U doba korone ono što je dopušteno, na primjer, u Kauflandu, nije u Lidlu

U Lidlu Slavonski Brod još uvijek ne prikupljaju i zbrinjavanjavaju ambalažni otpad odnosno staklenu, aluminijsku i plastičnu ambalažu. Riječ je naravno o bocama za koje se dobije povratna naknada. Zaštitari koji štite prostor od nasrtljivih kupaca, nadziru dezinficiranje ruku, poklanjaju plastične žetone za kolica, u svom opisu posla imaju i odvraćanje pristiglih koji tegle kabaste plastične vreće s bocama, s namjerom da ih vrate za 50 lipa po komadu. Objašnjavaju im kratko i jasno, “razumeš ti mene”, da se boce “još uvijek ne primaju“ zbog rizika pandemije. I inače Lidl je na neki način odvraćao zainteresirane ograničavanjem broja boca koje su se mogle vratiti i naplatiti. Procijenio je da je 40 boca maksimalan broj po jednom istovaru, a da je višak pokušaj zloporabe Lidla od strane organiziranih sakupljača (čitaj: marljivih, a siromašnih Brođana, ili ekološki osviještenih). Specifikum Lida u Slavonskom Brodu (Trg Hrvatskog Proljeća 9) je taj da su se boce morale prenijeti preko cijelog prodajnog prostora, slalomiti između gondola s namirnicama, do skladišta odnosno mjesta gdje su se boce strogo brojale od strane zlovoljnih namještenica. Za razliku od, na primjer, Kauflanda, u Lidlu automat za boce misaona je imenica.

Podsjećamo da je u ponedjeljak u cijeloj Hrvatskoj započela treća faza popuštanja epidemioloških mjera. Škole za dio učenika otvaraju vrata, a nakon gotovo dva mjeseca pauze počinju raditi trgovački centri, kafići i restorani. Vladinim planom za pokretanje gospodarskih i drugih aktivnosti predviđeno je da se u trećem koraku omogući rad predškolskih ustanova i razredne nastave od 1. do 4. razreda osnovne škole te rad s djecom s teškoćama koja imaju pomoćnika u nastavi. U trećem koraku popuštanja mjera. Nacionalni stožer civilne zaštite odobrio je okupljanje do 40 osoba umjesto do pet, kao i rad nacionalnih parkova i parkova prirode, te održavanja proba umjetnika i djelatnika u kulturi u manjim skupinama. Uspostavlja međugradski cestovni, željeznički i domaći zračni prijevoz putnika, te se otvaraju autobusni i željeznički kolodvori za međugradski promet. HZJZ je prošlog tjedna donio i nove preporuke za održavanje pogreba, posljednjih ispraćaja i polaganja urni te za vjenčanja, otvaranje dječjih igrališta i za rekreativno bavljenje sportom. Na raspolaganju građanima i djeci ponovno su dječja igrališta i otvoreni rekreacijski prostori, ali uz održavanje fizičke distance od 1,5 metra među osobama koja se ne odnosi na djecu.

Ljudi smiju sjediti u parku, cugati neko piće iz plastične boce, ali ju ne mogu vratiti u Lidl. Tko je rizičniji? Boce ili šetajući ljudi koji kašlju i kišu i zarazni su kao 100 boca? Je li Lidl iznad Stožera? Štiti li on svoje kupce od virusa ili sebe od pogleda i reakcija kupaca na svoju nespretnost i nespremnost? Koje mjere još treba otpustiti pa da Lidl dopusti vraćanje boca? Kako kaže jedan malodušni sakupljač boca iz obližnjeg Plavog polja – prije će biti održan derbi Hajduk – Dinama na Poljudu s 30 000 gledatelja koji će sjediti 10 cm jedan od drugoga, nego što će se moći vratiti boce u Lidl.

P. S. Pokušali smo provjeriti kakva je situacija u Plodinama, ali na njegove kontaktne brojeve nitko se ne javlja.

6 comments

Skip to comment form

  1. Primanje boca usred trgovine skandal je sam po sebi. Trebali su u Lidlu odavno riješiti problem. U priopćenju za javnost, Lidl bi trebao priznati da ne poštuje zakon, jer nije stvari uredio kako treba. Time bi pokazali svoju odgovornost.

    1. Prvo bi trebali zaposliti još ljudi jer njih troje – četvero ne mogu stići raditi sve …

  2. Njima je najvažnije svaki čas izvikivati; zatvara se blagajna 1, otvara se blagajna 3. Sprdačina.

  3. Pravila, pravila, da bi me udavila
    ili kičmu savila i skroz ošašavila
    neka glupa pravila u crno me zavila

  4. Sve je ovo istina. Može se Lidl samo ispričati, a potom promijeniti način.

  5. Meni su zanimljivi ljudi koji hoće baš tamo gdje ga neće, a neće gdje ga hoće, u stvari, to je generalno pravilo u psihologiji, da oni koji kažu “da” nisu problem, a koji kažu “ne” za njih se zakačiš, prve zaboravljamo, druge pamtimo, zamjeramo, analiziramo. Ako Kaufland da, idem u Kaufland, a ne u Lidl, ako su u Lidlu ksantipe, idem općit s kauflandovim automatom, i na kraju, neću više ni ići kupovati u Lidl ako ih omrznem. Možda nemaju tehničke uvjete kao Kaufland. Inače tekst je izvrstan jer propituje primjenu zakona i propisa u praksi, neke kažnjavaju za nepridržavanje, a neki rade što hoće, tako je to u mafijalendu, pravilo da pravila nisu za sve ista. Kad smo kod tog hrvatskog apsurda – slobodna korupcija, klijentelizam i nepotizam, kažu da Hrvati ni neznaju da imaju PTSP od korupcije i nepotizma, jer kad dođu u inozemstvo dugo se ne mogu snaći da im za posao ne treba veza nego iskustvo, znanje i preporuka, i da pravila vrijede za sve jednako. Mi funkcioniramo stravično izopačeno, a smatramo to za normalno, i sami pretvoreni u žrtve Stockholmskog sindroma.

    “Stockholmski sindrom je sindrom emocionalne veze i identifikacije s agresorom. Nazvan je po pljački banke u Stockholmu 1973. kada su se žrtve emocionalno vezale za pljačkaše.

    Ta solidarnost se može ponekad ispoljiti i u samom činu, kada taoci pomažu svojim otmičarima da ostvare svoje ciljeve ili da pobjegnu od policije. Ovaj sindrom su istraživali znanstvenici u okvirima viktimologije i došli do zaključka da se cijeli proces temelji na strahu da ne dođe do još veće patnje za taoca ali i zbog unutrašnje dobrote taoca da pomogne otmičarima. Što više energije se utroši u taj odnos, to će biti teže raskinuti ovu vezu.”

    Ha, ha, koje bolesno društvo, naviklo na diskriminaciju ko magare na batine.

Odgovori