/SBPeriskop

Kaos u antigenskoj brzini

Zdravlje, Vlada i Hrvaska
Objavio: Web
Kaos u antigenskoj brzini





Vili Beroš, jedan iz plejade vrlo nesposobnih ministara nesposobne vlade premijera nesposobnog riješiti ijedan ključni problemu državi, uvjerljivo neuspješno eksperimentira zdravljem i strpljenjem građana.

Mediji dnevno alarmiraju općinstvo o „apsurdima bez kraja“, o „potpunom kaosu zbog testiranja na koronavirus“, o „nevjerojatnim primjerima užasa od kojih se ljudima diže kosa na glavi“ (ako je imaju), o „epidemiološkim mjerama što se međusobno potiru i nemaju veze s mozgom“, o… Kaže mudar pûk da je lako tuđim nježnikom gloginje mlatiti, pa tako čini i tzv. covid-ministar Vili Beroš – jedan iz plejade vrlo nesposobnih ministara nesposobne vlade premijera pet godina već nesposobnog riješiti ijedan ključni problem/krizu Bijedne Naše – uvjerljivo neuspješno eksperimentira zdravljem i strpljenjem neiseljenih još, realno, puno manje od popisanih lani blizu 3,9 milijuna duša. Prebacivanjem sve više i sve novijih državnih obaveze u zaštiti javnog zdravlja u privatne ordinacije, liječnicima opće prakse u obiteljskoj medicini opteretio je te liječnike preko svake mjere i znatno otežao liječenje pacijentima kojima je to čak uvjet preživljenja, a sada je obavezom testiranja na koronavirus dotjerao cara do duvara.

Vili Beroš je zbog podložnosti premijerovim interesima i diktatu stranačke stege prokockao u međuvremenu prvotno povjerenje javnosti i izgubio autoritet/povjerenje u vlastitom resoruJer ministar Beroš – kojega posprdno u javnosti nazivaju „generalom“ budući da valjda uživa ponašati se direktivno, arogantno i nesusretljivo, poput kakvoga ufitiljena K.u.K. armeeoberkommandosa ili barem Oskara Potioreka nakon što je Šesta armija privremeno osvojila Šabac, Valjevo i Beograd – nije sposoban organizirati svoj nereformirani resor za učinkovit otpor pandemiji/epidemiji virusa SARS-CoV-2. Pa kukavički pribjegava onoj brigo moja prijeđi na drugoga, na privatnike što preživljavaju na tzv. glavarini državnog HZZO-a, pod strogim su inspekcijskim nadzorom za svaki ordinirani lijek, pomagalo, uputnicu…, podložni državnom diktatu i obavezni odgovorno raditi u najčešće prostorno, personalno i opremom skučenim uvjetima. Već je obaveza cijepljenja „svojih“ pacijenata protiv zaraze koronavirusom izazvala trokiranje u sustavu obiteljske medicine, tzv. primarne zdravstvene zaštite i stanovite poremećaje u tretmanu inih oboljelih, pretjeranog administriranja, izdavanja doznaka za bolovanje, đačkih ispričnica, etc.

Obaveza testiranja u ordinacijama obiteljskih liječnika sada je valjda (!?) vrhunac ludosti tipa brigo moja prijeđi na drugoga u okolnostima kad je gotovo svaki drugi testirani – pozitivan. Ne samo zato što je tzv. omikron soj virusa SARS-CoV-2 zarazniji od prethodnih i što hladnoća u zimskim uvjetima, boravak u toplom, zatvorenom prostoru bez provjetravanja, itsl. pogoduju agresivnoj naravi opasnog soja što osvaja svijet nego i zato što vlada premijera Plenkovića s politički pravovjernim „epidemiolozima“ ne kontrolira epidemiju. Kasni reagiranjima na ugrozu, kopira epidemiološke mjere iz EU zemalja po svom izboru, kao pijana plota drži se preporuka (također vrlo dvojbenih, pa otuda masovan bunt u Europi) iz Bruxellesa, polit-ekonomski spekulira brojem zaraženih (službrno blizu 20.000) i umrlih (blizu 14.000 duša, a „virus je osgovoran“, sic transit?) i sada kukavički šuti o vlastitoj krivnji. Dopustila je prepune crkve za Božić i neobuzdana, masovna javna novogodišnja slavlja, što sada dolazi na naplatu kobnim posljedicama. Prebukirane bolnice, osoblje pada s nogu od iznemoglosti, cca 100.000 je izostanaka s posla svaki dan (ukupna šteta dosad 240 milijuna kuna), online nastava u dijelu škola, više no svaki drugi je pozitivan na testiranju, vrije masovno nezadovoljstvo ljudi među kojima je i gro mlađih koji su neodgovornim ponašanjem na javnim mjestima za Božić i Novu godinu uvelike pridonijeli općoj lošoj anamnezi…  „Gledam“, kaže jedna liječnica u tv-anketi, „desetak mldih na štekatu, zagrljeni, bez maski, pjevaju iz svega glasa u novogodišnjoj noći, a boca alkohola kruži od usta do usta…“

