Trljajući Emil Cipar opet u pohodu na gazdaričinu nogu

Pas se trlja o nogu

Samo Emil nije tipičan lovački pas koji za suhu kućicu i komadić mesa grize i pridavljuje lovčeve mete, on je više smješno-neugodni psić koji se javno trlja o nogu svoje gazdarice. To što Emil svoje neodgojeno trljanje o mračni objekt svoje žudnje pretvara u ljigavo kolumnističko dociranje o moralu i istini, o neovisnosti i poštenju, uz malu fotomontažnu pomoć svojih prijatelja s portala sbplus – to je složena psihološka priča o istovremenom egzistiranju dubokih frustracija i egzibicionizma.

Dok sam bio mlađi žalio sam za boljim uzorima, a danas žalim za boljim protivnicima. S obzirom na to da se Emil Cipar, kolumnist povratnik, nastavlja kritički baviti mojom osobom po drugi put u desetak dana, moram i ja po drugi put rezignirano izraziti svoje žaljenje što nemam boljeg protivnika. Ciprova zaglupljujuća ostrašćenost i zanatska konfekcionarska osrednjost ne stimuliraju na borbu, upravo suprotno, svojom ispraznošću zamaraju. Međutim, kako njegova fiksacija mojim stavovima u cjelini podsjeća na gadnu šapu kojom se želi razderati nečiji život, ja ću joj se (fiksaciji) pokušati suprotstaviti.

Sve je započeo meštar Jerko Zovak u svom novinarsko-političkom stilu raspirivanja ljubavi i mira, prenoseći moj tekst sa sbperiskopa na sbplus, s nakanom medijskog napucikavanja na mene. Simptomatično je da Cipar, kako nalaže socijalna pristojnost, nije svoje reagiranje objavio na sbperiskopu, nego je čekao zicer odnosno namještanje teksta na sbplusu. U navedenom razbarušeno-nesputanom tekstu o lovcima na glave birača i političkim životinjama, ima jedna rečenica koja glasi: Tu su i lovački psi. No, oni zaslužuju poseban prostor. Nisam mogao ni pretpostaviti da ću najavljeni poseban prostor tako brzo popuniti definicijama upotrebe lovačkog psa. Samo Emil nije tipičan lovački pas koji za suhu kućicu i komadić mesa grize i pridavljuje lovčeve mete, on je više smješno-neugodni psić koji se javno trlja o nogu svoje gazdarice. To što Emil svoje neodgojeno trljanje o mračni objekt svoje žudnje pretvara u ljigavo kolumnističko dociranje o moralu i istini, o neovisnosti i poštenju, uz malu fotomontažnu pomoć svojih prijatelja s portala sbplus – to je složena psihološka priča o istovremenom egzistiranju dubokih frustracija i egzibicionizma. To je priča s psihijatrijskog kauča o bolesnom skupu pobuda koje Emila pokreću na aktivnost, te određuju smjer, intenzitet i trajanje te aktivnosti.

Nateže Cipar rečenice iz spornog teksta, koje je, po njemu, napisao sporni autor kao pas crijeva. Izvlači ih iz konteksta, pridodaje im vrijednost znanstvene istine, upotrebljava kao dokaz za svojih 95 teza o nedopustivom (ne)moralnom rascjepu, kombinira, aludira, prijeti, sudbonosno upozorava na smrad kompromisa koji je gori od rafinerijskog. Slijedi li možda, po naputku Emila huškača, osnivanje Facebook grupe koja bi se zvala Kad ako ne sad protiv Lukića? Javna okupljanja Emilovih internetskih klonova pod nick maskama? Pa treba disati čisti zrak, zar ne? Ukratko, Cipar se po drugi put  bavi insinuacijama i lažima, a laži su rijetko kad skromne. Korov, zna se, raste bujno.

Priučenom logičaru i moralnoj horizontali Emilu Cipru koji je našao etičku strogoću trenirti na „kolegi“, čiji tekst ima već na prvo čitanje kontrukcijsku grešku – klimavo bestidno prozivanje, odgovaram slijedeće:

NE ZNA Cipar ništa o stupnju različitosti između novinara i novinskog pisca, između stalnog radnog angažmana i povremenog pisanja u medijima.

NE ZNA podmetajući Cipar da nikad nisam šetao gradom s podignutim moralnim  kažiprstom. Zato on diskvalifikacijski konfabulira.

NE ZNA Cipar razliku između politologa i političara.

NE ZNA Cipar razliku između živjeti od politike i za politiku. A ekipa laburista živi za politiku. To su mladi, pametni, srdačni ljudi željni znanja, koji uče, koji imaju otvorene oči, koji ne lažu; brodski laburisti dio su nade za Brod. Oni od Broda žele napraviti mjesto koje će njihovim stanovnicima biti u svakom pogledu bolje za življenje. Počašćen sam što misle da im moje skromno iskustvo s medijima može poslužiti za jasniju komunikaciju s javnosti.

NE ZNA Cipar da je postojeća brodska stvarnost u političkom smislu postala nepodnošljiva, da se ona samo različito interpretira (na portalima), a radi se o tome da se ona izmijeni (vlastitim političkim aktivizmom).

ZNADE Cipar da nikada nisam bio zaposlen kao novinar i da nikad nisam imao gazdu.

ZNADE Cipar da nikada i nikome nisam imao pretenzije biti moralnom vertikalom.

ZNADE Cipar vrlo dobro da nikad nisam bio licemjeran.

ZNADE Cipar da ću ja, suprotno njegovom lažno zabrinutom pozivu, odrediti što je dosta i previše.

ZNADE Cipar kolumnist kolumne Hrvatska… was is das? za izreku Gleich und Gleich gesellt sich gern. Stoga, neka se druži s onima koji misle kao on, a mene neka ostavi na miru.

ZNADE Cipar, a znaju to i laburisti, da ostajem neovisan. Pa zar bi, trljajući Emile, objavio tekst s okusom ironije o lovcima i političkim životinjama – da to nisam?

 

TREBAO BI ZNATI Cipar da smo si obojica rekli sve što smo mislili, a i više od toga. Stoga i njemu i javnosti objavljujem da na njega i njegove fiksacije neću više gubiti svoje dragocjeno vrijeme. Svaki njegov daljnji pokušaj raspravljanja o mom namještanju inteletualnih naočala i o mom političkom aktivizmu kao obliku neviđenog licemjerja, značit će samo jedno – da je Cipar počeo gristi vlastit rep.

 

 

6 comments

Skip to comment form

  1. Odjeb je lansiran ,lagano plasiran 🙂

  2. Vidim da se “prijatelji” jako dobro poznaju..i uvažavaju..i ne znam kuda vodi ovo prepucavanje..meni je muka od ove retorike..

  3. Brodman u pravu si riječ je o prekomjernom granatiranju. Ali, ne treba zaboraviti da je Cipar prvi počeo, a Lukić nije tip koji okreće drugi obraz. Kako se kaže, ne diraj me, ne diram te. Ili, dirneš li me, gurnut ću te.

  4. Čovjek samo radi svoj posao za koji je plaćen.

  5. Interesantno, svi laburisti nikom ponikoše.

  6. Pa da, ni mukajet.

Odgovori