Mladen Barać: Odgovor na jednu pseudokritičku brljotinu

Prilozi za povijest Broda i okoliceU iščekivanju prvih reakcija na najnoviju publikaciju slavonskobrodske Podružnice Hrvatskog instituta za povijest („Prilozi za povijest Broda i okolice“) i u nju uvršteni članak „Brodski list i svijet 1947. – 1949.“ kojem sam autor, ostao sam pomalo iznenađen reagiranjem pristiglim od samoproglašenog povijesnog autoriteta Stribora Uzelca. Već nakon prvih nekoliko pročitanih rečenica njegovoga kritičkog osvrta, postao sam svjestan kako predmetom njegove poruge i omalovažavanja nije, nažalost, isključivo moja malenkost (tj. moja stručnost i upućenost u zadanu tematiku) i rad koji potpisujem (tj. njegova znanstvena utemeljenost). Po već ranije viđenom i predvidljivom scenariju, na Uzelčevoj meti našla se i cjelokupna brodska Podružnica Hrvatskog instituta za povijest, znanstveno-stručni rad njezinih zaposlenika (posebno onih koji su objektom Uzelčeve maliciozne opsesije već kojih 15-ak i više godina) te naša najnovija publikacija u cjelini. Poradi čitateljstva ovoga portala, odlučio sam ponuditi repliku samo na one primjedbe koje su izrečene na račun mojega rada, unaprijed svjestan uzaludnosti truda i očekivanja da ću time išta promijeniti u kritičarevom shvaćanju i navesti ga na preispitivanje ranije napisanoga.

Prvenstveno, Uzelčevo filistarsko obezvrijeđivanje teme mojeg rada samo zato što je predmetom analize bio provincijalni list, kakav je Brodski list u promatranom vremenu (1947. – 1949.), smatram promašajem koji je, pored njegove uskogrudnosti i analitičke skučenosti (kada su u pitanju sva ostala istraživanja brodskog novinstva osim, valjda, njegovog vlastitoga), izrodilo tek kritičarevo nepoznavanje temeljnih obilježja agitacijskog i propagandnog aparata kao i njegovog međuodnosa s autoritarnim i totalitarnim režimima, kakav je nesumnjivo bio uspostavljen u Titovoj Jugoslaviji, napose u njezinim prvim godinama postojanja. Uzelac očito ne shvaća kako se postojanje organizacija Narodnog fronta na svim upravno-administrativnim razinama (dakle, i lokalnim) svodilo na, najjednostavnije rečeno, ulogu prevladavanja jaza između vladajućih elita i građanstva, ali i propagandno-ideološki predogoj i indoktrinaciju svih slojeva društva te kontrolu javnoga života, u čemu su važnu ulogu imali mediji, neovisno o svojoj provenijenciji (lokalnoj, strukovnoj itd.). Djelovanje Brodskog lista, kao „organa“ slavonskobrodske organizacije Narodne fronte također je bilo podvrgnuto istim zadatcima, što sam i uredno opisao kako u uvodu teksta (str. 181 – 183.), tako i u zaključku (228 – 229.). Međutim, ono što je Brodski list isticalo u mnoštvu i u odnosu na većinu ostalih lokalnih listova koji su izlazili u ondašnjoj Hrvatskoj, bila je upravo povremena rubrika vanjskopolitičkih vijesti, čime je Brodski list, neovisno o svojem provincijalnom značaju, čitateljstvu nudio selektivnu, ideološki profiliranu i sugestivnu sliku blokovski podjeljenoga svijeta, ponudivši time u svojoj indoktrinacijskoj misiji i jednu dimenziju više. Ne vidim stoga što bi to bilo sporno glede samoga odabira teme članka (možda kao preduvjet za odabir istraživačke teme treba najprije istupiti pred kakvu Uzelčevu historijsku komisiju?), kao što i Uzelčeve opaske o organizacijskoj strukturi Brodskoga lista smatram, s obzirom na ukupni sadržaj i temu rada, irelevantnima. Uostalom, jednako kao i njegovu konstataciju o nepostojanju vlastite vanjskopolitičke rubrike vijesti u Brodskom listu, budući da sam uredno naveo kako je Brodski list vijesti iz inozemstva preuzimao iz ostalih jugoslavenskih listova, a podrazumijeva se, posredstvom istih, i vijesti iz ostalih svjetskih agencija i inozemnih listova. S obzirom na obilježja i uvjete djelovanja medijskog sustava u obuvaćenom razdoblju, logično je kako se radi o odobrenim vijestima, koje preuzimanjem postaju dijelom ukupnog retoričkog diskursa i svjetonazora Brodskoga lista za potrebe „informiranja“ lokalne razine. A da je njegov diskurs omeđen službenom ideologijom, to smo već utvrdili. Shodno tome, navodi u mojemu članku poput „BL je prenio vijest agencije TASS“ ili „BL je protežirao antiameričku politiku“ odnose se tek na postojeći posrednički model distribucije vijesti, ali su preuzete vijesti svakako postale dijelom retoričkog diskursa ovog lista. Vjerujem kako će svaki dobronamjeran i neopterećeni čitatelj, ukoliko pročita ovaj članak, o navedenom moći i sam jasno prosuditi. Jednako kao što će uvidjeti i to da urednički utjecaj nisam ni u kojem slučaju okvalificirao „slobodnim“ ili „nezavisnim“ u pogledu stvaranja vlastitih informacija (lišenih režimskog uloga), već selektivnim i sazdanim prema režimu prihvatljivim normama.

