M. Stefanov: Američka vojska više zagađuje okoliš nego 140 zemalja zajedno

Nitko od bogatih neće se odreći vojske koja je glavni zagađivač

Vojne snage i cijeli vojnoindustrijski kompleksi ne nalaze se u agendi summita o klimi COP26 niti će biti uključeni u zaključke, pa ih tako nitko ne spominje, a na najmanju naznaku pomaka teme prema vojskama i vojnoj industriji svi se prave mrtvi iako dobro znaju da je ta industrija zapravo najveći zagađivač

Članice skupine G20, ekonomski najmoćnije države svijeta, nakon održanog sastanka u Rimu pridružile su se UN-ovu summitu o klimi COP26 u Glasgowu i praktički preuzele njegovo vodstvo. Time su iskazali svu raskoš svoga licemjerja. Najmoćnija gospodarstva svijeta koja svojom političkom moći nameću teme skupa o klimi i nedvojbeno će,u skladu sa svojim interesima, nametnuti i zaključke summita COP26, istovremeno su i države s najvećom vojnom moći, najvećim ratnim arsenalima i vojskama svijeta, koje su jedan od najvećih zagađivača okoliša.

Države iz skupine G20, koje dominiraju klimatskim skupom u Glasgowu, ne samo da su odgovorne za 90 posto emisija CO2 i drugih štetnih plinova nego raspolažu i s gotovo 90 posto svih vojnih postrojenja i efektiva suvremenog svijeta. Njihove vojske i vojne industrije u ekstremnim razmjerima desetljećima zagađuju okoliš. Nastavkom hladnoga rata između SAD-a i savezničkih sila s jedne strane i Rusije i Kine s druge, zagađenje okoliša izazvano vojnim aktivnostima i vojnom industrijom, kako Zapada, tako i ruskih i kineskih suparnika, eksponencijalno raste. Ratovi koje svjetske sile pokreću svojim direktnim vojnim intervencijama ili ratovima uz pomoć vazalskih posrednika zagađuju okoliš u razmjerima koje je gotovo nemoguće kvantificirati.

Dakako, vojne snage i cijeli vojnoindustrijski kompleksi ne nalaze se u agendi summita o klimi COP26 niti će biti uključeni u zaključke. Nitko ih ne spominje, a na najmanju naznaku pomaka teme prema vojskama i vojnoj industriji svi se prave mrtvi.

Dvostruka mjerila

Dok domaćin skupa, britanski premijer Boris Johnson, hrabro napada automobile koje koristi priprosti puk i stavlja ih visoko na ljestvicu onoga što treba eliminirati kako bi se zaštitio okoliš i zaustavile klimatske promjene, ratni brodovi Njezina Kraljevskog Veličanstva na pogon fosilnim gorivima “peglaju” svjetska mora. Dok se odvija skup u Glasgowu, borbena skupina britanskih pomorskih snaga pod vodstvom nosača aviona HMS “Queen Elizabeth” s ukrcanim borbenim avionima i desecima ratnih brodova i zrakoplova savezničkih država, u Pacifiku demonstrira suparničkoj Kini svoju vojnu moć. Tisuće tenkova i borbenih aviona predvodnika borbe protiv klimatskih promjena i paradoksalno voditelja summita COP26 diljem svijeta za trajanja razvikanog summita u atmosferu ispušta milijune tona CO2 i drugih štetnih tvari.

Sve ono čime se summit COP26 pod vodstvom država s najmoćnijim vojskama svijeta i ogromnim vojnim industrijama bavi sitnica je u usporedbi sa štetom koju Zemljinu okolišu i klimi stvaraju svjetske vojske i ratovi koji se desetljećima kontinuirano vode.

To je samo jedan od razloga zbog kojih je skup u Glasgowu, obilježen procesijama i uličnim eventima novih hippieja, nove zelene revolucije, duboko licemjeran i zbog čega će biti potpuni promašaj.

Neuspjeh klimatskog summita neizbježan je iz jednostavnog razloga što se najmoćnija gospodarstva svijeta, koja su preuzela njegovo vodstvo, ne mogu odreći svoje vojne sile, svojih vojski, vojne industrije i ratova koje vode jer im je zapravo njihova vojna moć i njezino korištenje omogućilo uspon gospodarstava. Bez vojne moći kojom raspolažu ne bi bili ekonomsko najmoćniji, a bez ekonomske moći ne bi mogli održavati nikada u povijesti veće i sposobnije vojne sustave.

Galamom sljedbenika Grete Thunberg i lovom na antiklimatske vještice u obličju naših vozila, našeg grijanja, naše hrane i odjeće koju nosimo uspješno se pokrivaju najveći vojni zagađivači svijeta, do te mjere da su izrijekom isključeni iz klimatske transformacije.

Zavjet šutnje

Kako je zaborav javnosti najmoćnije oružje političke manipulacije građanima, treba uvijek iznova prezentirati nevjerojatne razmjere vojnog zagađenja okoliša i činjenicu da je ono izostavljeno iz klimatskih agendi.

Prema SIPRI-u (Stockholm International Peace Reasearch Institute) 83 posto proizvodnje oružja najvećih svjetskih tvrtki vojne industrije dolazi iz 70 tvrtki sa sjedištem u SAD-u i Europskoj uniji, dakle iz država koje se na summitu COP26 predstavljaju predvodnicima zelene transformacije ekonomije i društva i borbe protiv klimatskih promjena.

U Europi prednjači Njemačka, koja rapidno širi obrambenu proizvodnju, pa je primjerice Rheinmetall grupa sa sjedištem u Duesseldorfu u prvih devet mjeseci 2019. godine uspjela povećati prodaju za 11,8 posto u odnosu na prethodnu godinu. Porast njemačkog obrambenog proračuna i političke najave njegova daljnjeg rasta, kao i porast narudžbi iz inozemstva, za njemačku i europsku vojnu industriju osigurat će nove poslove, čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi eura. Treba pritom računati da moćne europske tvrtke vojne industrije oko sebe okupljaju tisuće poslovnih partnera i da taj vojnoindustrijski kompleks osigurava desetke tisuća radnih mjesta u vodećim državama članicama Europske unije. Njemački izvoz naoružanja i vojne opreme, jednako kao i francuski, dramatično raste iz godine u godinu, a Njemačka se pritom polako oslobađa normativnih okvira koji su joj ograničavali izvoz oružja u ratom zahvaćena područja.

Sada njemačka industrija uglavnom bez ikakvih ograda, a u politički osjetljivim slučajevima uz pomoć tvrtki-kćeri u trećim državama, hladno prodaje oružje zaraćenim državama s despotskim režimima kao što su Saudijska Arabija i zaljevske petromonarhije. Tako njemačko streljivo nominalno proizvedeno u južnoafričkom Rheinmetall Denel Munition (Pty) Ltd. koji je u zajedničkom vlasništvu njemačkog Rheinmetall Waffe Munition GmbH i južnoafričkog Denel (Pty) Ltd., a zapravo proizvedeno u Denelovoj tvornici kod Al-Kharja u Saudijskoj Arabiji bez ikakvih problema, unatoč povremenim političkim prosvjedima i blokadama, i dalje “praši” po nesretnom Jemenu.

Tisuće kooperanata

Izrazito prljava vojna industrija koja emitira ogromne količine CO2 tako čini lavovski i objektivno nezamjenjiv dio ukupnog BDP-a najmoćnijih država članica Europske unije. U ovome trenutku ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti udio vojne industrije u vanjskotrgovinskoj bilanci i ukupnom BDP-u vodećih članica EU-a. Posebice stoga što je pokrenuto intenzivno jačanje obrambenih snaga članica Europske unije, što zbog zahtjeva NATO-a, što zbog stavljanja u pogon dogovorenih programa europskih zajedničkih obrambenih projekata. Oni polako kreću u realizaciju i svojim sadašnjim i budućim narudžbama vuku daljnji razvoj europskog vojnoindustrijskog kompleksa. Europska unija, zapravo uski krug njezinih najmoćnijih članica predvođenih Njemačkom i Francuskom, već sada je carstvo ogromnog vojnoindustrijskog kompleksa, koji uključuje stotine industrijskih divova vojne proizvodnje i tisuće kooperanata. Može se samo zamisliti kolika je ukupna emisija CO2 i drugih štetnih plinova te udio u ukupnoj razini zagađivanja tog moćnog europskog obrambenog industrijskog kompleksa.

