Kapitalizam nije pobijedio socijalizam na terenu demokracije i ljudskih prava, nego na terenu konzumerizma

Dvadeset i deveti novembar već je godinama zaboravljeni praznik nepostojeće države medijima zanimljiv jedino kad nema drugih tema. Ove godine pao je u petak, pa su se neke nametnule

Ima kod Branka Ćopića, u nezaboravnim “Magarećim godinama”, onaj božanstveni detalj kad se Baja Bajazit dočepa Bobe Gice pa mu kaže: “Sad ti je došao crni petak, oprosti se sa životom”. Čini mi se da sam za sintagmu “crni petak” prvi put čuo upravo kod Ćopića, mada je ona, naravno, drevna i izvorno referira na dan Isusovog raspeća. Poslije je korištena u naslovima brojnih filmova i književnih djela, kao i u kontekstu mnogih historijskih događaja: od propasti Njujorške berze 1929. do niza terorističkih napada 2015. godine. U Engleskoj “crnim petkom” nazivaju posljednji petak uoči Božića pošto su tog dana ljudi naročito skloni pijanstvima i drugim srodnim ekscesima. Ipak, u današnje vrijeme, kad se kaže “crni petak”, obično se misli na kontekst šopinga, odnosno na petak koji pada nakon praznika Dan zahvalnosti u SAD-u. Dan zahvalnosti je jedan od najznačajnijih porodičnih praznika u SAD-u i spada među takozvane pokretne praznike jer se ne obilježava istog datuma svake godine, nego svakog četvrtog četvrtka u novembru. Petak poslije Dana zahvalnosti je dan kada počinju velike rasprodaje i od 1952. ovaj dan se smatra početkom božićne sezone kupovine. Naziv “Crni petak” je ušao u širu upotrebu od početka 60-ih godina prošlog stoljeća.

Na prvi pogled, “Crni petak” bi mogao biti još jedna od tipično američkih “fora”, poput, uostalom, samog Dana zahvalnosti. Međutim, već godinama i decenijama, ako se neko zatekne po gradovima zapadne Evrope s kraja novembra, naići će i na brojne “Black Friday” reklame. Odnedavno je to stiglo i do naših strana. Jedan sarajevski informativni portal ovako piše posljednjeg radnog dana prošle sedmice: “Crni petak je dan kada se širom svijeta stvaraju velike gužve u tržnim centrima zbog velikih sniženja koja idu i do 80 posto. Tako je danas i u Sarajevu. Zbog crnog petka nastao je i kolaps u saobraćaju, a stotine ljudi ispunile su velike trgovačke centre u potrazi za jeftinijom robom”. I da, u Bosni i Hercegovini, kao i u ostatku bivše Jugoslavije, ovogodišnji 29. novembar, nekadašnji Dan Republike, mnogo je manje povezivan sa sentimentalnom nostalgijom, a mnogo više sa famoznim “crnim petkom”.

Ildiko Erdei, profesorica na Odsjeku za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, ovim je povodom napisala odličan tekst duhovitog naslova: “Danas kada postajem potrošač”. Naslov, naravno, aludira na famozni početak pionirske zakletve koji su mnogobrojni jugoslovenski sedmogodišnjaci izgovarali na sam dvadeset deveti novembar na redovnim školskim svečanostima. Danas, međutim, djeca postajući svjesna samih sebe ne bivaju proglašena pionirima, nego upravo – potrošačima. Neko zbog toga može da bude tužan, ali to je jednostavno tako. Ova autorka ovako zaključuje svoj komentar: “Svet opisan sećanjima ljudi na Dan Republike nepovratno nestaje. Njega već neko vreme istiskuje (i sve agresivnije nastupa) svet u kome na putu potrošnji (stvari, ljudi i institucija) u njenom totalnom, razobručenom, ničim ograničenom vidu ne stoji više ništa od onoga što ju je u prošlosti, ma kako slabo i ma kako (ne)delatno, ipak ograničavalo. (…) Konture tog novog sveta na društvenom nivou obeležava upotreba pojmova ‘investicije’ i ‘investitori’ kao nove socio-kulturne mantre, a na individualno-potrošačkom nivou krilatica Shop until you drop (u slobodnom prevodu ‘Kupuj dok ne padneš s nogu’). Sve ostalo je manje važno”.

