Sjećanja na legende: Razlog za Doktorovu ljutnju nalazio se ispod njegovog radnog stola

Napomena: Obvezno kliknite na link u tekstu

O Doktoru i njegovom štandu na Gradskoj tržnici, već sam pisao na sbperiskopu. Prije nekoliko dana, na njegovoj stalnoj poziciji, zatekao sam ga ljutitog. Ne bi ni ispričao o čemu se radi da se nisam neumjereno počeo diviti njegovim podstanarkama ispod radog stola, predivnim macama koje su se tamo skutrile.

– Ma, šta lijepe i umiljate, kazao je uzbuđeno, usprkos govornom aparatu koji mehanizira njegov glas. – Zamisli, maloprije, tamo u mesnici, ukrale su komadiće krvave jetrice i isprljale mi karton. Sad šute i ne mrdaju, jer sam se izgalamio na njih.

– Doktore, umjesto da se ljutiš na njih, trebao bi ih naučiti da iz mesnice donesu veće komade, za ručak ili večeru, i tebi i njima, nisam odolio zafrkavati ga.

Andrija Stanić, taj djelić tople urbane vanjštine koja nestaje pred navalom gustih boja otuđenosti i impersonalnosti, oraspoložio me je i ovaj put.

sbperiskop

7 comments

Skip to comment form

  1. Umro je prije nekoliko godina. Njegovo mjesto je prazno. Ni mačaka nema.

  2. Jedino ne prolazi prolaznost.

  3. Dirljivo.

  4. Da je živ da li bi mu Stožer dao da radi za svojim radnim stolom?

  5. Doktor je bio duša od čovjeka. Neka se spomenu i takvi ljudi, a ne samo mafijaši koji su na čelu grada.

  6. Sve je manje osebujnih tipova odnosno legendi, a sve više robota, nazovi ljudi.

  7. Laka ti zemlja bila. Doktore, nedostaješ nam!

Odgovori