Jesu li, ako jesu zašto su polnoćke i luda silvestarska noć bili vrjedniji vladi premijera Plenkovića, Crkvi, trgovcima i ugostiteljima od eksplozije blizu 20.000 zaraženih na dan tjedan-dva kasnije? I je li – ako ćemo baš grubo ekonomski u presiromašnoj državi s razvojnog začelja u Uniji – financijski efekt neodgovornoga državnog sljepila pred svjesno zanemarenom i vrlo predvidljivom eksplozijom zaraze prihvatljiviji od ne samo zdravstvenog troška državne blagajne za saniranje posljedica? A posljedice naprasno uvedene Beroševe obaveze testiranja u privatnim ordincijama tek će se osjetiti, kao i posljedice činjenice da obiteljski liječnici više nisu u stanju u realnom radnom vremenu kvalitetno se baviti oboljelima od raznih drugih bolesti. Za prekovremene sate niti su fizički sposobni niti im HZZO to želi/može platiti. Kakva je to mutava politika da, recimo, Beroš prisiljava prosječna obiteljskog liječnika XY – koji se registrirao skrbiti za zdravlje 1500-2000 pacijenata u ordinaciji što se sastoji od hodnika, čekaonice za desetak pacijenata, sobe za medicinsku sestru i liječničke prostorije na trećem katu stambene zgrade u većem gradu, kakvih je tisuće – da mora testirati stotine ili koliko već zaraženih/zdravih ljudi dnevno!?

Nije „neuki“ populus kriv zato što se preko noći, voljom polit-zdravstvenog sljemena Bijedne Naše, kaos zatekao u antigenskoj brziniDok test ne pokaže, vrag će znati tko je među njima zaražen i tko će koga zdravog zaraziti u čekaonici, odnosno tko će prenijeti zarazu komu od hitnih pacijenata što su netom došli zbog nekih drugih tegoba, doveli djecu, stare roditelje, etc. Ili će biti prisiljeni čekati, doći kasnije ili drugi dan svi neto oboljeli od drugih bolesti, hitni slučajevi, pa oni što trebaju doznake za bolovanje, ispričnice svojim školarcima, lijekove, medicinska pomagala, konzultacije s liječnikom…? Tko, kako i kada ima prednost? Kada će liječnik imati vremena za obaviti silne administrativne poslove u vezi s obavljenim pregledima i inim intervencijama eda bi Beroševoj isto tako prebrojnoj zdravstvenoj birokraciji bilo srce na mjestu. Zadovoljen ego. „A tko bi drugi mogao cijepiti i testirati, ako ne liječnici!?“ – bahati se zdravstveni ministar pred tv-okom logikom onog Bračanina koji je tovara učio gladovati, a ovaj je ispustio dušu netom što je naučio.

Naravno da će educirano medicinsko osoblje obavljati te poslove, ali u organiziranim, personalno, prostorno i epidemiološki uređenim uvjetima. Ne direktivom s medicinskog vrha, koja ovisi o političkoj volji/interesu radi medijske propagande, boljeg imidža vladajuće kaste u upravljanju krizom ili naprosto općeg dojma o tomu da vladini „epidemiolozi“ – a odreda su ili članovi HDZ-a ili simpatizeri – „epidemiju drže pod kontrolom“. A brus, ni vraga ne drže pod kontrolom. U uvjetima kada država mrtva-hladna, je li, godinama tolerira bankrot zdravstvenog sustava – cca 10 milijardâ kuna gubitka, stalna prijetnja veledrogerija obustavom isporuke lijekova i inih potrepština bolnicama, kroničan manjak liječnika i medicinskih sestara, zastarjela i nedostatna oprema, investicije na kapaljku… – velika je ne samo neodgovornost no i totalni promašaj stalno opterećivati obiteljsku medicinu u tzv. privatnom sektoru sve novim i novim obavezama što ih je dužan kvalitetno obaviti tzv. državni sustav za koji građani izdvajaju 16,5 posto iz plaća, ali i mirovina viših od 3000 kuna.

