaj zatvoren”. Za javnost i političku oporbu još neko vrijeme neće biti zatvoren. Bez obzira što se drama događa u okolnostima “kadija te tuži, kadija ti sudi”, što će reći: HDZ-ovi bi kadrovi na čelu državnog aparata od zakonodavno-izvršne do istražno-represivne vlasti imali istraživati i možebitno sankcionirati sami sebe. To se još nikad nije dogodili. I neće, pa otud ta hrabrost farbanja javnih tunela: “Ne, ništa nije sporno, nema sukoba predjesnice i premijera, nitko nikomu ne sapuna dasku, institucije rade svoj posao i država je u najboljem redu, sigurna i u usponu.”

Slučaj Radeljić – ali ne samo taj, bilo ih je i bit će uskoro još gorih – buči upozorenjem da politikantski proklamirana idila na državnom vrhu i među institucijama koje rade svoj posao (bez rezultata ili su kompromitirani) nije drugo do fatamorgana. Laž. Neistina. Tu se najmanje radi o činjenici da je predsjednica kadrovskom samovoljom na koju, nažalost, ima pravo ili “nečijim” (sic transit) uvjetovanjem/ucjenom izbila iz džepova poreznih obveznika 290.078 kuna bruto odluči li se smijenjeni na plaćeni nerad po povlaštenom dužnosničkom obrascu “šest plus šest”.

Prvih šest mjeseci puna plaća, drugih šest pola te svote. Radeljić je četiri godine bio lik od posebnog savjetničkog povjerenja Kolinde Grabar-Kitarović, za što ga je plaćala 32.342 kune bruto na mjesec ili 18.104 kune neto. Savjetovao joj je unutarnjopolitički kurs, poteze kojima je učestalo dolazila u otvoreni sukob s premijerom, vladom i pojedinim ministrima. Do karikaturalnih pak okretanja glave jedno od drugog na protokolarnim događajima. Ti takvi su savjeti, ako ih (ni)je prihvatila, mjesečno vrijedili više od tri prosječne plaće u realnom sektoru. Što su građani dobili za uloženih 300.000 kuna godišnje u samo jednog savjetodavnog lumena. Ama baš ništa, ali…

Bivšeg savjetnika Matu Radeljića se, zbog dužnosti na Pantovčaku, drži i najzaslužnijim za negativna unutarnjopolitička soliranja Grabar-Kitarović zbog kojih je višekratno upozorena iz Banskih dvora da se sabere, prouči svoje ustavne ovlasti. Plenković joj je neizravno dao znati da joj je upitna HDZ-ova potpora za drugi predsjednički mandat bude liga i dalje udarala ispod pojasa.

Igre prijestolja unutar HDZ-a nikad nisu bile čiste, ali sada su jamačno eskalirale i – subverzijom (para)obavještajnog podzemlja ili nadzemlja, što se medijski povezuje s interesnim spojenim posudama Tomislav KaramarkoMilijan Brkić nadimkom Vaso, najboljim prijateljima Kolinde Grabar-Kitarović? – HDZ-ove su igre prijestolja sazrele do stanja gnojnog čira pred prsnućem. Zato i jest (pre)važno izvesti istinu na čistac i sankcionirati – cijeli je set prikladnih alata u zakonima i Ustavu RH – sve koji su zlorabili dužnosti i maloumno izazvali sigurnosne afere i skandale.

Nisu politički oponenti ili kakav građanski neposluh, za koji pak odavno već postoje jaki razlozi, uzrokom tomu da je upravo isplivalo u javnost nevjerojatno prljavo rublje, čiji su na ovaj ili onaj način vlasnici dužnosnici najvišeg stupnja odgovornosti za svakog građanina ponaosob, uredno funkcioniranje institucija RH i nacionalnu sigurnost. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović drži da su građani veslo sisali, pa će odgurnuti od sebe odgovornost kao da se ništa ozbiljno nije ni dogodilo: “Za mene je ovaj slučaj zatvoren”.

Kaže predsjednica države, čiji je javni rejting na kraju četvrte godine mandata više nego triput niži od prethodnika joj Ive Josipovića (SDP) u isto vrijeme. CRO Demoskop donosi da je početkom prosinca njezin rejting 19,6 posto; u studenom je zbog sukoba s vladom i desničarske marketinške avanture izgubila četvrtinu potpore i pala s 25,2 na 19,4 posto. Naravno da to nije razlog, no čuje se da će i Mate Granić, njezin vanjskopolitički otac još sa Zrinjevca, uskoro napustiti Pantovčak.