On, dakako, ne može funkcionirati bez proizvodnje visokokvalitetnih čelika, specijalnih legura i kompozitnih materijala, čija se proizvodnja nikako ne može svrstati u ekološku, nego samo u najveće i notorne zagađivače okoliša.

U zelenim agendama SAD-a i Europske unije gotovo nema ni riječi o najvećem zagađivaču okoliša – vojnoj industriji i vojnim snagama. Kada bi se vojnom zagađenju Zapada pridodao i utjecaj vojnih snaga i vojne industrije Rusije i Kine i svih ostalih članica G20, spoznaja o štetnom utjecaju vojne industrije i vojnog djelovanja na okoliš bila bi zastrašujuća.

Uz pokroviteljstvo politike, obrambeni sustavi se pokušavaju izvući iz naleta zelene politike koja je u ovim trenucima u punom zamahu, kako u Europi, tako i u SAD-u.

Osiguravanje ekonomije

Politika i vojne strukture Rusije i Kine čije su oružane snage zacijelo među najvećim zagađivačima okoliša odbijaju uopće raspravljati o toj temi. Kako bilo, zahvaljujući istraživanjima Barryja Sandersa s kalifornijskog Pitzer Collegea, autora knjige “The Green Zone: The Environmental Costsof Militarism”, kao i drugih znanstvenika koji su proučavali utjecaj vojnih organizacija na klimatske promjene i na zagađenja okoliša, došli smo do zapanjujućih podataka po kojima vojska mnogostruko više zagađuje nego što to čini civilni sektor.

Ono što se građanima nudi kao zamjena za postojeće izvore energije iz fosilnih goriva jednostavno nije učinkovito. Grubo rečeno, da nova zelena tehnologija ičemu valja i da je doista dosegla potrebnu razinu učinkovitosti, istoga trena i prije svih ostalih korisnika bila bi ponuđena vojnim snagama.

Kako očito nije dosegla razinu potrebne pouzdanosti i energetske učinkovitosti, tehnologija proizvodnje zelene energije ne može se primijeniti na području onoga što je najmoćnijim ekonomijama svijeta najvažnije-na njihovu vojnu moć, koja u suvremenom svijetu na direktan ili posredan način osigurava njihove globalne ekonomske pozicije.

Dok vojne snage i vojna industrija najmoćnijih država svijeta nemilice u eri zelene revolucije zagađuje okoliš, borci protiv klimatskih promjena pod vodstvom i uz financijsku potporu tih istih država mjere zelene transformacije gospodarstva i društva i usmjeravaju ih prema svakodnevnim životnim potrebama stanovništva. U kontekstu skandaloznog zagađenja okoliša koje potječe iz vojnih aktivnosti, gotovo nestvarno djeluje članak objavljen u njemačkom poluslužbenom Deutsche Welle-u 1. srpnja 2021. pod naslovom “Provjera činjenica: Što mogu učiniti za zaštitu klime”. Autor Astrid Frange već u uvodu navodi: “Manje letjeti zrakoplovom, jesti manje mesa, manje voziti automobil”.

Slabi učinci

U nastavku teksta analizira visoki ekološki otisak stanovništva Europske unije pa navodi podatke iz 2019. prema kojima svaki stanovnik SAD-a godišnje ispusti u atmosferu 15,52 tone CO2, u Kini 8,12 tona, a u Njemačkoj 8,5 tona. Dakako, izračunali su i prosjek cijelog svijeta koji iznosi nešto manje od 5 tona po glavi stanovnika. Zeleni ekstremizam je otišao tako daleko već u početnoj fazi maltretiranja građana da kao kriterije utvrđivanja ugljičnog otiska svakog pojedinog građanina koristi parametre porijekla i vrste hrane koju građanin troši, njegovu pokretljivost i uvjete proizvodnje konzumnih dobara.