Foto: sbplus

Foto: sbplus

Kao drugo, Uzelčeve ortografske zamjerke uglavnom ne stoje u skladu s istinom. Izuzev pogrešno napisanoga naziva „France Nouvel”, što je uistinu moj lapsus calami, sa žalošću sam konstatirao kako je Uzelac ostatak izmislio, primjerice, neutemeljno me optuživši kako sam umjesto točnog naziva lista “L’Humanité” napisao “L’Humanite” (vidjeti str. 223 i 224.). Ili kako sam, umjesto točnog naziva lista “Al Misri” napisao “Al misri” (str. 221., bilješka br. 164). No, moram priznati kako me je Uzelčevo ortografsko pametarenje donekle i oraspoložilo s obzirom na njegovo mukotrpno, ali na koncu bezuspješno koprcanje u višestrukom pokušaju da ispravno napiše prezime dr. Marije Karbić, urednice “Priloga za povijest Broda i okolice”.

Treće i posljednje, Uzelčev komentar o mojem navodnom upuštanju u „analizu kino fenomena“ na lokalnoj brodskoj razini, navela me na pomisao kako je ovome lokalnome spisatelju i čitanje s razumijevanjem postalo odveć velik intelektualni napor. Ili se možda radi o njegovoj još jednoj svrsihodnoj izmišljotini? Neka čitatelji prosude sami iz mojeg ovdje priloženog prikaza teksta u kojem se teoretizira o prednostima sovjetskoga nad američkom filmom (str. 214 – 215.):

Ovaj tekst predstavlja uvod u antiameričku retoriku koju je BL protežirao sve do konca 1949., a nastavio se zanimljivom komparacijom SSSR-a i SAD-a u kulturnoj sferi, osvrtom na uloge sovjetske i američke kinematografije, koja je, ujedno, dobar primjer kritike ˝dekadentne zapadne kulture˝ s pozicije ˝soc-realizma˝. Naime, za američku kinematografiju, koja je ˝tobože, prva na svijetu˝, navedeno je kako, za razliku od sovjetske, nije učvršćena kao ˝nova sintetična umjetnost našeg doba˝, kojoj su mnogo doprinijeli majstori sovjetske kinematografije. Američka kinematografija, prema autoru članka, ostala je nepromijenjena u zadnjih pedeset godina, povodeći se tek za modom i hirovima društva. Iako je američka filmska industrija vodeća na svijetu po broju snimljenih filmova, tehničkoj opremljenosti filmskih studija, ona se svojom agresivnošću nameće filmskim platnima širom svijeta, a ostaje prva ˝i što se tiče niskoće, praznine, nekorisnosti i idejne bijede u sadržajima njezinih filmova˝. Kao takva, američka kinematografija je u isto vrijeme ˝šovinistička, pornografska, crkveno-katolička˝. Prema autoru, mali pomak u američkoj kinematografiji donijeli su tek filmovi socijalne i antiratne tematike poput ˝Grozdovi gnjeva˝ i ˝Duhanski put˝ Johna Forda, ˝Kruh naš svagdašnji˝ Kinga Vidora, ˝Na zapadnoj fronti ništa novog˝ i ˝Ljudi i miševi˝ Lewisa Milestonea. Autor, shodno navedenom, zaključuje kako američka kinmatografija ostaje u službi američke protukomunističke politike. U tom svjetlu treba promatrati i prodor američke kinematografije na europska kino platna, čiji je dolazak omogućio State Department. Naravno, dolazak američkih filmova gotovo je uništio europsku kinematografiju, no: ˝Takva je suština vučjih zakona kapitalizma˝, jer je proizvodnja filma u Americi postala istovjetna ˝pečenju hljebova u pekarni˝, čime se američka kinematografija, uz postojeće niske moralne standarde (razgolićivanje glumaca, propagiranje socijalno neprihvatljivog ponašanja poput alkoholizma i poticanja agresivnosti kroz tematiku umorstava), sasvim izgubila iz okvira umjetnosti. S druge strane, autor ovog priloga ističe sovjetski film kao točan opis života čovjeka, njegovih ideala i uvjeta rada. Heroji sovjetskih filmova su ˝sovjetski ljudi, trudbenici tvornica i polja, udarnici i Stahonovci, heroji rada i rata, izvanredni rukovodioci i vojskovođe, koji su izrasli iz sredine naroda, kulturni radnici koji su svojim radom proslavili našu domovinu˝. Sovjetska kinematografija je, za razliku od američke, ˝pozvana da punim glasom otkriva istinu života, da gledaoce povlači naprijed k ostvarenju najboljih ideala čovječanstva˝.

Moje tobožnje potenciranje analize brodske kinematografije, koje mi Uzelac u prethodnom tekstu spočitava, očito se vidi samo iz „šume Striborove“. Ostale Uzelčeve opservacije, poput one o instituciji gdje sam stekao fakultetsku naobrazbu, kao i lamentiranja o, jelte, uludo potrošenim novcima kojima se dotira brodska Podružnica, neću dodatno komentirati. U svakome slučaju, one ponajviše govore o onome tko ih je rekao, mada je zgodno primijetiti naglu pojavu osviještenosti glede potrošnje javnog novca i u bivšega aparatčika iz samoupravljačkih vremena. U konačnici, iz brljotine koju nudi kao kritički osvrt mogu tek zaključiti kako Uzelac svjesno izmišlja, laže i obmanjuje, što i nije neka novost kada je u pitanju njegov dosadašnji tretman brodske Podružnice Hrvatskog instituta za povijest te rada njezinih djelatnika. Novine u Uzelčevoj „šumi Striborovoj“ bile bi tek njegove najnovije pubično-orgazamske fiksacije, dok filaletija ostaje ovom prilikom neviđena ili možda čak trajno iskorijenjena pojava.

27 comments

Skip to comment form

  1. Umjesto ove beskonačne tirade prema nekome koga ne smatra autoritetom (pred autoritetom bi valjda samo zašutio???) autor je trebao jednostavno u dvije, najviše tri rečenice navesti koji je znanstveni doprinos njegova rada???

    Kako ni ja, a tako ni veliki ostatak čitateljstva to ne možemo dokučiti, molio bih mladog znanstvenika da sam ili netko u njegovo ime to jasno i kratko napiše. Na taj će način ušutkati sve, znanstveno potkovane i one koji to službeno nisu, ali dio svog dohotka nesebično odvajaju svaki mjesec kako bi mladi znanstvenik mogao do mile volje istraživati.

    Dobro je imati drskosti i braniti svoj rad, ali pitam se je li toliko drzak prema nalogodavcu, koji ga ne plaća (nego isto živi od poreznih obveznika) kao što je prema onima koji ga plaćaju?

  2. “temeljnih obilježja agitacijskog i propagandnog aparata kao i njegovog međuodnosa s autoritarnim i totalitarnim režimima” – dečko, nema tu međuodnosa. Propagandni aparat je sastavni, neizostavni dio otalitarnog režima. Blago tebi, dobio si još jednog laika, amatera recenzenta. Mi koji smo živjeli u tom vremenu, malo bolje to razumijemo od mladaca kojima je čika Mato prepričavao kako je to nekada bilo.

  3. Ako tvrdite kako je BL čak i u to vrijeme bio svojevrsni eksces, jedinstvena pojava kako onda “opaske o organizacijskoj strukturi Brodskoga lista smatram, s obzirom na ukupni sadržaj i temu rada, irelevantnima.”? Možda njegova jedinstvenost baš izvire iz njegove organizacijske strukture – bio je “one man show” pa je nadopunjavao svoje čedo izrescima o vanjskoj politici iz drugih listova.

  4. No, ovo su sve gluposti. Dajte nam opišite znanstveni doprinos svog rada i pokušajte pojasniti na koji će nam način vaše djelo unaprijediti život.

    1. Puni ozlojađenosti, nakon decenija niškorisnog, štoviše, štetočinskog vlastitog im života, “veleumni kritičari” Baračeva rada – oni kojima, osim ustrajne gluposti u zahtjevu “na koji će nam način vaše djelo unaprijediti život”, ništa drugo ni preostalo nije. Ono, Stribore, što si ti i tvoji drugovi uništili, teško itko može popraviti. A uništavali ste živote “nazadnjaka”, “reakcionara”, “klerikalaca”, “nacionalista” – jer vam je sinonim napretka bila “revolucija koja traje” i “socijalizam sa humanim licem”.

      1. Ako se nudite kao Baračev odvjetnik, onda samo odgovorite na gore postavljeno pitanje. Jedan smisleni odgovor na jedno jednostavno pitanje sve daljnje rasprave čini suvišnima. Koji je znanstveni doprinos tog rada? A štetu učinio nikome nisam, osim ako ne smatrate da osim vas nitko usta otvoriti ne smije i nitko ne smije postaviti neka skroz obična i logična pitanja.

        Kako je sudbina ponekad čudna. Spoji nas s nekim ljudima koji su gradili “socijalizam s humanim licem” protiv nekih drugih ljudi koji su gradili “socijalizam s humanim licem”. No baš nas briga, bitno je da negdje pripadamo. Bitno je imati gazdu, koji će na vrijeme zategnuti ili popustiti povodac.

        1. Dakle: 1. ne pada mi na pamet biti ičiji odvjetnik, pogotovo ne “pro bono”. 2. Nisam ni kompetentan vrednovati ičiji znanstveni doprinos a, za razliku od Vas koji ste incognito, ne mogu glumatati da sam profesor, mentor ili relevantan znanstvenik – a, kao jedna od intencija, kod Vas se zorno vidi. 3. Taj dio nisam ni problematizirao, nego Vaše uporno ponavljanje imperativa autoru “na koji će nam način vaše djelo unaprijediti život” pa, vezano uz to, mogu reči: Barač nije izmislio vijak. Nije ni kotač. Nije ni genom otkrio. Barač je obradio jednu službenu novinu u razdoblju poslijeraća i totalitarizma i nama, mlađima, koji nismo ni tvorci i niti koji nismo bili sretni uživatelji “napretka” totalitarne jednopartijske i Titove zločinačke Jugoslavije sustavno prezentira to društvo, u konkretnom lokusu Brodskog Posavlja kao i šire refleksije događaja, stavova, sustava u cjelini na taj lokus. i konačno, 4. Baračev doprinos znanosti, usudim se reći nije manji od znanstvene obrade Aushwitza a njegov rad unaprijedit će nam život kao i znanstveni radovi na temu Holokausta. Ni više, ni manje. Živio mi, druže.

  5. Stribore, jaaaavi see! I nemoj opet biti grub!

  6. Ova analiza i kritika analize lokalnih novina koje su uvijek bile u službi politike i političara je nešto krucijualno za mnoge građane ovoga grada..ne vidim svrhu niti postojanje istih niti toliku polemiku oko očitoga…

  7. Ono što ti Borislave činiš u ekipi sa Emilom i Jerkom zasjenilo je BL, čitavu
    eru komunizma pa i informiranje nacističke Njemačke. Čita vas i štuju par kla-
    timudana i nekoliko Dusparinih primitivaca koji iza sebe još nemaju pročitanu
    knjigu. Njih nekoliko možete motivirati i inspirirati i nemojte zagađivati prostor
    izvan matične kuće. Znamo gdje, što i za koga pišeš i predlažem ti karantenu.

    1. Perune skini s tavana tatin pendrek i didin šinjel, ufitilji brkove i izigravaj žandara nekom drugom. Ako ne karantenu u Hrvatskoj, mogao si mi preporučiti “pasoš” – to ste radili u komunizmu, sada, pak, i nikada više, ne možete. Koliko me ljudi čita ili ne čita, njihova sreća ili nesreća. Dakako, radi se o nekoliko. Tisuća.Grizi se.

  8. Nje mogu vjerovati u ovo što čitam. Stipić poziva zbog komentara Peruna da s tavana skine tatin pendrek. Jel on to poziva samog sebe s obzirom da mu je tata bio milicajac?
    Stipiću čitamo te i pročitali smo te. Ipak, ne mogu vjerovati. Tip je kamikaza. Brrrr.

    1. Popac, kad bi znao, nadam se da to ne bi tako napisao. Drugo, i doista nema veze s bakelitnom palicom, ovje je u priči ideolški pendrek i slika orjunaškog mentaliteta koji neskriveno eruptira iz tekstova nekih autora i nalazi si put kroz komentare nekih komentatora. Sada na početak: da, moj pokojni otac je bio skojevac, bio je i milicioner tri godine i više nije izdržao Rankovićev pritisak preko kolega milicionara koji su, u “stanici milicije” na Kočerinu (Zapadna Hercegovina) osim mojeg oca i jednog muslimana iz srednje Bosne, redom bili iz Ljubinja, Trebinja, Nevesinja… dakle četnički Vučurovićev soj koji je, na čelu, nosio petokraku, a u srcu kokardu.

      1. preskočio sam Bileću

        1. Zašto se stidiš Borislave? Zašto sipaš žuč? Pa što nisi odmah rekao? Znači radi se o neuzvraćenoj ljubavi? Razumijem te u potpunosti, takve su ljubavi najbolnije jer nisu propale, a ne zna se kakve su velike mogle biti. Ne kužim samo zašto se posljedice takvih ljubavi uvijek preslikavaju na djecu? Pa nisi ti volio Jugoslaviju pa da ti nije uzvratila ljubav? Što imaš ti s očevim razočaranjem? Budi svoj, Borislave!

          1. Zaboravih. Vidiš, unatoč svemu ti u početku ipak nisi toliko mrzio tu tvorevinu. Bar si ju podnosio, ali i pridonosio. Bio si uzoran i aktivan omladinac. Svesrdno gradio socijalističko društvo, aktivno doprinosio. Držao se za ruke s Mikijem i drugim uzornim omladincima. Neka, ja ti ne zamjeram, mada ja nisam imao toliko ljubavi za tu bivšu. Ni onda se nisam dao ukalupiti u neke saveze omladine i prigodne aktive. Tko zna gdje bi ti završio da te nije zajebao ovaj glupi rat. Možda si mogao mjesto Azema Vlasija kao uzorni omladinac primati štafetu na Marakani (ili je to bilo na stadionu JNA ti ćeš to bolje znati)? Rat doista nije svakome brat. Sada tek vidim i razumijem prave izvore tvoje mržnje prema čečenima, jer sve je to do sada bilo apsurdno i zagonetno. Pa omeli su ti saveznu karijeru i opravdano napredovanje.

            Vidiš, moj je problem što se nikako nisam mogao uklopiti u ondašnje ispiranje mozga i njihove glupe priče o omladincima koji zagrljeni doprinose. Bio sam užasnut autoritetima. Nastavilo se to i u ovoj državi i s njenim sam autoritetima užasnut.

            1. Nemaš ti pojma ni o čemu i ni o komu, ili možda imaš, a svjesno i namjerno lažeš. Naime, mene dovoditi u svezu štafete, omladine, ne znam čega, čista je glupost jer, citiram Dinka Perka koji je od mene zatražio rukopise mojih pjesama, pročitao ih i rekao: “Šteta što nisi organiziran” a ja sam ga naivno pitao što to znači. Odgovorio je ne da nisi u Partiji, nisi ni u Omladini. Urednik LOB-a MIroslav Macura me, kad sam se pojavio u Centru mladih, pozvao na piće u “Antik” i rekao: “Mi znamo tko si ti. Možeš djelovati u kulturi, sam si postavi granice, mi ti ih nećemo postavljati.” Nakon mojeg članka “Doš`o Vuk po svoje!” (povodom obilježavanja “Dva veka Vuka” i u Slavonskom Brodu) Koordinacija društveno-političkih organizacija donijela je odluku kojoj mi se “sva vrata u Brodu zatvaraju”. O tome može posvjedočiti bivši ravnatelj Gradske knjižnice Nebojša Lakić od kojeg sam i saznao za tu odluku. Prema tome, o ljubavi ili ne ljubavi, o mojem angažmanu u kulturnim asocijacijama mladih prije rata, ako ne znaš, šuti, ako znaš, piši pošteno.

  9. Čovjek samo radi svoj posao za koji je plaćen.

  10. Stipiću ovo zovem opsjednutošću. Tamo četnici vučurevićevci, ovdje pendrekaši, tamo rijetki ispravni očev kao tvoji, ovdje orjunaški mentalitet kojeg treba iskorijeniti, ovdje tvoji MI, i njihovi MI I tamo i ovdje zlo koje ti želiš iskorijeniti. Još uvijek si u ratu, samo sada ratuješ preko portala. Stigmatiziraš ljude, ponižavaš ih, htio bi Hrvatsku jednu, uniformiranu. Prozivaš očeve i djedove od 1918. godine. Svi vole svoju domoovinu, znaj to! Tko ne voli svoju rodnu grudu? Ali, svako ju vidi i voli na svoj način. Nemaš pravo nikome određivati kako će voljeti. Neko ju voli što kaže ono što jeste. A jeste to da nisu ostvareni ničiji ideali osim ideali parazita.
    Okani se prošlosti! Predloži nešto za budućnost ove lijepe zemlje! Ne misli samo na sebe i svoje povlastice, jer u ovoj zemlji ima gnjevnih i gladnih. Ne prozivaj kritičare, ne dijeli im strašne etikete. Pametan si čovjek, zanima te umjetnost, informatičar si, novinar si. Shvati i druge da žele živjeti slobodno bez paske i nadzora onih koji se bave proizvodnjom neprijatelja. Svi žele uživati u punini života, nesputano. Ne čini drugima što ne želiš da se tebi čini.

    1. Popac, sve je krenulo od
      “Ono što ti Borislave činiš u ekipi sa Emilom i Jerkom zasjenilo je BL, čitavu eru komunizma pa i informiranje nacističke Njemačke. Čita vas i štuju par klatimudana i nekoliko Dusparinih primitivaca koji iza sebe još nemaju pročitanu knjigu. Njih nekoliko možete motivirati i inspirirati i nemojte zagađivati prostor izvan matične kuće. Znamo gdje, što i za koga pišeš i predlažem ti karantenu.”
      Naglašavam posljednje dvije rečenice. One su te koje upućuju na “pasku, nadzor”, one su te koje pozivaju na ograničavanje slobode. Tu su krenule “etikete” i usporedbe (i) mojeg pisanja s “informiranjem nacističke Njemačke”. Ja sam samo reagirao u skladu s karakterom i anamnezom pacijenata koji su to napisali. Ako me doista cijeniš, zašto si reagirao na moju reakciju, a ne na prethodnu akciju protiv moje osobnosti? Naime, moj prvi komentar na ovaj članak (5/04/2013 u 15:50) bio je hladan, racionalan, neoosoban i u odnosu na mene i i odnosu na bilo koga drugoga.

  11. G. Stipiću vaš PRVI komentar na ovaj članak je bio – Puni ozlojađenosti, nakon decenija niškorisnog, štoviše, štetočinskog vlastitog im života, “veleumni kritičari” Baračeva rada – oni kojima, osim ustrajne gluposti u zahtjevu “na koji će nam način vaše djelo unaprijediti život”, ništa drugo ni preostalo nije. Ono, Stribore, što si ti i tvoji drugovi uništili, teško itko može popraviti. A uništavali ste živote “nazadnjaka”, “reakcionara”, “klerikalaca”, “nacionalista” – jer vam je sinonim napretka bila “revolucija koja traje” i “socijalizam sa humanim licem”. – ako je to hladan, racionalan i neosoban komentar, onda izrazi hladno, racionalno i neosobno zaslužuju nove definicije u rječniku…

    Iako moram priznati da ste za jednu stvar bili definitivno u pravu – to je kada ste napisali da niste “kompetentni vrednovati ičiji znanstveni doprinos”. A to ste bome i potvrdili napisavši da se znanstveni rad g. Baraća može usporediti sa znanstvenim radovima o Aushwitzu i Holokaustu….

    1. To što ja nisam kompetentan, ni u kom slučaju ne znači da na ovom poratlu, počevši od autora pa do komentatora, itko jest. Razlika je samo u onome što se naziva intelektualno poštenje i ljudska skromnost.

      O.K. u čemu konkretno nam je bilo koji znanstveni rad na temu Holokausta (izbor rada tebi ostavljam na volju) unaprijedio život? Zbog čega to je ili nije i Baračev rad?

  12. E moj Stipiću, ovo ti nije trebalo. Čim ti nema ekipe ( Jerko, Emil ) ljudi te
    razvale.

  13. U čemu konkretno? Vi to ozbiljno pitate? Da ne idem u prevelike dubine dati ću samo jedan citat američkog generala D. D. Eisenhowera koji je, nakon što su saveznici ušli u nacističke konc-logore, naredio svojim potčinjenima da naprave što je više moguće dokumentarnih snimaka za buduću evidenciju. Kad su ga pitali da zašto je naredio nebrojena snimanja takvih neviđenih strahota od kojih se i onim najtvrđim američkim narednicima koji su ratovali još od 1. sv. rata (te su i sami napravili mnoge ratne zločine) dizao želudac odgovorio im je – DOĆI ĆE DAN KADA ĆE NEKI KUČKIN SIN REĆI DA SE OVO NIJE NIKADA DOGODILO.
    Što se tiče rada g. Baraća, on stvarno ima nešto zajedničko sa Holokaustom. A to je – ne ponovilo se!

    1. Odgovor je primjeren. Autoru odgovora. Bojim se da nije pitanje ni pročitao pa pitanje ponavljam jednako “glasno” kako viče i “Sven”: U ČEMU KONKRETNO nam je BILO KOJI ZNANSTVENI RADNA TEMU HOLOKAUSTA (izbor rada tebi ostavljam na volju) UNAPRIJEDIO ŽIVOT? ZBOG ČEGA TO JE ILI NIJE I BARAČEV RAD?

  14. Stipiću pa daj, bar ti znaš nekada biti razuman. Inteligentan si čovjek, nisi glup. Imaš malo uganute stavove, ali ipak jako dobro razumiješ o čemu se tu radi.
    Stribor je to savršeno jasno objasnio i opisao. Sada ću ti ja to pokušati objasniti ko malom Ivici (Đokici).

    Ti pišeš na portalu SBplus. Jel tako? Tako je. Koliko god ti imao visoko mišljenje o Jerku i svojim kolegama s portala ti dobro znaš da taj portal ne pokriva sve relevantne događaje, a i one koje pokriva, ne pokriva baš hladno objektivno, nego često puta s mnogo subjektivnih naginjanja da ne kažem nastranosti. Jedno je vrijem to bio jedini portal u Brodu.

    Sada zamisli jednog mladog nadobudnog znanstvenika za pedesetak godina koji odluči pisati o povijesti Broda u periodu 2011-2013. (do poplave portala.). On za glavni izvor podataka uzme SBplus portal u kojemu je surađivalo i do desetak ljudi i ozbiljno počne pisati o povijesti Broda na osnovu Emilovih, Jerkovih i tvojih zajebancija, jer neki tekstovi su čista zajebancija na neke aktualne teme i za četiri pet godina i vi ćete se sami pitati što ste s tim tekstovima htjeli reći. Takvo bi istraživanje bilo krajnje neozbiljno i nevalidno. U svakom slučaju za povijest. U slučaju da se radi o sociološkom istraživanju ili psihijatrijskom, onda bi SBplus tu bio dobra podloga.

    E Barač je postupio još gore. Za izvor je uzeo zajebanciju od novina koju je radio JEDAN JEDINI čovjek i to upitnih stručnih i moralnih stavova čija je neobjektivnost neupitna i za koju nema čvrstih dokaza da je baš uvijek diktirana odozgor. Možda se nekada htio uvući u šupak sekretarima kao što se ti više nego očito uvlačiš Jerku, Ćosiću i nekim drugim likovima. Dakle, taj Brodski list je stidna dlaka, na osnovu koje dečko konstruira cjelokupnu zbilju onoga doba. Da je to jedini dokument o Atlantidi koja je davno nestala, svaki ozbiljni povjesničar bi se ogradio i rekao: “na osnovu tog dokumenta mogli bi špekulirati kako se na Atlantidi događalo to i to, ali sve ovo uzmite s velikom rezervom jer drugih izvora nemamo“. No Barač ima more drugih izvora, još uvijek živih ljudi (u onoj metafori – pravih pičaka), ali on se uporno drži te dlake i znanstveno onanira maštajući o pravoj stvari. Kako je dečko novak, sve je OK, ali treba upozoriti na mentora kojemu je očito nešto proletilo ispod radara ili mu je radar loše poštiman.

    Nadam se da sad razumiješ zašto je to promašeno. A što se tiče holokausta, dok je takvih tipova kao što si ti, treba podučavati, proučavati i upozoravati na opasnosti od holokausta.

  15. Prvo i osnovno – nikada nigdje nisam rekao, jer to nikada nisam ni pomislio, da o Holokaustu ne treba pisati. I znanstveno, i širem čitateljstvu pristupačnijim stilom. Moj upit se odnosi isključivo na pojam interes povijesne znanosti i na to nisam dobio odgovor.
    Drugo: Ako se i o povijesti jedne države, jednoga grada ili kotara radi, a Barač takve pretenzije svojem radu nije dao, bolje je za izvor uzeti “zajebanciju od novina koju je radio JEDAN JEDINI čovjek”, nego ono što se nikako ne može nazvati “zajebancijom” a radila je “JEDNA JEDINA PARTIJA”.
    Treće: netočno je da je tu “zajebanciju od novina”, kako i Uzelac i ti tvrdiš “radio JEDAN JEDINI čovjek” kad su, pored glavnog i odgovornog urednika, Čedomira Kekanovića Lale, za “Brodski list” u to vrijeme pisali još i Franjo Sertić, Neta Slamnik, prof. Josip Velebit, Ratko Svilar, Martina Petrina, Pavo Čulina, Josip Mišković, Nikola Radošević, Stevo Vujnović, Mato Karakaš, Vlado Borevković, Tomo Brkljačić, Borojević (zvani Toto) i, kasnije dopisnik Tanjuga iz Slavonskog Broda Nikola Brzović – Brzi te puno drugih.

Odgovori