Jamačno da joj više ne pali govoriti što god hoće, kada god hoće i gdje god hoće, a budući da joj je 2019. godina predizborna – leti perje u bivšoj Titovoj Vili Zagorje, a “strateškopolitička” će joj Mirjana Hrga na mjestu otjeranog Mate Radeljića trasirati put, jer će “strategiju” trenirati u odnosu na Hrvatski sabor i vladu.

Vidi kako sam važna, ja sam vaša predsjednica, jeziv je eho nakon četiri godine mandata te njezine krilatice s inauguracije u nazočnosti VIP uzvanika Velimira Bujanca i besprizornih nekih likova iz krim-afera. Još jeziviji je poslijeizborni pak prizor s HDZ-ovog derneka – sjeća li se itko pijanog lika što se valja po podu umotan u hrvatsku trobojnicu!? – gdje dotad neupitni Tomislav Karamarko viče iz dubine utrobe, nekim neljudskim glasom: “Imaaaamo preeeeedsjednicu!“. Jest da se provukla kroz iglene uši, jedva-jedvice, uz pomoć šatoraških derneka i crkvenih homilijanja, Bujančevog militantnog agitpropa, etc., no potom je urbi et orbi pokazala što (ne) zna, (ne) želi i (ne) misli. Kapital je to koji valja prikladno upakirati u nešto predizborno prihvatljivo. I, eto ga.

Kupim svoje krpice i više se ne želim igrati. Tako neće moći. Kao, zapališ požar, pa okreneš glavu i praviš se grbav kad se pita za krivnju? Birači će imati o čemu razmisliti kad se takvi pojave na izbornim listama za bilo koju državnu apanažu, od Pantovčaka naniže, sve do mjesnog odbora. Ne dođe li im napokon iz debelog mesa u glavu, mogu se žaliti sv. Petru na svoj nikakav život i kupovati jednosmjerne karte za Njemačku, Irsku…

I crvenjeti se zbog kojekakvih igara prijestolja, dok im se domovina krčmi strancima i upravljački sustav svodi na sprdnju. Dok afera sustiže aferu, skandal se slaže na skandal, a „državnički“ ego probija stratosferu, upire u duboki Svemir, “Imaaaamo preeeeedsjednicu!” marljivo prakticira više puta u danu styling performanse. Od osobite koristi državi gurnutoj u pučku kuhinju, uz kontejnere s kućnim otpadom, u dužničke negve zapadnih “partnera” i “prijatelja”, etc. U 28 godina tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, RH razvojno nije ni do koljena Hrvatskoj u prvih 28 godina “komunističkog mraka”. Zadnja je u Uniji.

Radeljić je objavio da je iznenađen smjenom, da je smijenjen u kafiću, gdje ga je djelatnik SOA-e obavijestio kako će se – bude li govorio nešto protiv Grabar-Kitarović – zajetjeti u njega automobilom. Naredi li mu se. Smjena je navodno odrađena tako što je naredba s državnog vrha stigla ravnatelju SOA-e Danielu Markiću, a ovaj je angažirao svog djelatnika…

Dakako da su i premijer i predsjednica opovrgli bilo kakvu vezu s aferom, a SOA je – ne opovrgavajući događaj u kafiću – priopćenjem izvijestila da se drži zakonskih ovlasti, štiti i štitit će ubuduće sigurnost RH i državne institucije. Ostaje riječ na riječ. “Iz mog iskustva”, oglasio se Plenković, “SOA u ovom mandatu obavlja svoje poslove profesionalno i zakonito, a razrješenje savjetnika je kadrovsko pitanje u nadležnosti predsjednice.”

U čijoj je pak nadležnosti prijetnja automobilskim atentatom čovjeku koji o predsjednici previše zna, pa bi joj u predizbornoj godini mogao itekako nauditi, odnosno što bi bio Radeljićev motiv za možebitnu izmišljotinu s dalekosežnim sigurnosnim posljedicama? Jesu li slično životno ugroženi novinari koji argumentirano kritiziraju gaf-predsjednicu, politički oponenti ili ostali građani koji ju “ne vole”?

Što je to demokratski i pravno uljuđen sustav u Bijednoj Našoj, koji proklamativno postoji, ili što može od tajnih službi i represivnog aparata očekivati tzv. običan građanin, mali čovjek, ako netko s vrha može samo namignuti pa nepoćudnog pregazi “pijani vozač”, ulični mu huligani izbroje rebra ili ga jednostavno pojede mrak?