I onda nije u redu da satima ne mogu dobiti na telefon „svoju doktoricu“, naručiti lijek, pregled…, nego tek na 197. poziv (!?), kao pacijentica koja se požalila u jednoj tv-emisiji na problem što već dugo muči veliki broj ljudi u Bijednoj Našoj. Je li medicinsko osoblje – je li, ne samo u privatnim ordinacijama nego i u domovima zdravlja, bolnicama, etc. – baš nemarno i neodgovorno, pa namjerno ne diže odgovara na pozive ili su tzv. bijele kute dozlaboga preopterećene poslom da jednostavno ne stižu odmah „dignuti slušalicu“? A što u hitnim slučajevima kada o brzini intervencije možda ovisi nečiji život? Je li epidemija stjecajem okolnosti postala i svojevrsnom šifrom za polit-epidemiološku nesposobnost vlasti te zato objektivnu nemoć u krucijalnim dijelovima zdravstva?

Nema niti smije biti ikakvog izgovora za to da se odgađa ili čak uskraćuje zdravstvena zaštita bilo komu, bilo gdje i bilo kada jer, eto, testiranje na koronavirus, cijepljenje, hospitalizacija, povećani epidemiološki troškovi, itsl. – imaju prioritet. Ministar Vili Beroš je prvi odgovoran, a nad njim pak premijer Andrej Plenković, da zdravstvena zaštita uredno funkcionira na visokoj razini kakvoće i za zaražene koronavirusom i za druge oboljele, u svako doba dana i noći i bilo gdje u zemlji. Ako to nisu u stanju omogućiti ili misle da se nesposobnost „ne vidi iz aviona“, pa neka ide dok ide, ma kako ide, prvi je politički i moralni uvjet: prepustiti kormilo sposobnijima. Da je u prvih polit-zdravstvenih operativaca svijesti i savjesti, kao što ih nije, pale bi ostavke iz moralnih razloga, ako već ne po tzv. zapovjednoj odgovornosti – nakon učestalih prvih tisuća primjera totalnog nereda s testiranjem, trajanjem (samo)izolacije, vrijednošću covid-potvrda, cjepiva i trajanjem zaštite, dobnim skupinama za cijepljenje, itsl. o čemu vladaju u javnosti potpuna zabuna, nejasnoće, nevjerica u epidemiološke mjere i konačno snažan otpor   barem 50 posto građana svemu u što iz grlato uvjeravaju ili im se prijete i Plenković, i Beroš i njihovi prvi „epidemiolozi“ Davor Božinović, Alemka Markotić, Krunoslav Capak

Nema niti smije biti ikakvog izgovora za to da se odgađa ili čak uskraćuje zdravstvena zaštita bilo komu, bilo gdje i bilo kada jer, eto, testiranje na koronavirus, cijepljenje, hospitalizacija, povećani epidemiološki troškovi, itsl. imaju prioritetJamačno nije „neuki“ populus kriv zato što se preko noći, voljom upravo polit-zdravstvenog sljemena Bijedne Naše, kaos zatekao u antigenskoj brzini. Naime, postalo je već nekima presmiješno, a nekima pretragično čekati po tjedan dana i više na odobreni termin za PCR testiranje, znale su se događati neugodnosti na testiralištima pa se, je li, „epidemiološka“ pamet u Ministarstvu zdravstva i nadređenoj im političkoj strukturi sjetila rasteretiti sustav prebacivnjem brzih antigenskih testiranja u ordinacije obiteljskih liječnika. Kaos s PCR testirališta još je pojačano dramatiziran time što su žrtve nefunkcionalnosti i nereda u zdravstvenom sustavu – a tko bi drugi – opet građani. Mediji već pucaju po šavovima od negativnih reagiranja i građana i zdravstvenog osoblja, osobito obiteljskih liječnika i njihovih cehovskih institucija, ali ministar Beroš samo odmahuje rukom i tjera tovara naučiti gladovati: „A tko bi drugi mogao cijepiti i testirati, ako ne liječnici!?“ Brigo moja prijeđi na drugoga.