Jedna od čuvenijih pjesama koja je nedugo nakon raspada Jugoslavije podsjećala na Dan Republike jeste ona pjesma Neleta Karajlića u kojoj se vraća likovima koji su se uoči rata prvi put pojavili u pjesmi “Dan Republike”. U njoj se lajtmotivski pojavljaju stihovi: “Od istorijskog AVNOJ-a/ do izbjegličkog konvoja/ preko Sremske Rače”. Gledam tako te crnopetkaške gužve i vrti mi se pjesmica na istu melodiju: “Od istorijskog AVNOJ-a/ do traženog XL broja/ (košulje i hlače)”. Brojni su pametni ljudi davno rekli da kapitalizam nije pobijedio socijalizam na terenu demokratije i ljudskih prava, nego na terenu konzumerizma. Koliko god da memorija vara Kolindu Grabar-Kitarović kad se prisjeća koliko se vrsta jogurta moglo naći po jugoslovenskim samoposlugama u socijalizmu, istina je da ona upravo takvom slikom gađa jedno od najtraumatičnijih mjesta komparacije svakodnevnice običnih ljudi sa jedne i sa druge strane hladnoratovske gvozdene zavjese. Lako je danas ismijavati KGK, ali dobar dio globalnog literarnog uspjeha Slavenke Drakulić devedesetih godina prošlog vijeka ticao se prisjećanja na život u socijalizmu u sličnom ključu. Ne mislim, međutim, da na kontrast između Dana Republike i “crnog petka” treba gledati isključivo kulturpesimistički. Ljudi žele da se lijepo obuku za male pare i to nije za bilo kakvu osudu ili podsmijeh. Problem je u dijagnozi sa kojom poentira Ildiko Erdei: “Sve ostalo je manje važno”. Otud i nostalgija za starim vremenima. Jeste u ljudskoj prirodi da se uljepšava prošlost, ali nije ni taj mehanizam savršen. Pamti se vrijeme kad je zaista postojalo društvo, kad su postojale vrijednosti koje se nisu svodile na tržišnu moć i kad se u inostranstvo išlo trbuhom za kruhom, a ne kako nedavno reče jedno poznato svešteno lice, glavom za dostojanstvom.

oslobodjenje

4 comments

Skip to comment form

  1. Volim kolumne poput ove Bazduljove u kojima su teze autora potkripljene citatima i angdotama što govori o širini autora.

  2. Pa da. Jebeš sirotinju, ona zna samo raditi za crkavicu. Gangsta je zakon! Treba seliti i spašavati djecu od mafije

  3. meni je strašno zanimljivo kako čim netko spomene kapitalizam u negativnom kontekstu obavezno ga se proglasi antidemokratom. Kao da je demokracija kapitalizam. Zapravo je upravo suprotno. Vladavina građana nije kapitalizam. Kapitalizam je sličniji feudalizmu nego demokraciji. A crni petak je inverzna kombinacija “neka jedu kolače” ili “bacanje bisera pred svinje”…ironično, kolači i biseri koje su proizveli građani se bacaju pred te iste građane kao svinjama s porukom na jedite…ej guda guda.

  4. Mi nemamo kapitalizam, mi imamo razbojnički birokratsko-ortački klijentelizam koji sisa radnike i poduzetništvo, to je velika razlika između kapitalizma i parazitizma, jer gube svi vrijedni, marljivi, talentirani, kretivni i kvalitetni u konkurenciji s mamloumnim sirovinama ako su rodbina ili pajde kumova na vlasti. Šta znači demokracija u Hrvatskoj? Da hobotnica izbacuje svoje kandidate i onda ih sama bira, demos ne bira, demos je marginaliziran u rupčage, na ulicu, u zbjegove i iseljavanje. Njima nije do mafijinih igara i biranja između jednakih zla, jer kako god odaberu, niti će im minimalac niti penzija biti veći. 60% onih koji ne žele sudjelovati u mafijinoj farsi već 30 godina ne izlaze na izbore, zgađeni od mitske pljačke. Kako glasati za predstavnike i nastavljače tridesetogodišnje pomorbe?
    Zašto kler podržava i voli potrošnju i bogataše i ne mili im se skromnost i stajica i kravica koju prodaju i izlažu za Božić? I da im se mafija slika u prednjim crkvenim redovima, a sirotinja kleči u zadnjim, sve tako klasno i po snazi džepa posloženi po crkvi? Pa kako će se pop buniti protiv potrošnje i poreza od kojih živi ko bubreg u loju. Zato su nabili prosinačku potrošnju na sva zvona i da se sve praši, trošite, trošite, trošite! Jer tko ne troši, za mafiju ne postoji, jedino ako još eventualno ima neku preostalu nekretninu iz socijalizma, da mu je uzmu ovršnom pljačkom i deložacijom. A krampuski crvena Kolinda će se u idućem mandatu intenzivno boriti protiv pesimizma i društvene tuge i nezadovoljstva, kaže. Revat će ljudima na deložacijama kao što reve na mafijaškim rođendanima, pa će na deložacijama odmah biti veselije i ljepše.
    Trojedni cirkus, u ime HDZ-a, SDP-a i Duha svetoga. S lampicama, blagajnama i radnicama i radnicima po stranim kapitalističkim trgovačkim lancima iznemoglim od slaganja i kuckanja kapitalističke robe za minimalce, od koje 25% ide u mafijine džepove proglašene jedinim javnim interesom građana postsocijalističke Hrvatske.

Odgovori