Drago Bojić: Macronov poziv na teror

Macronova izjava da je Bosna i Hercegovina tempirana bomba pokazuje kako je, nažalost, bar djelomično u pravu britanski sociolog Frank Furedi koji tvrdi da se kultura Zapada hrani terorom te tako nehotice svojim neprijateljima pruža poziv da bude terorizirana. Pritom ta politika straha i zastrašivanja stvara atmosferu u kojoj se građani boje nepoznate prijetnje, nepoznatih terorista, nepoznatih džihadista. Strah od terorizma je, tvrdi ovaj sociolog, mnogo veći kod političkih elita negoli među običnim stanovništvom. Loši političari ne vole ni svoj vlastiti narod, boje ga se, i zato ga stalno drže u psihozi straha.

Bosna i Hercegovina je kaotična i nefunkcionalna država. To potvrđuje i činjenica da ju njezini građani posljednjih godina masovno i vjerojatno nepovratno napuštaju. Zato nisu potrebne nikakve ekspertize ni domaćih ni stranih stručnjaka, to ponajbolje znaju stanovnici ove zemlje preko čijih se života prelama ta kaotičnost i nefunkcionalnost. Za to najveću odgovornost snose domaći političari, ali je velika odgovornost i međunarodne politike koja nema usuglašen stav o Bosni i Hercegovini. Upravo je međunarodna zajednica daytonskim sporazumom i mnogim drugim odlukama, omotala Bosnu i Hercegovinu „mrtvačkom ponjavom“ te u njezinu počast trideset godina „zvoni pogrebnim zvonom“ (M. Krleža).

Kad francuski predsjednik Macron za Bosnu i Hercegovinu kaže da je „tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku“, on time na ovu zemlju i njezine stanovnike stavlja „međunarodnu političku metu“, izlaže ih sumnjičavosti, preziru i linču svijeta, izopćuje ih europskog civilizacijskog konteksta i dodatno pojačava strah među bosansko-hercegovačkim stanovnicima i njihovim susjedima – u Hrvatskoj i Srbiji, koje ionako o ovoj zemlji misle uglavnom najgore, bar ako je suditi po izjavama njihovih političkih predstavnika. Da je kojim slučajem netko od moćnijih i utjecajnijih europskih političara Macronovu Francusku nazvao „tempiranom bombom“, zašto bi imao razloga, budući se u Francuskoj posljednjih godina, nažalost, dogodilo više terorističkih napada, Macron bi podigao na noge cijelu Francusku, pljuštale bi diplomatske note i s pravom bi se uvrijedili francuski građani.

Moguće je da Macron slabo poznaje Bosnu i Hercegovinu, njezinu noviju povijest i odnose u ovom dijelu Europe, ali bi kao predsjednik države koja je sudjelovala u svim relevantnim političkim dogovorima vezanim za Bosnu i Hercegovinu i koja ima veliku ulogu u Vijeću sigurnosti i u Vijeću za provedbu mira, morao znati da teška i generalna etiketa, sve da u njoj i ima nešto od istine, djeluje razorno i da samo pogoršava unutarnje odnose u ovoj zemlji. Vidjelo se to i po reakciji Milorada Dodika, koji se neskriveno obradovao Macronovoj izjavi, zahvaljujući mu „što je svjetskoj i francuskoj javnosti saopćio istinu“ na koju zluradi Dodik „duže vremena ukazuje i zbog čega trpi kritike iz međunarodne zajednice.“ Macron je svojom izjavom, zaključuje Dodik, priznao „da ovako nakaradno ustrojena BiH predstavlja opasnost za EU zbog islamskog terorizma i ratnika džihada koji su regrutovani u BiH za ratišta u Siriji i Iraku, a koji se sada vraćaju u zemlju.“ Dodik je pritom optužio Zapad „što je dugo godina ohrabrivao sarajevske hegemonističke i centralističke krugove, dok je BiH snagom djelovanja sarajevskih političkih krugova skliznula u potpuni islamistički ekstermizam.“ Ohrabren Macronovim riječima, tako zbori Milorad Dodik, političar koji godinama „terorizira“ Bosnu i Hercegovinu i njezine građane, uživajući pritom neograničene beneficije vlasti i institucija velikosrpskog i republičko-srpskog režima koji čine sve da onemoguće postojanje Bosne i Hercegovine.

U Bosni i Hercegovini živi manje od dva milijuna muslimana, dakle, gotovo dvostruko manje nego u Francuskoj, deset puta manje nego što ih trenutno ima u zemljama Europske Unije, a dvadeset puta manje nego što ih ima na europskom kontinentu. Već i sama statistika govori koliko je neutemeljen strah od bosansko-hercegovačkih muslimana koji, nakon rata devedesetih godina, integrativno i mirno žive u zemljama Europske Unije. Ako među bosansko-hercegovačkim muslimanima i ima onih koji su potencijalni teroristi, to opet ne daje nikom za pravo da cijelu zemlju i sve muslimane označi islamskim teroristima. Potencijalnih i stvarnih islamskih terorista ima puno više u zemljama Europske Unije, o tome svjedoče i teroristički napadi, pa nitko nikad nijednu od tih zemalja nije nazvao tempiranom bombom.