Ta i srodna pitanja ne mogu se izbjeći frazom: “Za mene je ovaj slučaj zatvoren”. Nije zatvoren. Ni za predsjednicu RH, ni za premijera i vladu, a ponajmanje za najširu javnost. Tim više, jer slučajevi Radeljić i Galić nisu samonikle afere, nego crne točke karcinogenog sigurnosnog stanja u zemlji. S krivcima čija se uloga i motivi moraju raščistiti. Dok se ne ti računi ne polože najširoj javnosti, ne može biti mira ni na Pantovčaku niti u Banskim dvorima i nasuprotnom parlamentu. Stvar je mnogo ozbiljnija od tek puke zaigranosti neozbiljnih političara na dužnostima, kojima nisu dorasli. Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji vodi SDP-ov zastupnik Ranko Ostojić, odlučio se za izvanrednu sjednicu.

“Ako se takvo što događa u Uredu predsjednice i ako se obračuni rade na ovaj način, što tek može doživjeti obični građanin od tog sigurnosnog sustava i dijela represivnog aparata”, retorički je pitao Ostojić na presici u središnjici SDP-a. “Bilo bi žalosno kad bi kadroviranje u Uredu predsjednice radila SOA. Međutim, iz SOA-inog priopćenja iščitavam nešto puno ozbiljnije, a to je pravo pitanje – zašto se ta osoba uopće mogla nalaziti u Uredu predsjednice. Pitanje je vjerodostojnosti osobe koja jednom rečenicom ili priopćenjem može pokrenuti lavinu medijskih interesa da se to raščisti. Bez obzira na to, što osobno mislim da ovo nije prvi put da ta osoba izriče eventualno i neistine, on kao zviždač ima pravo na institucionalnu zaštitu.”

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović drži da se afera mora do kraja istražiti jer “ako je točno što Radeljić tvrdi, to je strašno, radi se o zloporabi. Možda ima elemenata da se uključe MUP i DORH, ali nikako ne smije ostati nerasvijetljeno”. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić također tvrdi da je sigurnosno stanje ozbiljno: “Govori li Radeljić istinu, predsjednica je kršila Ustav RH i mora otići. Ako je to radila u dogovoru s Plenkovićem, mora otići i on. Ozbiljna je optužba da HDZ zlorabi obavještajni sustav”.

Iskustvo uči, međutim, da nitko neće otići i da će loše stanje državnog zdravlja biti još lošije. Nema pomoći, jer nema kritične mase javnog mnijenja da se – ako treba i silom – ukloni kočničare uzbrdo. Takvi smo.

h-alter

 

 

6 comments

Skip to comment form

  1. Jagma

    Vogrinec gazi kokošku Kolindu kao red rooster!

  2. kuhalo

    Kako je uvukla rogove i priklonila se kesi punoj novca. Bez para i podrške nema drugog mandata kobilećeg paradiranja.

  3. Zambata

    Bero se ozbiljno zaprijetio predsjednici i Plenkoviću.
    Jebote, što će oni jadni, sad?
    Ovaj šupak od autora, traži da se uklone “ako treba i silom “.
    Kako li će to preživjeti, može li se prognozirati?

      1. Zambata

        Pročitao sam.
        I vidim tu puno više gadova:
        “Ali što ćemo ako se prenesena iščekivanja ne ostvare ni dogodine: ako Bernardić ostane u SDP-u, predsjednica na Pantovčaku, Plenković u Banskim dvorima, Marić u Ministarstvu financija, HNS u vladajućoj koaliciji, Bandić na kormilu Zagreba, Milanović u političkoj penziji, Picula u Bruxellesu, Mađari u Ini, Brkić u HDZ-u, a Živi zid u opoziciji?”
        Ili su za tebe samo članovi HDZ-a gadovi?

        1. du auch

          Niti govora. Istaknuo sam ovo dvoje uz, ipak, pretjeranu kvalifikaciju iz razloga revoltiranosti. Svi koje si nabrojao, zaslužuju isti opis. Mi nismo glupa nacija, ali odsustvo protesta je dramatično. Kada korektiv političkog manipuliranja nije pravosuđe, nije narod, nije kultura… o čemu se tu radi? Pa jesu li ljudi ovdje ovce koje idu u tišini na šišanje?!

Odgovori