U svojoj vlastitoj arhivi starih knjiga i zbornika o starome Brodu, gradu neobičnih i zanimljivih priča, uz prigušeno svjetlo noćne svjetiljke, pronalazim jednu priču, politički nepodobnu za današnje prilike, jer se u njoj vrlo afirmativno za naš grad spominje ime "zločinca" i "diktatora" Josipa Broza Tita. Tim više mi je taj prilog i interesantan i intrigantan, jer se radi o velikom potresu koji je najviše pogodio baš "Đuru". A kako i danas neki potresi pogađaju "ĐURU", možda nije loše usporediti kako su se tadašnji političari ophodili i ponašali prema ĐURINIM radnicima, a kako danas.

Dakle, radi se o godini 1964. i jakom potresu koji je pogodio naš grad, a o čemu vrlo detaljno izvještava list koji se zove ĐURO ĐAKOVIĆ-glasilo radnog kolektiva poduzeća ĐĐ od 30. travnja, 1964. broj 9. Eto, u to vrijem komunističkog "mraka" Đurini radnici imali su čak i svoj časopis. A imaju li ga danas u vrijeme vladavine naših "domoljuba"??? Nemaju ni plaću, a kamoli časopis. No, dobro.

Dakle, te godine "ĐURO" je teško i najviše stradao od potresa. Po onome što mogu čitati i iščitati, od strane tadašnjeg "Đurinog" generalnog direktora Ratka Svilara, Tita uopće nije trebalo ni zvati ni pozivati da pomogne u tim teškim trenucima i za grad i za tvornicu. Ovaj "zločinac" i "diktator" je odmah došao da pomogne našem greadu i teško stradalom Đuri i odmah se interesirao koliko je u potresu stradalo Brođana, a koliko Đurinih radnika ostalo bez krova nad glavom. Svilar mu je rekao da je srušeno 173 kuće, a djelomično oštećeno 873 kuće Đurinih radnika. Potpuno je uništeno 313 stanova, a djelomično uništeno 524 stana Đurinih radnika. Tito je odmah naredio da se svi radnici zbrinu i dobiju nove stanove. Potom je Tito sa svojim najbližim suradnicima obišao sve Đurine pogone i hale gdje je informiran da je u potresu teško stradala električna centrala. Kada se visoki Đurin dimnjak počeo rušiti nastala je totalna panika i strahovita buka. Od pada i udara visokog dimnjaka na krov zgrade centrale, nastala su velika oštećenja na postrojenjima gdje su se nalazile turbine i kotlovi, gdje je pod bio prepun cigli i razne žbuke. Tvornica je bila totalno na koljenima bez ikakvih izgleda za daljnji rad. Najteže je bilo dizaličarima koji su se u trenutku potresa zatekli na velikim visinama, u samoj dizalici, jer nisu imali gdje pobjeći. Tito se cijeli dan zadržao u Đuri, a najviše u srdačnim razgovorima sa samim radnicima, bodreći ih i hrabreći. A sutra dan, kada je direktor Ratko Svilar pogledao na žiro račun tvornice, samo što od sreće nije dobio infarkt, koliko je Tito novca uplatio u obnovu tvornice i pomoć radnicima. "Zločinac" i "diktator"  je digao cijelu državu na noge i pomoć gradu Slavonskom Brodu i i tvornici počela je stizati iz svih republika i gradova bivše države.

TITO ĐURINE RADNIKE I ĐURU ĐAKOVIĆ NIJE HTIO OSTAVITI NA CJEDILU.  TVORNICA JE USKORO PROCVJETALA I SA 16 TISUĆA ZAPOSLENIH HRANILA NAŠ CIJELI GRAD.

I danas se također, u Đuri događa veliki potres.

Poštovane čitateljice i čitatelji, imate li osjećaj da su naši današnji političari na vlasti u Gradu, Županiji i državi, ostavili  Đuru i Đurine radnike na cjedilu?