Neosporno je da je terorizam veliko zlo i jedan od najvećih problema suvremenog svijeta i da je posljednjih desetljeća diljem svijeta odnio tisuće nevinih života. Neosporno je i to da se potencijalni teroristi mogu pojaviti posvuda, pa i u Bosni i Hercegovini, ali to i dalje ne daje za pravo nikome, pa ni francuskom predsjedniku, da na čitavu zemlju odnosno sve bosansko-hercegovačke muslimane stavi terorističku oznaku. Takva etiketa tim više je perfidna i licemjerna jer međunarodna zajednica, i Francuska među njima kao jedna od najutjecajnijih država u svijetu, ionako kontroliraju sve na Balkanu pa tako i u Bosni i Hercegovini. Macron je svojom optužujućom izjavom stavio metu na bosansko-hercegovačke muslimane, na iste one muslimane koji su zbog šutnje Europe i Francuske prošli pakao genocida, etničkog čišćenja i logora u posljednjem ratu, koji su, dakle, bili žrtve ratnog terora.

Unatoč ovakvim izjavama, ili baš zbog njih, Bosna i Hercegovina tim više mora otvoriti oči pred potencijalnim teroristima u vlastitom dvorištu, jer je neosporno i to da među bosansko-hercegovačkim muslimanima ima pojedinaca koji su doista išli na strana ratišta i koji simpatiziraju politički islam u njegovom najekstreminijem obliku. Da pred tom činjenicom ne treba zatvarati oči, pokazuju i neki ekstremno nacionalistički mediji kao što je primjerice opskurni bošnjačko-turski tjednik Stav, koji promovira vulgarni bošnjački nacionalizam i opravdava osvajački politički islam. Ali ni zbog stavovskog patološkog militarizma koji udara i po svojima, ne može se sve bosansko-hercegovačke muslimane i Bošnjake proglasiti fundamentalistima i nacionalistima. Ipak, koliko god Macronova izjava bila uvredljiva, ponižavajuća i gorka, ni Islamska zajednica BiH ni politički vođe Bošnjaka ne bi se smjeli uljuljati u autoviktimološki sindrom koji kao i kod drugih vjera i naroda zamagljuje pogled i ne dopušta da se vidi i vlastito zlo – vlastiti fundamentalizam i nacionalizam.

Nema sumnje da je ova Macronova izjava teško uvrijedila bosansko-hercegovačke muslimane i Bošnjake, kao što je i odgoda otvaranja pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, zahvaljujući ponajviše protivljenju politički moćne Francuske, iznevjerila očekivanja mnogih građana u tim zemljama. Macron se ovakvim postupcima pokazuje kao nedorastao, nepromišljen i nerazborit državnik koji dodatno produbljuje političke krize upravo ondje gdje su one desetljećima konstanta. Sve to ukazuje i na slabosti Francuske i Europske Unije koje svoje unutrašnje probleme prikrivaju pokazivanjem mišića prema najslabijima. Očigledno je da sve to Macron čini kako bi se održao na vlasti, ali i kako bi se pozicionirao kao glavni političar Europske Unije. Da bi postigao i jedno i drugo, a i jedno i drugo mu izmiče, Macron se od zagovornika europske širine pretvara u populističkog i desničarskog političara. Upušta se u difamatorske operacije i zlonamjerne dezinformacije, olako izriče optužbe i ne podnosi kritiku, a sve su to karakteristike umišljenog, i zbog vlastitih političkih neuspjeha, ogorčenog i drskog egokrate.

Macronova izjava da je Bosna i Hercegovina tempirana bomba pokazuje kako je, nažalost, bar djelomično u pravu britanski sociolog Frank Furedi koji tvrdi da se kultura Zapada hrani terorom te tako nehotice svojim neprijateljima pruža poziv da bude terorizirana. Pritom ta politika straha i zastrašivanja stvara atmosferu u kojoj se građani boje nepoznate prijetnje, nepoznatih terorista, nepoznatih džihadista. Strah od terorizma je, tvrdi ovaj sociolog, mnogo veći kod političkih elita negoli među običnim stanovništvom. Loši političari ne vole ni svoj vlastiti narod, boje ga se, i zato ga stalno drže u psihozi straha.

tacno

1 comment

  1. Ne vjeruj Zapadu ni kad darove nosi. Bojić je snimio Macrona hiperrealistički. Zvijer u ljudskom obliku. A Srvi (Dodik) likuju, jer se kao pokazalo da su ovaj put u pravu. Koji naivci!

Odgovori