Globalni kaos počinje i završava u Bosni i Hercegovini

Obljetnica Daytonskog sporazuma povod je za razmišljanje o globalnom kaosu u koji srlja ovaj svijet. Prošlo je 25 godina od potpisivanja de facto mirovnog sporazuma – primirja – kojim je prekinut rat, ali u međuvremenu potpisnici tog sporazuma i njegovi sponzori nisu ništa poduzeli – ili, bolje reći, poduzeli su premalo toga da bi se Bosna i Hercegovina osposobila za funkcioniranje kao normalna država.

Izjava u povodu 25. godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma, koju je potpisalo 125 javnih ličnosti, a objavljena i na stranicama Autografa, apelira na političke aktere BiH, na Ured Visokog predstavnika i Vijeće za implementaciju mira da stvore uvjete za ustavne promjene u BiH, kako bi BiH postala funkcionalna država i uzoran ”građanski servis” svih ljudi koji u njoj žive.

Potpisnici tog apela smatraju da ustavni okvir države treba biti usklađen ne samo sa zahtjevima potrebnima za održavanje trajnog mira, nego i europskim standardima i vrijednostima.

Apelirajući i na hrvatske i srpske političare da prestanu dijelove BiH tretirati kao svoje protektorate, potpisnici traže da Hrvatska i Srbija podrže cjelovitu izbornu reformu kako to traži Europski sud za ljudska prava, a od svih ”triju strana” traže da zaustave etničko rastakanje institucija BiH koje vodi prema dezintegraciji zemlje.

No koje su te mjere koje međunarodna zajednica mora poduzeti da bi se BiH pretvorila u ”funkcionalnu državu”?

Nova američka administracija predsjednika Bidena sprema se da revitalizira američku ulogu u Europi i na Balkanu.

Prošlo je 25 godina od potpisivanja de facto mirovnog sporazuma – primirja – kojim je prekinut rat, ali u međuvremenu potpisnici tog sporazuma i njegovi sponzori nisu ništa poduzeli – ili, bolje reći, poduzeli su premalo toga da bi se Bosna i Hercegovina osposobila za funkcioniranje kao normalna država

U tu svrhu budući članovi administracije prikupljaju prijedloge think-tankova da bi razradili jednu novu orijentaciju prema zapadnom Balkanu, koju je Trumpova vanjska politika izbacila iz svojeg kruga prioriteta, zagovarajući samo onu politiku koja direktno favorizira američki sebični interes.

Zapostavljajući time činjenicu da SAD, kao najstarija svjetska demokracija, ima i moralnu obavezu da pomogne starom kontinentu, Europi, da prevlada svoje slabosti u funkcioniranju demokracije, jer je funkcionalna demokracija najveća prepreka izbijanju ratova, pa tako i ugrožavanju svjetskog mira.

A osnovna je pretpostavka da i svjetski mir mora biti osnovni interes SAD-a, radi blagostanja i prosperiteta i njenih građana, što je Trump, ignorant povijesti i politike, uspio u četiri godine svoje kaotične vladavine destruirati svojim kratkovidnim nerazumijevanjem svoje zemlje, svijeta i čovječanstva.

Tako je, između ostalih, svoje prijedloge za akciju SAD na području zapadnog Balkana nedavno iznio pred članove Odbora za vanjsku politika Kongresa SAD-a i Janusz Bugajski, savjetnik Jamestown fundacije iz Washingtona, inače dobar poznavalac ove regije.

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Bugajski konstatira da SAD u tijesnoj suradnji s Europskom unijom mora formulirati akcijski plan (roadmap) za dalekosežne upravne, ustavne i izborne reforme. Status quo nije više učinkovito dugoročno rješenje i može degenerirati u regionalni kaos.

Bugajski drži da i SAD i EU imaju na raspolaganju sredstva za promicanje takvih reformi u smjeru izgradnje jedne građanske Bosne i Hercegovine. On vidi ta sredstva u primjeni ”mrkve i batine” – ekonomske stimulacije onima koji zagovaraju i provode reforme, a sankcije onim entitetima i kantonima koji blokiraju funkcioniranje države.

Za njega je prioritetna borba protiv korupcije i rezanje tajnih veza s ruskim oligarsima, a za to on smatra da treba ubrzati napredak BiH prema članstvu u NATO-u.

Kvalificiranje zemlje za članstvo u NATO-u potvrdit će jamstva za sigurnost države i sigurnost svih etničkih skupina, pa tako i reducirati mogućnost oružanih sukoba i teritorijalne podjele.