„Četveročlana obitelj iz Zagreba, čiji su kućni testovi na koronavirus još 7. siječnja ove godine pokazali pozitivan rezultat, danima se pokušavala naručiti na PCR testiranje, no bez uspjeha“, objavila je Nova TV. „Nakon ne baš ugodnih birokratskih putešestvija, termin su konačno uspjeli dobiti – ali tek nakon izlaska iz izolacije. ‘Nevjerojatno je što smo sve prošli, a sreća u nesreći je što smo svi cijepljeni i nismo imali teže simptome. Noćas smo izašli iz izolacije, a na PCR testiranje smo naručeni danas poslijepodne. Moj sin, koji je danas morao otputovati na službeni put, u međuvremenu se morao testirati o vlastitom trošku. Punih pet dana smo pokušavali dobiti liječnika opće prakse da bi nas naručio na testiranje. Kad smo konačno uspjeli, kazao nam je da nas on može naručiti samo u Grižansku, gdje je prvi slobodni termin 20. siječnja, dakle, nakon što nam završi izolacija. Alternativa je bila da on pusti uputnicu u sustav te da sami pokušamo pronaći termin na nekom od drugih testnih punktova’.“ I to je bio Sizifov posao: najraniji termin bio je 18. siječnja na Mirogojskoj cesti.

Čekaj magarče dok trava naraste ili – ako je nesavjesti kao u o-ho-ho tzv. antivaksera i polit-zdravstveno neukih – hodaj zaražen među svijetom i razmnožavaj koronu budući da nitko ni ne zna za pozitivan ishod kućnog testa. Rečena četveročlana zagrebačka obitelj nije željela tako postupiti, a u međuvremenu se na internetu ukazala mogućnost testiranja ipak u Grižanskoj ulici, 17. siječnja, kamo se obitelj dovezla na drive in punkt već u 7,30 sati. Ispred njih je bilo samo jedno vozilo, u šatoru pak samo desetak zaposlenika uključivo zaštitare. Građana nije bilo, ali obitelj se ipak nije mogla testirati, jer „na naš punkt vas može naručiti samo liječnik opće prakse“. Zagrepčanima je već prekipjelo. No, parkirali su automobil sa strane i nazvali svoga obiteljskog liječnika, a ovaj ih je izvijestio kako je prvi slobodan termin na tom testiralištu 22. siječnja.

„Vratili smo se do šatora, u međuvremenu je prošlo nekih pola sata i čitavo vrijeme nije bilo nikoga za testiranje“, ogorčeno je kazala S.S. „Nisam mogla vjerovati i pravo je čudo da nisam dobila moždani udar. Nazvala sam i Ministarstvo zdravstva, gdje su mi objasnili da postoji procedura koje se svi moraju pridržavati. U ovakvom kaotičnom sustavu opravdano je upitati se šalje li Ministarstvo zdravstva pogrešne podatke u EU o broju oboljelih!? Tko znâ koliko je još građana prošlo isto što i mi.“ Naravno da to ministar Beroš i stranački/vladin mu šef Plenković itekako dobro znaju, ali se – vrag zna zašto – prave grbavima, pa ispada krajnje neodgovorno „pojašnjenje“ iz Beroševog ureda da je, je li, „brzo antigensko testiranje u domovima zdravlja i kod obiteljskih liječnika uvedeno na prijedlog HZJZ-a zbog velikog pritiska pacijenata“. U tom kontekstu, graniči s manjkom pameti preporuka epidemiologa istoga tog HZJZ-a da bi školarce – budući da omikron soj koronavirusa drastično desetkuje učionice i zbornice širom Bijedne Naše – trebalo testirati triput tjedno. Samo u osmoljetkama i srednjim školama je cca 600.000 đaka i više desetaka tisuća pedagoškoga i inog osoblja.

Tko bi, gdje i kada mogao testirati toliku masu ljudi kad sustav nije kadar zadovoljiti ni potrebe neusporedivo manjeg broja građana. I tko bi platio tu količinu testova, pazi: cca 600.000 puta tri!? Samo u školstvu. Stvar je vrlo jednostavna, a koronazblja gruba i neizvjesna. Plenkovićeva je vlada nesposobna učinkovito upravljati koronakrizom, kojoj je za tzv. generala ili Covid-ministra bila ustoličila nesposobnog Vilija Beroša, a ovaj je zbog podložnosti premijerovim interesima i diktatu stranačke stege prokockao u međuvremenu prvotno povjerenje javnosti, izgubio autoritet/povjerenje i u vlastitom resoru. Među tzv. malim/običnim sugrađanima – koji osjećaju da ih nefunkcionalno zdravstvo vóza kao slaboumnu čeljad postao je pak jednom od najodbojnijih osoba. Kaos u antigenskoj brzini? Itekakav.

h-alter


Komentari

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik