Dosad se o hapšenju investitora, upravitelja hedge fonda i korporativnog gurua Vuka Vukovića u Sjedinjenim Državama već manje-više sve zna. Tereti ga se za prijevaru s vrijednosnim papirima (securities fraud) i elektroničku prijevaru (wire fraud), sutkinja ga je u New Yorku ispitala i potom pustila da se brani sa slobode, a kazna za prijevaru ulagača i krivotvorenje brokerskih izvještaja ide čak do 20 godina zatvora za svaku točku. Ako bismo trebali jednostavnije iznijeti to za što ga se tereti, mogli bismo reći da je frizirao prinose, slao krivotvorene brokerske izvještaje te obmanjivao ulagače s ciljem da se stvori iluzija uspjeha tamo gdje su postojali gubici i neovlašteno poslovanje.
Vrlo se dobro zna za osumnjičenikov background, pa je akcija FBI-ja i njujorškog tužilaštva (uz malu pomoć domaćeg regulatora HANFA-e) u mnogih izazvala nevjericu, a u nekih i paniku. Bio je redoviti komentator u liberalno-fundamentalističkim medijima, diskutant na korporativnim panelima, predavač na privatnim školama, čak je jedno vrijeme bio i vanjski član saborskog Odbora za financije i državni proračun, a sve na prijedlog udruge Glas poduzetnika, itd., itd.
Glavna mu je forca bila da prokazuje “uhljebe”, tromi državni aparat i razne socijalističke relikte, dok je s druge strane uzdizao samoproglašene proroke slobodnog tržišta, tehnološke mesije i analitičare s prestižnim diplomama, kakav je i sam bio. Također, Facebook zajednica brže-bolje iskopala je podatak da je prije šest godina šef Indexa Matija Babić osmislio novu idealnu vladu libertarijanskog tipa u kojoj je svoje mjesto našao i rečeni Vuković, a ostali članovi takve zamišljene vlade bili bi još i Mate Rimac, Velimir Šonje i slični. “Za deset godina dobili bismo Singapur”, zaključio je tada Babić.
Ali, čime se zapravo bave fondovi poput Vukovićeva? Klađenjem na ovo i ono. Njegov se fond konkretno kladio na kretanje burzovnog indeksa. Na burzama se uglavnom kladi na stalni rast cijena, pa rezultat nerijetko bude stvaranje balona. Posrijedi je manično očekivanje (kapitalizam je i inače duševni poremećaj, odnosno psihotično društveno uređenje u kojem se izmjenjuju manična i depresivna faza) da će nešto stalno ići uzlaznom putanjom. Tu je poznati povijesni primjer stvaranja balona s nizozemskim tulipanima, čije su rijetke lukovice u 17. stoljeću dostizale astronomske cijene, a očekivanja ulagača bila su da će cijene tih tada rijetkih cvjetova samo nastaviti rasti. Naravno da nisu, pa je uskoro uslijedio slom. Vulgarno, zar ne?
Ima još vulgarnije. Vuković je imao i manjinski udio u jednom domaćem fondu koji je, pazi sad, nudio otkup potraživanja od nesretnih “frankera”. Moraš biti poseban lik da pokušaš izvlačiti rentu iz tuđe muke. Za to nije terećen, da ne bi bilo zabune, jer tu je kao sve u redu. Da, da, to je biznis današnjice. Hedge fondovi se mogu kladiti i na rast cijena, ali isto tako i na njihov pad, pa se tu umjesto napuhanih balona stvaraju crne rupe, kako se to zna nazvati. Tu ima potpuno sumanutih stvari. Evo jedne – ne kažemo da se naš junak time bavio, ali vrijedi je spomenuti. Dakle, osim oklade na duže vrijeme u kojem se očekuje stalni rast cijena, postoji i tzv. short selling, oklada na pad s ciljem brze zarade. Pa tako mirovinski fondovi znaju posuditi svoje dionice fondu da ih ovaj na brzinu proda. Sam fond zaradi, ali se istovremeno smanji vrijednost imovine tog istog mirovinskog fonda. Suludo!
Kako će na sudu proći naš maneken financijske alkemije i propovjednik dereguliranog raja, tek ćemo vidjeti. No jedno je sigurno: slobodno tržište na kraju je, u maniri najžešće ironije, pojelo vlastitog proroka.
