Elon Musk kupuje Twitter kako bi ga, navodno, pročistio od “woke” ljevice, zbog čega je dobio salve odobravanja čak i s domaće desne političke scene. Iako podilazi desnici, Muskove kritike uređivačkih politika na Twitteru i razmišljanja o slobodi govora su ništa drugo nego floskule, a njegova prava motivacija za preuzimanjem ima više veze sa zauzimanjem relevantne pozicije na tržištu podataka.
Vijest o prodaji društvene mreže Twitter u ovom trenu stara je dva tjedna, što je dovoljno vremena da se pojavi bezbroj reakcija i pokušaja analize značenja te prodaje u globalnom i lokalnom smislu za ekonomski, politički i društveni život. Elon Musk, najbogatija kriza srednjih godina na svijetu, kako ga je slikovito opisao britanski autor Richard Seymour, uspio je prikupiti 44 milijarde dolara kojima će isplatiti dosadašnje vlasnike dionica i tako postati jedini vlasnik vjerojatno druge najpoznatije društvene mreže u svjetskim okvirima. Kako će do stvarnog preuzimanja vlasništva proći između tri i šest mjeseci, zasad je moguće samo nagađati što će takvo preuzimanje značiti u širem smislu. To se prvenstveno odnosi na pokušaje tumačenja Muskove motivacije za takav poslovni potez, od kojih se najrealnijim čini onaj o zauzimanju relevantne pozicije na Big Data tržištu.
Već i sama činjenica da će jedna osoba preuzeti najutjecajniju globalnu društvenu mrežu, ali i reakcije na to preuzimanje (premda nema ni približno najviše korisnika, Twitter okuplja gotovo sve najvažnije globalne igrače u vrlo koncentriranu komunikacijsku mrežu) mogu nam dati korisne informacije za zamišljanje konceptualnih okvira “novog“ Twittera. Kako je u slučaju najvećih društvenih mreža uvijek riječ o pervazivnom konceptu u globalnim okvirima, realno je očekivati utjecaje i na lokalne aspekte društvenog života. Premda se čini kako je ovdje prije svega riječ o eventualnom utjecaju na korisnike Twittera kao komunikacijske mreže, zasigurno će biti i širih društvenih posljedica. One se daju naslutiti iz činjenice kako su na ovu vijest reagirali ljudi od Jeffa Bezosa do Nikole Grmoje iz Mosta nezavisnih lista ili Stephena Bartulice iz Domovinskog pokreta. Indikativno je kako se radi o (pozitivnim) reakcijama s desnice, dok je reakcija lijevog centra i ljevice najviše vidljiva u masovnom odlasku s platforme, ali i upozorenjima liberala kako ovakav razvoj događaja predstavlja prijetnju za demokraciju. Zašto? Kako bi odgovorili na pitanje zašto je ličnost Elona Muska toliko polarizirajuća, potrebna su dva koraka. Prvo je potrebno pobliže objasniti njegov odnos s Twitterom i što on znači/je značio za konsolidaciju financijske i društvene moći u njegovim rukama. Drugo, važno je razbistriti ulogu društvenih mreža kao poligona širih borbi u definiranju slobode govora i političke participacije u lokalnim i globalnim okvirima.
Tvitanjem do bogatstva
Elon Musk jedan je od najuspješnijih korisnika Twittera. Ne samo po broju pratitelja (90,1 milijuna, 6. najpraćeniji korisnički račun), već i po tome koliko dobro ga je Twitter služio na putu stjecanja nezamislivog bogatstva. Novinar Max Read tvrdi kako unatoč Muskovom javnom fokusu na promjeni cenzorskih politika i općenito političkim pitanjima koja proizlaze iz ovog preuzimanja, Musku nije u interesu raditi bilo kakve promjene na Twitteru. Iz prostog razloga jer ga je dosad unatoč svim svojim nedostacima vrlo dobro služio. U svijetu brojeva to znači sljedeće: porast cijene dionica proizvođača električnih automobila Tesla (koje čine većinu Muskovog bogatstva) praćen je njegovim povećanim brojem objava na Twitteru. Trend je to koji je moguće pratiti od 2013. godine. Tesla nema ulaganja u konvencionalno oglašavanje kroz bilo kakve komunikacijske kanale pa je cijena dionica puno ovisnija o osobnim objavama Elona Muska. Mnogobrojni su razlozi zašto je njegovo bogatstvo enormno poraslo u posljednje dvije godine, no moć njegovih objava na Twitteru još je očitija. Riječima Ranjana Roya: “Uvriježeno je mišljenje da Muskov Twitter račun transformira cijenu dionica Tesle dopuštajući nulte troškove za konvencionalni marketing brenda i PR. Snaga njegovih objava također mu smanjuje trošak kapitala, pokreće korporativna partnerstva, stvara pritisak na regulatorna tijela, alat je za zapošljavanje i dotiče svaki drugi element poslovanja Tesle (da ne spominjemo sve druge poslovne interese koje posjeduje). Elon shvaća da je njegov pristup objavljivanju na Twitteru neophodan za svaki element njegovog poslovanja.“
U kontekstu političkih uvjerenja, Musk je nedavno objavio dijagram u kojem sebe vidi kao bivšeg liberala kojeg je “ekstremna“ ljevica pretvorila u desničara. Ne iznenađuje stoga što su reakcije desnice na njegovu kupovinu Twittera pozitivne, jer koristi svaku priliku da napadne ono što on smatra woke ljevicom, dok u svojim osvrtima na pitanja slobode govora u online svijetu zauzima nejasnu poziciju koja varira od apsolutne slobode govora do slobode govora koja je u okvirima postojećih zakona. Nije nas u suštini briga za to koja su uvjerenja jedne tako ekstremno privilegirane osobe, no ako je ta osoba ujedno i kreator uređivačkih politika platforme koja milijunima daje prostor za javni govor, onda se ipak čini važnim predvidjeti kako će ta uvjerenja utjecati na daljnji razvoj platforme.
Samo bez ekstremizma
Cijela priča oko kupovine Twittera počela je Muskovim inzistiranjem na “popravljanju“ i pretvaranju Twittera u potpuno otvorenu platformu koja bi primjerice omogućila povratak protjeranog Donalda Trumpa. Tako je istaknuo da je cilj stvaranje okruženja u kojem će i lijevi i desni “ekstremizam“ postati nepoželjan, a sve kako bi ostalih 80% korisnika mogli biti sretni. Međutim, od trenutka kada je njegova ponuda za preuzimanje prihvaćena, konzistentno objavljuje podržavajuće odgovore na objave najglasnijih desnih američkih figura poput Mikea Cernovicha, YouTubera Stevena Crowdera i aktivista Toma Fittona.
Posljedično, uslijedile su i ranije spomenute salve odobravanja i s domaće desne političke scene koja je između redovitih nacionalističkih i klerofašističkih objava uspjela ubaciti i dobrim dijelom uvezenu desničarsku moralnu paniku oko tobožnjeg ograničenja slobode govora. Pritom naravno misle na uređivačke politike društvenih mreža koje im onemogućavaju da slobodno i govorom budu stopostotni fašisti, pa se u komunikacijskoj praksi moraju suzdržavati toliko da budu tek osamdesetpostotni fašisti. Porozne politike moderiranja objavljenog sadržaja opće su mjesto u svim relevantnim raspravama o društvenim mrežama. Shvaćanje takve realnosti nije samo pitanje dojma, jer su društvene mreže objektivno izrazito toksična mjesta na kojima u pravilu prvi/e stradaju oni/e s najmanje društvene moći. Drugim riječima, desnica poslovično pozdravlja stvaranje online okruženja u kojem se bez ograničenja mogu iživljavati nad drugima i drugačijima, poglavito onima koji su već u nepovoljnim pozicijama, održavajući tako sustav opresije o kojem ovisi i preživljavanje desnih politika.
Društvena kontrola
Unatoč povlađivanju desnici, Musk je najavio i neke progresivne promjene koje se tiču “otvaranja koda“ Twitterovog algoritma ili transparentnijeg moderiranja objavljenog sadržaja. Čini se kako je u suštini njegov plan stvaranje komunikacijskog kaosa koji je konzistentan s onim što Twitter trenutno jest i koji ga je dosad služio i više nego dobro. Seymourovim riječima, njegove kritike uređivačkih politika na Twitteru su ništa drugo nego floskule, dok su mu razmišljanja o slobodi govora drugorazredna – čini se kako je njegov cilj utjecaj s kojim, možemo nagađati, nema konkretnu ideju što činiti. No ako nešto možemo naučiti iz povijesti, onda možemo biti gotovo sigurni da cijeli potez nije tek hir najbogatije osobe na svijetu. Korištenjem društvenih mreža proizvodimo enormne količine podataka koje vlasnik platforme može koristiti na različite načine.
Prvi od tih načina je najbanalniji i vezan je uz mogućnost korištenja podataka kao svojevrsnog kontinuiranog istraživanja tržišta – kapitalizirajući tako kroz prodaju oglasa zainteresiranim kupcima. U Muskovom kontekstu kao korisnika Twittera, on se pokazuje izvrsnim alatom za utjecanje na tržišta svih njegovih poduzetničkih avantura. U kontekstu vlasništva nad podacima korisnika, ovaj potez označava ulaz na tržište podacima koje dodatno može ubrzati njegovo bogaćenje preko leđa kolektivne neplaćene proizvodnje sadržaja.
Drugi aspekt vlasništva nad korisničkim podacima odnosi se na kontrolu – pisanje na društvenim mrežama nije jednosmjeran proces slanja poruka u “vječni bezdan“– komunikacija oblikuje stvarne društvene veze s fizičkim posljedicama, a kontrola nad komunikacijskom platformom ujedno znači i kontrolu nad (nekim) uvjetima proizvodnje društvene stvarnosti. U situaciji u kojoj je ta kontrola prepuštena privatnom interesu, kompulzivno sudjelovanje u javnom govoru može značiti sasvim specifičan oblik radne prisile u kojem prividna sloboda govora ili slobodnog izražavanja znači suprotno od razbijanja okova. Slobodna i emancipirajuća komunikacija stoga mora biti odvojena od proizvodnje vrijednosti za tuđi privatni interes (čiji god i koji god on bio!).
