Darija Mataić Agičić: Mojih pet omiljenih knjiga

Uvodna napomena: Po ugledu na velike novine i portale, sbperiskop započinje s novom rubrikom “Mojih pet omiljenih knjiga”. Čast da bude prva, poklonila nam je Darija Mataić Agičić.

________________________________________

Kako se u istu rijeku ne može dvaput uskočiti, a  vodeći se Kafkinom rečenicom o knjizi kao sjekiri za zamrznuto more u nama,  ja sam iz popisa „svojih pisaca“ iščupala bljesak onih čijem se opusu već godinama vraćam, jer oni su pobijedili vrijeme i odoljeli vremenu, i subjektivnom i stvarnom. I pri svakom čitanju su drugačiji. Ne smatram izdvojeno djelo boljim od inih djela autora i ne nižem ih redom s predznakom naj … za mene su oni svi to.

MARGUERITE YOURCENAR: HADRIJANOVI MEMOARI

Hadrijanovi memoari su povijesno-filozofsko romaneskno djelo klasične težine, u kojemu glasom samog rimskog cara Hadrijana autorica govori o Hadrijanu književniku, putniku, pjesniku, ljubavniku, vladaru, ali ponajviše o čovjeku. Literarnom genijalnošću ona meandrira između priče o vladaru  i priče o individualnoj ljudskoj slobodi te suočenost sa smrću pripovjedača i povijesnu ličnost cara izdiže iznad njegova vremena i njegove osobne povijesti. Kroz tkanje vlastitog života Hadrijan kazuje priču o filozofiji, antici, idealima svijeta i on onda više nije car, nego netko blizak čitatelju onoliko koliko to ljudsko biće, kreirano umjetničko-spisateljskim umijećem, može biti. Introvertirani, samoanalitični car suočava se sa samim sobom i ogleda unutar sebe u trenutcima napuštanja svoje egzistencije  prelazeći u ogoljelo biće supostojano u prošlosti i sadašnjosti.  Njegova srž, prikazana u djelu, boravi u svim ljudima svih vremena. I zato su Memoari meditacije o sudbini čovjeka i svijeta; događaji u njegovu životu simboličke su slike, a njegovi problemi problemi čovjeka u svim vremenima. Tajne vječno ljudskog – tajne moći, strasti, čežnji, sukoba, kajanja, osvajanja, padova, umiranja tajne su i običnog samo šetača unutar prirode povijesnih mijena i cara. I kako je svaki taj obični šetač na neki način car u trenucima oproštaja od sudbine, tako je isto i svaki car, u tim trenutcima samo čovjek, obični šetač izmičućeg života.

DANIJEL DRAGOJEVIĆ: KASNO LJETO

Govoriti o Dragojeviću značilo bi doticati i sferu gotovo mitskog, jer ovaj najveći hrvatski živući pjesnik, recepcijski prilično zanemaren, zadržao je pravo na vlastiti život, svjestan kako se ne možeš uhvatiti za pronađeni, za nadolazeći život. Samo si točka iz koje promatraš sve. Ovaj bježeći pjesnik, kao što je i vrijeme koje mu je ostalo bježeće, ne  koketira s tugom, beznađem, patetikom, nije ni retro, ni in… on je svoj… svaka njegova knjiga imala je svoje vrijeme. I u jednom trenu mogla se nabaviti. I svatko ju je mogao kupiti. Poslije je više nije bilo. Sve što je propušteno, propušteno je zauvijek. Točka sadašnjosti u kojoj se  prelama ono prijašnje i ono još nedolazeće, klasična je dragojevićevska heterotropija. Dragojević ima svoje gradove, svoj otok, svoj Mediteran, kornjaču s početka stvaralaštva i… zrno mraka. I ponekad, kao da, pateći od svojevrsnog literarnog alzheimera, ponavljajući ishitrenim pogledom isto, on samo pokazuje kako riječi i jezik imaju samosvojan život i kako pjesništvo danas nije samo emocija nego duboka osviještenost o tome kuda jezična sintaksa ide. Riječi su jedino što Dragojević ima. I Kasno ljeto… i kasno ljeto života. O njegovoj poeziji bi se trebalo pisati njome samom…  ona je nesalonska, približena i bitku i gubitku, sačinjena od toplog, neuhvatljivog, hlapljivog, nevidljivog, a… dragocjenog. ..od srži kasnog ljeta….  Kasno ljeto je esencija jednog bavljenja svijetom i poezijom u kojoj Dragojević  promatra očito i očevidno i pronosi slobodu kroz slobodu samu… jer, svugdje gdje se nalazimo, možemo zatvoriti oči i otploviti, sanjati, čekati, i imati…zoru samo za sebe.

