podčinjavanje

svijetovi mašte, užitak, glazba

svi priželjkuju vječnost pa čak i bogovi,
svi stare pa čak i ola ray,
svi umiru pa čak i hercule poirot.

zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u dječačke svijetove
čudnovatih zgoda šegrta hlapića,
junaka pavlove ulice,
stripova iz plavog vjesnika i kekeca
i disneyevih crtanih filmova?
Je li tvoje uživanje ovisno o melodiji, harmoniji
i ritmu tonova, glasova i šumova u tebi,
ili su zadovoljstvo i glazba istovjetni?

zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u svijetove mašte?
zato što se skladba tvog života svela na
sjetnu temu sa samo nekoliko varijacija.

iskustvo o iskustvu

sve će jednom biti prošlost –
nalazim ovu utjehu u svom iskustvu –
kada u noćnim morama moje kretanje,
po obilježenoj stazi postojanja,
nabasa na obeshrabrujuće prepreke.
s olakšanjem dočekujem jutro i buđenje, jer
svjetlost zbilje rastjeruje košmare kao vjetar oblake.
sljede postupanja po navici, upotreba tijela
po mogućnosti, unajmljivanje domišljatih
oblika napretka po potrebi, iznajmljivanje
uma po dogovoru; zbilja je samo
nastavljanje gomilanja iskustva
koje ne oslobađa od još većih
zapreka u novim morama.
sve će jednom biti prošlost –
tješim se iskustvom o iskustvu.

podčinjavanje

kada oni obredima zazivaju boga,
svog zapovjednika i začetnika običaja,
on se raduje što ne vjeruje u tog
stvoritelja i gospodara svijeta i vijeka.
jer, njima je nadljudsko biće razlog
traženja izgovora da se pokore.

kada se oni poslušno i ratoborno
oslanjaju na neupitnu dobrotu tvorca,
ispunjen je zadovoljstvom da nije vjernik.
ne želi podvlašćivati druge hineći da se
drži zapovijedi svetosti i vječnosti.
čovjek i brat ne teži podčinjavanju.

u ravnoteži

i kao što ti voliš pisati
tako i ja volim…
naizgled ničim izazvani
propentaju oni ovu tvrdnju
o psihološkoj recipročnosti,
kojom uspostavljaju ravnotežu
na klackalici utjecaja.
svrstavaju nas u važne i snažne
i odaju neku vrstu priznanja
za izuzetnost, jer smo drukčiji
od drugih, a međusobno slični.
bilo bi istinitije kada bi rekli:
i kao što ti voliš čitati…
jer istina je i to da se
istina u različitim okolnostina
njenog izricanja ne podudara
sa samom sobom.

a htjeli bi oni započeti pričati
poučne priče o sebi,
o rezultatima svojih odabira,
o postignućima svoje volje,
o ispravnosti svojih odluka.
ne slušam ih dovoljno pažljivo;
kroz misli mi počnu prolaziti
nestvarni upućivački prizori
iz ravnodušnog grada
u kome sam uobličen,
života kakvog sam se pribojavao:
uronjen sam u preduboku toplu
kupku s mirisnim solima djetinjstva,
stojim na stratištu s konopcem
bolesti iznad svoje glave,
u lovu sam na plahu divljač
položaja i uspjeha,
gledam otvorenih očiju
u pomračeno sunce nade.

i kao što ti voliš pisati…
o prividu, lažnim pretpostavkama…
tako i ja volim o tome čitati.