Bekend kukavičluka, par pasing-šotova gluposti i nekoliko forhenda licemjerja: U meču Đoković vs. australska politika svi su gubitnici

Novak Đoković izgubio je priliku postati najveći svih vremena, ne zbog rezultata na turniru, već zbog toga jer su najveći oni koji to svojim ponašanjem i čvrstinom dokazuju na terenu i izvan njega. Australski političari dokazali su da nisu ništa bolji od naših

Višednevna saga o australskim mukama Novaka Đokovića zoran je prikaz trenutka u koji kao svijet u 2022. godini ulazimo. U grotesci punoj velikih riječi poput nepravde, odlučnosti, principijelnosti, sramote, suvereniteta, zatočenosti i slobode lako je previdjeti da se u osnovi ovih događaja nalaze bekend kukavičluka, par pasing-šotova gluposti i nekoliko forhenda licemjerja. Loš je to tenis između australske politike i najboljeg igrača svijeta u kojem će na kraju poraženima ostati obje strane.

U doba društvenih mreža jedna ti fotografija, komentar ili objava mogu opasno poremetiti planove i zagorčati život. Zna to gotovo svaki srednjoškolac iz Garešnice ili Trogira nakon subotnjeg izlaska. Za vjerovati je da je istog svjesna cijela vojska ljudi zaduženih za profile Novaka Đokovića na kojima ga prate milijuni obožavatelja.

Upravo fotografija nasmiješenog lica prvaka s avionima u pozadini uvelike je odgovorna za događaje koji će uslijediti. U toj objavi Novak, unatoč činjenici da nije cijepljen, najavljuje dolazak na Australian Open, navodeći da je od nadležnih u Australiji dobio medicinsko izuzeće koje mu osigurava mogućnost obrane titule. Stav Đokovića o cjepivu od samih je početaka jasan – ne želi se cijepiti – premda je svijet sporta, pa tako i tenisa, postavio cijepljenje kao preduvjet putovanja i natjecanja. Čovjek ne želi i to je njegov odabir koji, kao i ostali u životu, nosi određene posljedice. Da je pravi prvak, servirao bi snažno te principijelno poručio da ne ide na turnire koji kao preduvjet traže cijepljenje. Zauzvrat izgubiš priliku igrati, ali ostaje ti čast – po mnogo čemu ostaješ svoj i poseban.

Veća razina integriteta i mudrosti trebala je biti prisutna kod australskog teniskog saveza. Naročito u zemlji koja se diči lockdownima, a posebice zato što se turnir održava u Melbourneu čiji su stanovnici od početka pandemije bili 262 dana zatvoreni u svojim kućama. Iz hrvatske perspektive, u kojoj mnogi jedva trpe jedan od najliberalnijih pandemijskih režima zapadnog svijeta, devet mjeseci zvuči nadrealno. Nemoguće. Taj je savez jasno trebao zauzeti poziciju da tenis ove godine mogu igrati samo cijepljeni. Zauzvrat propustiš priliku ugostiti najboljeg tenisača svijeta, ali barem ti ostaje činjenica da se držiš principa – u zajednici ostaješ čvrst i empatičan. Umjesto integriteta, obje su strane odigrale razmjenu dogovorenih udaraca u kojoj je savez naizgled našao određenu rupu, Đoković je potom aplicirao, savez provukao dokumentaciju kroz liječničke komisije koje su mu dale izuzeće, što mu je osiguralo vizu koju su mu izdale australske vlasti. Činilo se da je stvar riješena. Sve do fotografije pred ulazak u avion koja je alarmirala najveće licemjere našeg vremena – političare.

Dok je avion na putu za Melbourne letio iznad Kaira, australskom se javnošću poput požara proširila vijest o dolasku i medicinskom izuzeću prvog reketa svijeta. Javni je pritisak postao toliki da je već pri slijetanju bilo jasno da u ovaj meč snažno ulazi politika. Prvo je nastupila poznata australska granična policija čiji su civilizacijski i demokratski dosezi dokumentirani u televizijskoj seriji u kojoj se ljudi pri ulasku u državu zatvaraju jer u torbi imaju bananu ili jabuku. Nakon toga su krenuli dušebrižništvo i šovinizam od strane različitih australskih ministara. Na to se junački nadovezao predsjednik Srbije porukama da se izdrži i pokaže junaštvo. Toj paraleli uzvratio je pokušajem loba premijer Australije Scott Morrison naglasivši nepovredivost australskih granica, na što je Đokovićev tim odigrao drop šot u kojem su se žalili sudu. Na njega je pak australska vlada odgovorila volejem kojim su tenisača stavili u smještaj za azilante. U svom licemjerju i ograničenosti zaboravili su da je netko izdao tu vizu i dao medicinsko izuzeće. Zaboravili su da su to oni sami.

U tom završnom setu Novak Đoković izgubio je priliku postati najveći svih vremena, ne zbog rezultata na turniru, već zbog toga jer su najveći oni koji to svojim ponašanjem i čvrstinom dokazuju na terenu i izvan njega. Australski političari dokazali su da nisu ništa bolji od naših. Fokusirani na nadolazeće izbore, kao pretjerano samouvjereni igrači pomislili su da lopticu iznad svojih glava trebaju samo zakucati. Promašili su.

U prvoj grotesci 2022. godine izgubili su svi.

tportal

1 comment

  1. Izreka se promijenila. Prije su svi bili stručnjaci za seks i nogomet, a sada su za seks i tenis.

Odgovori