Poštujte dijete i kad pogriješi

Prošli tjedan je u Splitu održana medjunarodna konfernecija pod nazivom :” Proces uskladjivanja i održivi razvoj iz perspektive metode M. Montessori ” budući, da nositeljica projekta   već trideset godina vodi  privatni vrtić po principima Montessori pedagogije koji se po mnogočemu razlikuje od standardnih vrtića gdje god postoje. 

Kad kažem po mnogočemu, onda prvenstveno mislim na okruženje u kojem djeca borave, pa sve do metoda rada s djecom od treće godine do predškolskog doba uključujući svu djecu bez obzira na psihološke standarde koje imaju.
 

Poštujte dijete i kada pogriješi. Na taj način pogreške će brže ispraviti.

Odrasli često zaboravljaju ili zanemaruju to pitanje poštovanja sjećajući se svatko na svoj način odgoja u obiteljskom domu kada roditelji u skromnim uvjetima odgajanja i preživljavanja nisu vodili nikakvog računa o poštovanju prema djetetu, a pogreške su se jednostavno kažnjavale!

Sada je drugo vrijeme: više znamo, uvažavamo i na neki suptilniji način volimo svoju djecu. Ponekad ili često griješimo u popustljivosti i privrženosti ne samo dok su malena, nego i kad odrastu što za naš balkanski način odgajanja “uz ognjište” i nije neka novost. Ali, zato je greška. 

Upravo na ovom skupu stručnjaka iz područja psihologije, neuroznanstvenih područja i pedagogije dano je najnovije saznanje u edukaciji onih koji rade a poglavito, da se prenese roditeljima djece prezaštićene ili emocionalno uskraćene, perciptivno slabe kako da im se pomogne u razvoju socijalnih vještina u dnevnoj komunikaciji

Svaki roditelj mora biti strpljiv i smiren; vrlo je lako izreći ovu suvislu misao sa skupa, jednako teško primjenjivu u vremenu osobnih i egzistencijalnih briga.

Strpljiv i staložen roditelj mora pokazati suosjećanje s plačljivim, nervoznim djetetom bez povišenih tonova, jer svaki povišeni ton dijete osjeća kao prijetnju i kao kaznu za svoje ponašanje…

( postoje psihologijske metode brojenja do deset i skretanje pažnje na predmete, ali neću ići u stručnu digresiju )

Montessori pedagogija i odgoj općenito kroz ovu metodu  kod nas u Hrvatskoj je “rijedak slučaj” na žalost : u većim gradovima relativno dobro funkcionira uglavnom kroz privatni sektor, u manjim sredinama slabo i nikako. U svijetu primjenjuje se u školskom sustavu čak i srednjem obrazovanju , u SAD-u kroz “home schooling “pa je i svrha ovog znanstvenog skupa upravo bila ciljana : približiti je prvenstveno roditeljima predškolaca, djece vrtićke dobi kad je odgoj pokreta, percepcije, jezičnog izražavanja najbitniji za sve kasnije što djetetu dolazi u životu. 

Djeca su samo djeca i vrlo pogrešno je učestalo razmišljanje bez osnovice, da su djeca “mali ljudi”. Vrlo je važno uz ovu konstrukciju razmišljanja znati, da djeci  odgojem i pažnjom roditelja i struke pružamo priliku  ( jedinu i jednom u životu ) da im, postupcima i kvalitetom života pružamo šansu, da postanu – ljudi. 

Ova koncepcija Montessori odgoja je  – odgajamo za mir 

Kao i uvijek u odgajanju lakše je reći nego li učiniti , pa sad da ne idem u politizaciju zadnjih izbora ,lokalne zajednice s puno problema nemaju prostora uz svu lokalnu problematiku baviti se kvalitetnim odrastanjem sve djece, a posebice one, koje imaju specifične potrebe od ADHD-a , neregulirane prehrane do slabije komunikacije..Nevjerojatno je, da se u svim lokalnim programima isticalo sve od infrastrukture , spominjalo se i vrtiće dakako, ali, dok Crkva odavna ima vjerske vrtiće, dok djeca bogatih roditelja velikih gradova pohadjaju Francuski ili Engleski vrtić, dotle se u malim sredinama ne uočava potreba socijalizacije ovoga tipa odgajanja.

U uvjetima u kojima jesmo, važno je educirati roditelje da pokušaju ispraviti greške koje smo svi radili sa svojom djecom : dozvolimo im u kućnim ili običnim, vrtićkim aktivnostima da pokažu samostalnost bez ograničavanja vremena u nekim akrivnostima , na pr. pokušaji zakopčvanja dugmadi ili preliejevanje vode iz manje u veću posudu…znam, da čitatelju ovi primjeri izgledaju nevažni i da roditeljima iziskuju i vrijeme i strpljenje, ali u uvjetima Montessori vrtića ovo je vrlo važan pokazatelj stvaranja dječje pozornosti u onome, što rade.

I još nešto kao ispit na kojemu smo svi mi roditelji “pali”: naučimo li dijete u svom domu vratiti materijal s kojim se igrao na mjesto gdje će ga ponovo naći, uspjeli smo u prvom koraku stvoriti odgovornost prema predmetima u ambijentu vlastite sigurnosti…Pa je li to dom, ili Montessori grupa, svejedno je, uspjeh je obostran.

I još nešto na kraju : kad komuniciramo s djecom, budimo “veliki” kao oni : upravo tako, a bit ćemo onda, ako sve što govorimo kazujemo čučeći do njihove visine.!

Govorimo li sa svoje visine odrasle osobe, dijete podiže glavu prema nama i automatski se nameće autoritet ” višega i jačega ” a najbolja interakcija se postiže, ako su oči djeteta u razini očiju roditelja ili odgajatelja

Uglavnom, ovaj medjunarodni skup Montessori pedagogije u Splitu objelodanio je neugodnu istinu : u Hrvatskoj imamo sedam (7) Montessori vrtića i oko 15 grupa ove metode odgajanja koje funkcioniraju unutar standardnih vrtićih skupina diljem Hrvatske…

Kad bismo imali mogućnost i malo više edukacije odgajatelja, odgoj djece bi bio na višem nivou i ispunio očekivanja , da uz roditeljski dom koji je nezanemariv postoje vrtići pa i škole koje od malenih rade “velike” i samostalne ljude.