Međutim, Bugajski pretjeruje i jednostrano doživljava utjecaj NATO-a na stanje u državi. Kao što članstvo u NATO-u nije nimalo djelovalo na razvoj demokracije u Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj, tako neće ni u Bosni i Hercegovini.

Ono što može bitno ubrzati napredak demokracije u BiH moglo bi biti samo članstvo u Europskoj uniji, i to ubrzano primanje u članstvo s jednim jedinim uvjetom: a to je priznanje i implementacija presude Europskog suda za ljudska prava Sejdić i Finci protiv BiH, što znači i promjenu izbornog sustava i cijelog političkog sustava u smjeru izgradnje jedne građanske demokracije, a ne nacional-demokracije, za kakvu se sada zalažu patroni dviju etničkih skupina u BiH, Srba i Hrvata.

To bi EU morala, da je imalo odgovorna prema projektu ujedinjenja Europe, hitno provesti i po kratkom postupku primiti BiH u svoje članstvo, odgađajući ”uvjetovanost” i prilagodbu pred stupanje u članstvo, uvažavajući tako specifičnost ove zemlje i situacije.

To bi doista značilo provoditi politiku europskog ujedinjenja i otklanjanje glavnih opasnosti zbog kojih je EU i osnovana, a to su očuvanje mira i ostvarivanje blagostanja za njene građane.

Ako je to osnovna misija, osnovno poslanje EU-a, onda bi takva trebala biti i politika prema BiH – izuzeti BiH od redovne procedure proširenja i izuzeti je od uvjeta ostvarenja Kopenhaških kriterija, vodeći baš računa o tome da BiH u ovom trenutku destabilizira ne samo regiju, već i cijelu Europu.

Ono što može bitno ubrzati napredak demokracije u BiH moglo bi biti samo članstvo u Europskoj uniji, i to ubrzano primanje u članstvo s jednim jedinim uvjetom: a to je priznanje i implementacija presude Europskog suda za ljudska prava Sejdić i Finci protiv BiH, što znači i promjenu izbornog sustava i cijelog političkog sustava u smjeru izgradnje jedne građanske demokracije, a ne nacional-demokracije, za kakvu se sada zalažu patroni dviju etničkih skupina u BiH, Srba i Hrvata

Pokazujući je time nemoćnom da riješi ovu ”crnu rupu” u utrobi same Europe. A što se tiče Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice, njegovi su ugrizi bezubi, jer iza njega ne stoje ni tijela EU-a ni politička volja glavnih aktera europske vanjske politike.

Međutim, da bi EU bila efikasna u pomoći BiH pa i samoj sebi, ona mora prije svega riješiti na odlučan način prijepore s nacional-demokracijama u svojem dvorištu, a to znači s ugrožavanjem demokracije u Poljskoj i Mađarskoj, a onda i Hrvatskoj.

Dokle god EU ne bude složna u politici prema tim zemljama i njihovim autoritarnim vodstvima, neće moći biti složna niti efikasna prema BiH – ili, bolje reći, prema građanima te zemlja koje već 25 godina očekuju baš od EU odlučnu pomoć da počnu djelovati kao funkcionalna država i realna demokracija.

U međuvremenu, dok do tog zaokreta u svijesti europskih lidera ne dođe, oni će i dalje doživljavati neriješena pitanja BiH kao sinekuru za svoje političare. Jer ne treba zaboraviti da Visoki predstavnik međunarodne zajednice bere mjesečnu plaću od 24.000 eura, a svega nekoliko tisuća manje i njegov zamjenik, koji je po dogovoru, uvijek jedan američki diplomat.

Tako da se ni EU ni SAD ne mogu opravdati da ne znaju što se u BiH događa, a ako već ne slijede preporuke tih svojih detaširanih agenata na tlu BiH, onda bi najpoštenije bilo da ti ”predstavnici međunarodne zajednice” podnesu ostavke i tako skrenu pozornost međunarodne javnosti da oni, koji su ih uputili u Sarajevo, uopće ni nemaju namjeru da nešto faktički i promijene.

Do tada, presuda Sejdić-Finci ostaje kao simbol nemoći Europe i SAD-a da se pozabave jednim minornim problemom, koji se takav njima čini, ali je od dramatične važnosti ljudima koji se na tim prostorima bore za egzistenciju i ljudsko dostojanstvo.

autograf

2 comments

  1. Novi Dayton, ali na konfedaritvnim osnovama. Tri četiri zajedničke funkcije i basta.

  2. Ne može se sliom ništa postići. Sila je vodila i izgubila rat. Dogovor, uvažavanje pale. Ne može nijedan narod natjerati drugi da ga sluša.

Odgovori