U odlomku pod naslovom “Udjel kućanstava” DW navodi: “S obzirom na veliko izlučivanje CO2 po glavi stanovnika u Njemačkoj, pitanje osobnog trošenja resursa dobiva i na političkom značenju. Jer, od ukupno 740 milijuna tona emitiranih štetnih plinova za klimu 2020., oko 90 milijuna tona potječe iz privatnih kućanstava. U to su uključeni, primjerice, grijanje, kuhanje i struja za tehničke aparate”.

Članak DW zaključuje: “Na temelju izračuna brandenburškog sveučilišta, u stambenim zgradama moglo bi biti ušteđeno šest posto energije za grijanje kad bi se temperatura u stanovima smanjila za jedan stupanj”. Opravdano je postaviti pitanje zašto samo za jedan stupanj? Spustite, pobogu, temperaturu za pet ili 10 stupnjeva i neka se “bezuba sirotinja”, kako je vlastiti narod svojevremeno nazvao bivši francuski socijalistički predsjednik Hollande, obuče u kapute dok boravi u stanovima. Nadalje, prema DW-u:” I u potrošnji struje u privatnim kućanstvima postoji još veliki potencijal štednje. Prema navodima Saveznog ministarstva za zaštitu okoliša, u cijeloj zemlji bi moglo biti smanjeno godišnje izlučivanje CO2 za oko 15 milijuna tona, a to znači i uštedu od oko 10 milijardi eura, ako bi se osobna potrošnja svjesno smanjila”. I konačno, DW je došao i do prehrane stanovništva, očito povezane s proizvodnjom hrane, a moguće i s osobnim ispuštanjem plinova. S grotesknom ozbiljnošću DW u svome članku upozorava: “Važno je i područje prehrane. Kad bi Nijemci svoju godišnju potrošnju mesa smanjili sa 88 kilograma na 46 kilograma po osobi, to bi smanjilo izlučivanje CO2 sa 15 milijuna tona na oko osam milijuna tona”. To je izračunalo Njemačko društvo za prehranu i objavilo u svom “Atlasu mesa 2021.”.

Zajednički smjer

Članak objavljen u DW-u zorno svjedoči o suludim planovima zelene transformacije, očito usmjerenima prema stanovništvu, dok bi stvarni najveći zagađivači okoliša, prije svega razvijena vojna industrija i masivne oružane snage s milijunima vojnika i tisućama borbenih vozila i zrakoplova, jednostavno bili pošteđeni ključnih mjera koje uključuju doneseni planovi borbe protiv klimatskih promjena uključujući i europski Green Deal. Istovremeno članak svjedoči i o bahatosti političke elite koja kreira i provodi borbu protiv klimatskih promjena i zelenu transformaciju. Svoju oholost i nepoštivanje građana elita okupljena u Glasgowu pokazala je i svojim barnumovskim dolaskom s gotovo 400 privatnih zrakoplova, a samo američki predsjednik Biden sa sobom je, uz predsjedničke avione, dovezao i jedan predsjednički helikopter te gotovo 80 automobila, i to ne onakvih kakve koriste građani na čijim će se leđima očito slomiti zelena tranzicija, nego onih s tenkovskim motorima i oklopom.

Summit UN-a o klimi COP26 u Glasgowu pod vodećim utjecajem najvećih protagonista zagađenja, uključujući i vojnu devastaciju okoliša, licemjerna je i groteskna predstava koja neće postići ništa osim dodatnog usmjeravanja revolucionarne oštrice zelene tranzicije prema običnim građanima i njihovim životnim potrebama. To je, uostalom, i opći smjer velike zelene revolucije.