JOSIF BRODSKI: VODENI ŽIG

Vodeni žig je priča o ljepoti jednog grada, o ljepoti Venecije kao mjesta utvrđenog prostora, ali i kao dijela beskraja. Ova istančana profinjena lirska proza u kojoj je rečenica nužna zbog veličine doživljaja i prostranstva osjećaja bliska je pjesmi u prozi i  svjedoči o duši i licu Venecije, i jedan je od najljepših eseja darovan gradu na vodi. I  iako o njoj pišu i Teophile Gautier, i Hennry Stendhal, i Marcel Proust, i Italo Calvino, i Ernest Hemingway, i Tomas Mann i Darko Lukić Brodski ju daje kao grad na tragu priviđenja. Grad u kome voda čuva odraze zatečenih sanjara i dekadentnih stvaratelja, u kome se konture gube i ponovno niču samo zbog ljepote, a u  ljepoti… jedino oko nalazi svoj mir. Venecija opčinjava čipkom palača, trudnih mostova, gondola koje ne plove nego  protiču kanalima kao smislene misli kroz podsvijest.  I on u njoj ima oči žudnje. Fascinacija fizičkim i metafizičkom životom  Venecije daje joj ulogu glavnog lika, a Brodski onda postaje jedan od rijetkih koji nastanjuje samu dušu svijeta u kojoj ljepota postaje i pjesnička i književna i etička mjera stvari. Svatko bi trebao imati grad u koji odlazi i u koji se vraća. Ovaj trajni izgnanik iz svoje zemlje, iz Sovjetskog Saveza,  optužen za društveni parazitizam, osuđen, protjeran…  sahranjen je, po svojoj želji,  na otočiću San Micheleu u venecijanskoj laguni, uz Igora Stravinskog, Ezru Pounda, Sergeja Djagiljeva… one koji su, stvarajući ljepotu i sami postali ljepota…. A jedino ljepotu vrijeme ne posjeduje.

LUKO PALJETAK: SKROVITI VRT

Skroviti vrt dubrovačkog gospara Luke Paljetka imaginarni je dnevnik  Cvijete Zuzorić, žene zanosne ljepote i  zagonetnog života. Suptilna je to analiza raskošnog, složenog prostora njezina bogatog javnog i intimnog života stvorena prema načelu muške i ženske strane dvojstva. Cvijeta je javna i Cvijeta je skrovita. Ona je ženska ikona sačuvana u hrvatskom kulturnom pamćenju…. Muza jednog vremena. Generacije hrvatskih književnika njeni su trubaduri. Ona je plemkinja rođena sredinom šesnaestoga stoljeća koja poput raskošnih haljina koje nosi, nosi i samu renesansu, filozofiju ljepote, prirode, tijela , čovjeka. Ona je duhovno zavidno bogata. Pjesnikinja je čije pjesme nisu sačuvane. Zagonetna je, načitana, zatvorena u svoj svijet i zagledana u mnoštvo odraza tog svijeta. Paljetak je njen sugovornik. I njemu, tom  zaljubljeniku u magijsku moć riječi, u ovoj  intimističkoj ekspresiji  mašta kao služi povijesti, a ne povijest mašti. Paljetak tekst pretvara u intrigantno žensko pismo pisano muškom rukom. On fikcijom oživljava jednu iščezlu zbilju i u dijalogu s renesansnom kulturom, u kojoj Cvijeta u Biancu, svoj dnevnik, upisuje sebe od petnaeste godine do duboke starosti, daje i zatočenicu stvarnog života  u kome žive generacije štovatelja, prijatelja i njihovih soneta, posveta i nota  i daje i skrovite vrtove Cvijetine nutrine, u kojima problem sreće i nesreće leži u nečemu sitnom, nevidljivom i u kojima ljubav počinje bolom očiju, a završava očima bola. U tom životu, Cvijeta je žena koja svojom ljepotom krasi i samu ogrlicu.

