“Stilske vježbe” u Brodu

stilske vježbe„U toj se jedanaestici osim uobičajenog vonja osjećao i miris kanonika, miris poriluka, miris jaja, miris golubova, sjekira, miris groba, zločina, češnjaka, prdaca, zadaha, „Ključ“ čarapa i onih bez čarapa, čučavaca i pisoara, ciklama i studenata. Osim toga osjećao se i blagi zadah dugoga mladenačkog vrata, izvjesno isparavanje pričvršćene uzice, jedan opori vonj zlovolje, i tromi smrad zatvorenosti koji je bio toliko karakterističan da sam ga prepoznao i dva sata poslije, kad sam prolazio pored glavne pošte.“

Pred punim gledalištem sinoć se u Brodu u KKD IBM odigrala legendarna condicio sine qua non kazališna predstava , „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua.
Tekst francuskog romanopisca, pjesnika i esejista koji je na scenu daleke 1968. godine postavio Tomislav Radić, izvodi se do danas u istoj glumačkoj postavi, Pero Kvrgić-Lela Margetić (zamijenila je Miu Oremović nakon prve godine izvođenja) pa je kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

Na scenski oskudnoj pozornici na kojoj se osim stola i dviju stolica smještenih ispred školske ploče nalazi još samo visoki „nahtkasl“ sa starinskim radiom, sjede za stolom On i Ona i perpetuiraju banalan događaj iz zagrebačke „jedanaestice“. Priču o neotesanku iz tramvaja ponavljaju na dvadesetak stilski različitih, humornih načina, uključujući prepričavanje zgode na karikiranom talijanskom, ruskom i engleskom jeziku, pa i pjevanjem u duetu na temu Zajčeve arije „U boj, u boj“. Pričajući uvijek istu priču, akteri od početne odmjerenosti postepeno pojačavaju frekvenciju komunikacije i iscrpljujući se uzajamno dijalog završavaju intervalima šutnje i krikova.

Uz najbolju volju i simpatije prema veteranima zagrebačkog glumišta, posebice maestralnom Kvrgiću, okus predstave je bio pomalo razočaravajući.
Lelino poluglasno obraćanje Peri jedva da je i dopiralo do zadnjih redova u dubinu kazališta, a razgovjetnost i razumijevanje teksta koliko toliko spašavao je Kvrgić, iako je i njegov glas poprilično onemoćao. Uz sveopće kašljucanje publike i jedan oduži solo nečijeg mobitela, nije preostalo ništa drugo nego se opustiti i uživati u šezdesetminutnoj burleski koliko se može, nadajući se da se Vježbe mogu još jednom provježbati na internetu, ako je predstava internetski dostupna.

17 comments

Skip to comment form

  1. Može li ovo netko potvrditi?

    1. Ja ne mogu. Ni uz najbolju volju i simpatije.

      1. Što znači to “uz najbolju volju i simpatije”? Za koga? Za autoricu ili legendarne glumce?

        1. Za autoricu teksta i njezino viđenje predstave (koje je, da napomenem, posve legitimno samim time što je njezino, a vjerojatno ga dijele još neki). Ja sam, pak, sinoć doživjela nešto posve drugo… 🙂

  2. kod nas je sve razočaravajuče što je lijepo

  3. normalno da glumci stare al uzmimo u obzir i sve ostale elemente gledao sam tu predstavu i 1978 na sustretima kazališta i bila je bolja a i vremena su bila drugačija kao i mi sami

    1. Nisam ništa loše mislio. Ova pitanja su postavljena u cilju rasvjetljavanja pitanja u tekstu i pitanja koje postavljaju komentatori.

      S druge strane, nisam toliki zaljubljenik niti stručnjak da sam za kazalište radi kazališta.

  4. Što je to kazalište? Čemu služi? Komu je to zanimljivo i zašto?

  5. Ova predstava je bila jedna od onih “Tko ima uši-neka čuje” situacija. Ili, tko može-neka upija i uživa. Tko ne može, možda da ju pogleda još koji put…
    Uz to, dalo bi se raspraviti o korištenju termina burleska i primjerenosti dovođenja istoga u odnos s glumcima i predstavom.

    1. Neobično je važno znati da li su se glumci čuli ili ne. Nije to AmonRamon bio nijemi film. Čuti riječi je odlučuječe važno. Dakle, je li podbacila akustika dvorane ili, kako anonimna autorica kaže, da je čak bilo kod glumaca neadekvatnog pristupa. Predstava je inače odlična, nitko to ne spori, a da li je to bila i slavonskobrodska predstava?

  6. bronstein malo si me razočarao komentarom

  7. BURLESQUE is a literary, dramatic or musical work intended to cause laughter by caricaturing the manner or spirit of serious works, or by ludicrous treatment of their subjects.[1] The word derives from the Italian burlesco, which, in turn, is derived from the Italian burla – a joke, ridicule or mockery.

    O STILSKIM VJEŽBAMA

    Stilske vježbe Raymonda Qieneaua svojevremeno su poslužile kao predložak redatelju Tomislavu Radiću za veoma uspjelu predstavu.

    Stilske vježbe fenomen su svjetskih razmjera. One su najdulje izvođena predstava na svijetu s istom glumačkom postavom.
    Pero Kvrgić i Lela Margitić ovu su predstavu svojom virtuoznošću poveli i u svjetsku kazališnu povijest.

    Ova predstava, koja je najsjajniji predstavnik cijele jedne iznimne kazališne ere, po kazališnoj i glumačkoj kvaliteti već punih 40 godina spada u sam vrh svjetske kazališne produkcije.

    Radi se o jednoj običnoj zgodi iz svakodnevnog života koja u tumačenju izvrsnih Pere Kvrgića i Lele Margitić na dvadesetak različitih načina postaje vrhunska komedija, BURLESKA koja oduševljava, mami salve i salve smijeha te oduševljava glumačkom virtuoznošću.

    Mogli bismo reći da su Stilske vježbe upravo ono što se naziva – magijom kazališta!

    Stilske vježbe jednako će oduševiti pasioniranu kazališnu publiku, kao i učenike srednjih škola koji se prvi put susreću s kazalištem. Predstava je to za sve generacije, koja stvara kazališnu publiku.

    Zahvaljujući majstorskim glumačkim kreacijama Lele Margitić i Pere Kvrgića, interes publike za ovom predstavom ne jenjava, te ona dugi niz godina s lakoćom puni dvorane.
    U Stilskim vježbama uživa publika svih generacija, a oni koji je još uvijek nisu vidjeli, moći će se uvjeriti u kvalitetu ovog sjajnog djela i otkriti zbog čega je ova predstava stekla kultni status, te se za nju uvijek traži karta više.

    http://www.planet-art.hr/hr/predstave/stilske_vjezbe/2/14

  8. imao sam priliku kao gimnazijalac ili student 78 ili 79 na kazališnim susretima gledati predstavu i normalno je da je bila bolja glumci mlađi mi mlađi sterečeni svih briga i problema sinoč nijansu slabije svi stariji sjedim i razmišljam ne o predstavi nego što me čeka na poslu sljedeči dan i to je tako godine ali da je ok je

    1. Ooooo, pa ti radiš, imaš posao. Ako i primaš plaću, nemaš se na što žaliti.

  9. Sinoć je u KKD prikazana jedna rutinska i slabo ozvučena predstava. Ničim nije dokazano da je riječ o legendarnoj i antologijskoj predstavi.

  10. idemija sve stoji ali postoji ono ali u ovom beznađu malo sunca ne škodi iako je malo tamnije nego prije 40 god

    1. u pravu si 🙂

Odgovori