Američki bombarder za 3 minute potroši koliko vozač automobila za cijelu godinu

Dovoljno je navesti samo nekoliko primjera iz kojih se jasno može iščitati koliko je za zaštitu okoliša i borbu protiv očitih klimatskih promjena smiješno i gotovo besmisleno natezanje oko emisije štetnih plinova koje proizvode osobni automobili. Američki strateški bombarder B-52 sa svojih osam mlaznih motora tijekom tri minute leta potroši goriva koliko i prosječan vozač tijekom cijele godine. Američki glavni borbeni tenk Abrams M1 sa svojom pogonskom plinskom turbinom troši 750 litara goriva na prijeđenih 100 kilometara, a u uvjetima neposrednog borbenog kontakta i manevriranja njegova potrošnja može doseći i gotovo 950 litara goriva po satu rada. Njemački tenk Leopard 2, najtraženiji izvozni proizvod njemačke vojne industrije, mnogo je štedljiviji zbog ugrađenog pogonskog diesel-motora, pa mu je potrošnja sitnica od samo 400 litara goriva na prijeđenih 100 kilometara.

Američka vojska više zagađuje okoliš nego 140 zemalja zajedno

Američka vojska tako je prema prikupljenim podacima i njihovim izračunima najveći pojedinačni svjetski potrošač fosilnih goriva i najveći zagađivač, pa tako zagađuje više nego 140 zemalja zajedno. Nadalje, četvrtina goriva za pokretanje mlaznih zrakoplova potrošena tijekom godine u svijetu iskorištena je za pokretanje američkih vojnih zrakoplova. Samo tijekom 2006. američko ratno zrakoplovstvo potrošilo je goriva koliko su svi američki borbeni avioni potrošili tijekom cijelog 2. svjetskog rata. U odnosu na današnji broj borbenih zrakoplova kojima raspolaže američka vojna sila, tijekom razdoblja 2. svjetskog rata intenzivno ih je korišteno desetke puta više, što svjedoči o potrošnji goriva suvremenih borbenih zrakoplova i nemjerljivo većoj emisiji štetnih plinova koje ispuštaju u odnosu na zrakoplove iz 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća.

Studija analitičara s Lancaster University, Benjamina Neimarka i grupe suradnika, sačinjena uz pomoć podataka dobivenih od US Defense Logistics Agency, koja upravlja lancima opskrbe američke vojske uključujući i nabavu i distribuciju goriva, utvrdila je da su tijekom 2017.godine američke oružane snage kupovale prosječno dnevno 269.230 litara naftnih prerađevina. Izgaranjem kupljenih količina fosilnih goriva američke oružane snage emitirale su u atmosferu 25 milijuna tona ugljičnog dioksida. Tijekom te godine američko ratno zrakoplovstvo kupilo je goriva u vrijednosti od ukupno 4,9 milijardi dolara, ratna mornarica u vrijednosti od 2,8 milijardi dolara, kopnena vojska u vrijednosti od 947 milijuna dolara, a marinski korpus je na gorivo potrošio 36 milijuna dolara. Potrebne podatke uspjeli su ishoditi tek nakon više uzastopnih traženja na temelju Zakona o slobodi informacija (Freedom of Information Act).

Činjenica je da se najmoćnije države svijeta uistinu ne žele odreći svojih vojnih potencijala, bez obzira na to koliko utječu na zagađenje okoliša. Razlog zbog kojeg je zelena transformacija vojnih sustava stoga potpuno gurnuta u stranu logički se sam nameće.

geopolitika

4 comments

Skip to comment form

  1. Ameri su problem za cijeli svijet. Oni nisu čuvari demokracije, oni su čuvari svog položaja svjetskog policajca. Ovi podaci govoreo kakvom i kolikom se zlu radi.

  2. Peter, što kažeš na ovo?

  3. Novi udar na „Sjeverni tok 2“: Amerika uvela sankcije protiv broda i kompanije povezanih sa plinovodom.

    Propada američka imperija. Oni krše svjetski poredak, maltretiraju cijeli svijet.

Odgovori