FRANZ KAFKA: PISMA MILENI

Pisma Mileni su svečanost ljubavi; svjedočanstvo o snazi emocija; neodoljiva strast, bezgranično beznađe i neutješna tuga. U njima se Kafka otvorio i rasključao jer: njegovo TI zaključava bankarski činovnik, njegovo ON pisac, a njegovo JA Pisma. Ljubav pisama, Wertherova, Kierkegorova, Kafkina razotkrivanje je pred avetima. A aveti su kao istina, neuhvatljive, neobuzdane…  Milena je u Franzov život ušla kroz književnost. I proveli su samo nekoliko dana u Beču… a prepiskom su  godinama gradili nesvakidašnju vezanost i ljubav. Kafka je u ljubavi tražio spas od svojih demona.  Žene su mu bile utočište od oca. I bilo ih je…  Dora Diamant, Felice Bauer, Hedwig Weiler, Julie Wohryzak, i pisao je o njima, i pisao je njima… ali Milena… pisma njoj različita su od svih drugih pisama. Kao i ona sama. Milena Jesenska češka novinarka i spisateljica ljubav je njegova života. Strast pisama učinila ju je iznimnom. Ali… Milena je žena koja zaslužuje biti poznata i potpuno neovisno od Kafke. Slobodoumna, strastvena, odvažna, odlučna… ispred vremena. U jednom trenutku Milena nije spremna napustiti muža, a Kafka nema snage čekati. On, koji zatvoren pred samim sobom, tek s Milenom postaje jedno novo biće,  prekida dopisivanje. I poslije više nikome ne piše pisma, jer besmisleno je pisati bilo kome, ako nije Mileni, onoj koja je „poput mora svjetlost koja zrači, čak i kad je više nema“. U godini kad on umire, ona se rastaje. Vrijeme u kojem žive se razbija… ostaju skrivena, Viviju Kasu povjerena Kafkina pisma Mileni, kad Milena postaje svjesna da ne može čuvati i sačuvati svoj život… koncentracijski logor postaje jači i od života i od smrti… Milena spašava pisma i ostavlja, ionako nedovršenu priču, otključanom….

Ovoga puta, moji drugi prvi pisci ostali su neizgovoreni. Da ne bi bili prešućeni, u nekom novom, drugom prvom izboru  bili bi i: Camus, i Bulgakov, i Dostojevski, i Duras, i Baricco, i Bazdulj-Hubijar, i Drakulić, i Proust, i Marai, i Benčić-Rimay, i Parun,i Durell, i Beauvoir, i …

 

30 comments

Skip to comment form

  1. Čestitke na svemu. Na rubrici, na Dariji, na knjigama koje je odabrala. Njen izbor je poticajan, a način kako je predstvaila knjige i više nego ambiciozan. Nisam čitala samo Skroviti vrt.

  2. Vodeni žig je magićna knjiga, ulaz u neki drugi svemir. Ipak, Hadrijanovi memoari su nešto posebno. Odličan izbor.

  3. Viđenija Brođanka Darija Mataić Agičić, svoju upućenost u svijet literature još jednom je dokazala kroz inspirativni izbor vrijednih knjiga.

  4. Gubljenje utjecaja knige ne može ništa zaustaviti. Plemenit, lijep pokušaj, ali opće stanje je loše po knjigu, a pogotovo u Hrvatskoj gdje se sve manje čita. Usprkos svemu, rubrika osvježava.

    1. Ovdje nije samo riječ o knjigama, nego i o osobi koja ih je iazbrala. Reci mi što čitaš, reći ću ti tko si.

      1. čitam tebe, ko sam ja ?

  5. U Helsinkiu je 85 % građanstva učlanjeno u gradsku knjižnicu, a u Brodu ,reci Darija.Helsinki je stoga vodeći kreativni grad svijeta.

    Kada bi se u našoj kasabi uvela i besplatna članarina povečanje bi bilo minimalno.A o tome što se čita ,od pedofilijske Lolite do sekretara SKOJ-a , nemoj srećo.

    1. ti odeš iz helsinške knjižnice za brod, pa se vratiš u helsinki, pa onda opet natrag u kasabu, preko blagajne, završiš na loliti i sekretarima skoja..e da mi je tvoj um na pet minuta

    2. @zeitgeist, potpuno si u pravu ovaj put. Kod nas se ne čita, a Brod nije izuzetak. Da je besplatno posuđivanje, da se knjige poklanjaju, ne bi se povećao broj čitalaca. Sve počinje u osnovnim i srednim školama, a tamo knjiga nije bila na cijeni. Nečitanje je sietemska greška. Valja nama ispočetka,

  6. E moj dragi glavni uredniče, Darija je kao prva predstavljačica svoga vrlo profinjenog ukusa profesionalnom vještinom opisa i doživljaja istih, “visoko podigla letvicu” pa će biti zanimljivo pratiti nastavak kroz izbor gostiju i njihovih “miljenica”! Sviđa mi se i u stvari me oduševila ova nova rubrika.

    1. Nisam znao da se radi o nekakvom natjecanju?

      Nije li to nakaradno shvaćanje umjetnosti i kulture?

  7. spoiler

  8. kafka je kvalitetan, jednu njegovu nisam mogao do kraja isčitati

  9. Krasno. Izboru se nema što prigovoriti, vrhunska djela, s time da moram pročitati Dragojevića, ako ga je Darija uvrstila u svoj izbor, onda je on must read.

    Moram napomenuti da Srbi daleko više prenose svoje pisce i pjesnike na internet, i ne samo svoje, nego i hrvatske, u tom su smislu kozmopoliti, a naše lijenčine ne prenose na internet ništa, posebice ne suvremenu hrvatsku literaturu. To je veliki minus hrvatskom internetu i onima koji su stručni i mogu objavljivati hrvatsku književnost i ostalu hrnatsku umjetnost na nternetui. Zapušteno i zanemareno kao i sve u ovoj državi, osim mafijinih džepova, oni moraju biti uvijek puni, a sve ostalo, od hrvatske umjetnosti do rajinih želudaca, može biti prazno, kao što i jest.

  10. Darija se objavila ponovo na periskopu na najljepši mogući način – prekrasnim izborom knjiga.

  11. Darijina fotka kao da je naslovnica za neku knjigu o sretnoj ljubavi.

  12. Moja omiljena knjiga – Paulo Coelho: “Priručnik za Ratnika Svjetlosti”

    Ratnik Svjetlosti zna koliko je važna intuicija.
    Usred bitke nema vremena promišljati neprijeteljeve poteze –
    tada se posluži instinktom i posluša svog anđela.
    U razdobljima mira, iščitava znakove koje mu Bog šalje.
    Ljudi će reći: “Lud je.”
    Ili: “Živi u svom svijetu.”
    Ili pak: “Kako se može uzdati u nešto što nema logičnog opravdanja?”
    A Ratnik zna da je intuicija Božja abeceda.
    Zato nastavlja osluškivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama.
    Ratnik Svjetlosti nikada ne dopušta da mržnja uprlja njegovu savjest.

    Kad kreće u borbu, na umu su mu Kristove riječi:
    “Ljubite svoje neprijatelje”. I za njima se povodi.
    Ipak, zna da spremnost na opraštanje ne znači mirenje sa svim i svačim.
    Ratnik ne smije pognuti glavu – ili će izgubiti iz vida obzorje svojih snova.
    Neprijatelje prihvača kao ispit svoje hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti.
    Oni su mu poticaj da se bori za svoje snove.
    Iskustvo stečeno u borbi čeliči Ratnika Svjetlosti.

    Ratnik Svjetlosti zna što je vrijedno truda.
    On odlučuje o svojim djelima vođen nadahnućem i vjerom.
    U međuvremenu, ljudi ga pokušavaju privoljeti na bitke koje nisu njegove,
    dovesti na bojišta koja ne poznaje – ili ga pak ne zanimaju.
    Žele ga uvući u sukobe koji su bitni za njih same – ali ne za njega.
    Često je riječ o bliskim ljudima, koji Ratnika vole,
    uzdaju se u njegovu snagu i, u svojoj tjeskobi, vape za njegovom pomoći.
    On se u takvim trenucima smiješi i iskazuje im ljubav –
    ali neće prihvatiti izazov.
    Pravi Ratnik Svjetlosti uvijek sam bira svoje bitke.

    1. Jesu li svi iz Ivanca ovakvi mudroseri poput tebe?

      1. Od Coelha sam čitala “Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala” i nimalo me nije fascinirao, Murakami mi je, npr., puno bolji, Markes isto.
        A tek Marguerite Duras koju navvodi Darija, ta se ureže u dušu.

        Tom Coelhovom ratniku svjetlosti pandan može biti Zagorkina grofica Nera. Ona je isro ratnik svjerlosti, protiv gluposti.

        1. isto, a ne isro, obrisana su mi slova na tipkovnici, jel zna netko kako to riješiti?

  13. Popac – Odjebi u troskocima…

  14. Sve u svemu digitalci moji ,vodeće intelektualce svoga vremena,kao i ove današnje čita svega nekolicina ljudi u Brodu,jer oni uglavnom ne pišu romane,već znanstvene,gospodarske,političke i slične poučne knjige.

  15. Drsko prepisivanje ne prestaje.

    Pogledajte samo kao vas index kopira:

    https://www.index.hr/vijesti/clanak/jadranka-kosor-preporucuje-vam-svojih-pet-omiljenih-knjiga/2021334.aspx

    1. Pitam se jesi li ti čitav? Pa ovdje, u uvodnoj napomeni, priznaju da “po ugledu na velike novine i portale, sbperiskop započinje s novom rubrikom “Mojih pet omiljenih knjiga”

      1. To je bitnije od knjiga, i od kotača, tko je prvi izmislio kotač. Zašto se vozite kad ga niste izmislili?! Kužiš koju ludaru imaju ljudi u glavi? Strahota. Njemu nije bitna lijepa riječ i književnost koja oplemenjuje i uljepšava život i koju ljudi poput Darije na zamolbu urednika najkvalitetnijeg portala u gradu prenose u turobnu stvarnost grada za oplemeniti ga, njemu je bitno kajlanje da je to stara ideja – prvih pet knjiga, prvih pet filmova, prvih pet slikara, prvih pet tenora itd. Mrzim izlizane citate, ali moram reći margaritas ante porcus – biserje pred svinju! Neki zauvijek ostanu na nivou literature koju pišu lokalna režimska piskarala i to im je Sveto pismo, jer za drugo ne znaju. Ali su jalni, pa će pljuvat one koji znaju bolje i više. Knjiga im je nedostižna, pa ju kajlaju. Sve mora biti ispod nivoa, na njihovom. To je poredak stvari u gradu. Sve mora biti na nivou vladajuće mafije i njihove kulture prasetine, turba i cajki. Opasno je čitati, i treba čitanje iskorijeniti.

        https://lh3.googleusercontent.com/-qCIgPsBoOAQ/W4u_SYuR9XI/AAAAAAADjqg/WQPO5XonY8kS8rzNg3P4qvAD576l9kjGgCJoC/w530-h684-n/Mudrija%25C5%25A1%2Biz%2BCeri%25C4%2587a.png

        1. Što je biserno u javnom iznošenju nečijeg ukusa?

          Što je to tako nenadjebivo u tome da svi trebamo pasti ničice?

          Čitamo li neku drugu literature od onoga što nam propisuju nekakvi javni autoriteti, trebamo se valjda osjećati manje vrijednima?

          No, meni svejedno nema do diplomiranog književno-kazališnog kritičara Ilakija 🙂

          Pozdrav frogu!

          kruno – printaj si tu sliku svog ljubimca i zalijepi iznad kreveta! 🙂

          1. Ako si cijeli život s lopovom i slušaš samo lopinu, šta ćeš biti? Pa lopovov sluga pokorni! Zato je bitno širiti vidike, pa ne postoje samo lopine na vlasti i njihovi slugani koji šire kulturu zavičajnog im dometa, lijepa moja pripizdina.

            Pa njima su i Krleža i Marinković i Nazor tuđinci, a kamoli Kafka ili Camus? Kužiš? Pripizdina teži očuvanju, samo tako može hebat ovce. Srećom, ima u gradu umnih ljudi, koji misle, koji šire horizonte i prave prolaze u mafijaškom krugu i dometu “kulture” koju protežiraju, jedan od njih je i g. Lukić i ljudi koji pišu za periskop i oni koji ga vole i prate.

            If your culture doesn’t like geeks, you are in real trouble.

            Culture is the widening of the mind and of the spirit.

            Tradition can, to be sure, participate in a creation, but it can no longer be creative itself. – pa da, močvara. Ti prosječnici naprosto ne daju zamahnuti krilima i poletjeti, oni samo daju impuls odletjeti što dalje iz grada u kojem seoski dirigenti i promotori vlastitog sela žive na tuđoj grbači bez truna kreativnosti i pomicanja naprijed, kreature koje gledamo četvrt stoljeća, stare i učmale kao i kultura i umjetnost i priče koje prodaju.

            1. Može neki konkretan primjer širenja vidika?

              Slavljenje JBT-a i SFRJ-a?

              Volite indoktrinirati i volite biti indoktrinirani pa zato treba slušati VAŠE autoritete.

              Problem je što mene ne zanimaju vaši autoriteti i vaše preporuke. Radije ću biti slobodan – recimo kao ORAO 🙂

              Znanje i informacije ap i kulturna i umjetnička ostvarenja su danas dostupna svima, samo treba imati osnovna znanja i vještine i uzeti ih.

              Meni ne trebaju ni Ivkošići, ni Dujmovići, ni Tomići, ni Ivančići da mi kažu što čitati, što slušati, što gledati, što misliti.

              Volite indoktrinirati i volite biti indoktrinirani.

  16. Gospođo Darija,čitate li išta od naših brodskih autora?
    Na primjer, naš brodski pisac romana Darko Daky Lončar piše kolumnu na SbPeriskopu. Čitao sam njegove romane, “Gnijezdo ljubavi” o našem najpoznatijem paru roda Malenoj i Klepetanu, doduše neki od njih su na CD-u, npr. “Ja, Pero Mojsija” o poznatom ekscentričnom, poštenom, filozofski nadarenom siromašnom brodskom prodavaču sitne galanterije, “Par koraka do sreće” roman inspiriran patnjom izbjeglica i jednog psa lutalice u brodskom kampu na Bjelišu. Na žalost, da bi u današnje vrijeme izdao knjigu moraš biti svjetski poznato ime kao ovi autori što pišete o njima ili objaviti knjigu o svom trošku što je skup hobi u Hrvatskoj.

    1. Darija čita klasike, znači i Lončara. Daky je uz bok Tolstoju i Gideu. Samo je prava šteta što ga nije izdvojila među prvih pet.

Odgovori