Miljenko Jergović: Zlatan Stipišić Gibonni i pravda za zgaženog kuglofa

U neka dobra i staložena prijedigitalna vremena, kada bismo svakoga jutra iz novina saznavali što se jučer dogodilo u zemlji i svijetu, nigdje, ni u nijednom listu nije postojala rubrika u kojoj bi mogla biti ispričana priča o popularnom pjevaču koji se usred nastupa na privatnom božićnom domjenku popeo na već opustošenu trpezu, prošetao njome kao kakvim korzom obilja, i pritom ugazio u kuglof. Naprosto, živjeli smo tad u civilizaciji u kojoj novinar za takvo što nije sjedao za pisaći stroj, niti je postojalo čitateljstvo koje bi na takvu priču trošilo oči. A to da bi se netko, izuzev možda matere, babe, sestre ili žene popularnog pjevača uzrujao oko toga što se on penjao na stol i pritom još je ugazio u kuglof, bilo je nezamislivo. U ta ne tako davna doba, kojih se dobro sjećamo iz života i iz književnosti, dok se još telefoniralo samo od kuće, a ekrani su služili samo televizorima, jasno se razlikovala privatna od javne sfere. I da, znalo bi vam biti malo neugodno ako bi se netko popeo na stol, ili ako bi mrtav pijan završio ispod stola, ali to naprosto nije bila stvar od šireg interesa. Također, znalo se tko ima pravo da izriče javni prijekor. I koja je, ustvari, razlika između javnog i privatnog prijekora. Dobro se, recimo, pazilo da se ne penješ po stolovima pred pobožnom babom ili brižnom materom. Kompleksan je i do zla boga dugotrajan, da ne kažem vječan, doživotan, bio njihov prijekor. I još veće bilo je njihovo brižno razočaranje. Ali je bilo samo njihovo, ničije više. Kao što bi samo njihov bio užas ugaženog kuglofa. Istinska me jeza hvata pomislim li samo na moju pokojnu Nonu – koja je odavno postala književni lik te ju zato pišem velikim slovom – da je vidjela mene, ili da je vidjela meni dragog Gibonnija, koji bi sigurno i njoj zbog mnogih pjesama bio drag, ali je umrla prije njegove slave, da nas je obojicu, ili jednog po jednog, vidjela kako gazimo po kuglofu. Mene bi podvrgnula trajnom odgojno-obrazovnom procesu, tako da bih nakon toga hodao kao da gazim kroz minsko polje, u strahu da ne ugazim u kakav kuglof. Njemu, na kojeg ne bi imala utjecaja, teško bi oprostila. Ali samo ako bi prethodno imala neku privatnu relaciju s njim, ako bih joj ja doveo Gibonnija u kuću, i ako bi u kuglof ugazio pred njezinim očima. Za sve bi drugo bila savršeno nezainteresirana. Sve drugo za nju bi bilo običan trač. A ništa u tom njezinom prijedigitalnom svijetu nije bilo takvom prijeziru izloženo kao trač i kao nastojanje tog ružnog i primitivnog svijeta da svi postanemo jedna velika obitelj, naseljena u jednu kuhinju, u kojoj pola dana iz iste ćase žderemo, i jedan zahod, u kojem drugo pola dana svi zajedno u isto vrijeme obavljamo defekaciju, kako se stručno naziva završni akt probave. Trač je gori od svega onog što može biti predmet trača. Mnogo je, dakle, gore komentirati to što je Gibonni na privatnoj zabavi šetao trpezom, nego šetati trpezom i gaziti kuglofe.

Zlatan Stipišić Gibonni postao je, na samom kraju godine, junak našeg doba i svih naših božićnih domjenaka. Ostrvila se na njega kuka i motika. Nasrnuo je na njega digitalni šareniš, baš kao da se napio i onda je mrtav pijan silovao lijehu mladih, tek izniknulih rotkvica. Zažarile su se u najvećoj moralnoj indignaciji sve društvene mreže, pa ga je tako opandrčila i snaha gospodara hrvatskog fudbala i bjegunca od zakona Zdravka Mamića. Digitalna era je, barem u Hrvatskoj, vrijeme takvog moralnog relativizma i mentalne suludosti u kojem se narodne mase neusporedivo gore indigniraju kada netko ugazi u kuglof, nego kada netko pred optužbama za kolosalnu pljačku umakne preko državne granice.

Ali mora da, ipak, u kuglofu postoji ono nešto što ljude, naročito snajčice i nevjestice po društvenim mrežama i žurnalističkim simulakrumima, motivira na ovakvu histeriju. Premda mozgovi tog svijeta nisu mnogo veći od plivadona, niti od puceta zagubljenog u kutiji s alatom, njihova reakcija nije sasvim izvan tradicije. Drukčije bi oni reagirali da je Gibonni ugazio u zdjelu ruske salate. Kuglof je, naime, kruh. Habsburški gugelhupf jedan je od onih kolača, kao i panetone, recimo, kao i bischofsbrot, recimo, koji su nastajali iz ideje kruha. Kruh za zasladiti, kruh za djecu, za blagdan, za vrijeme mira, odmora i ludovanja. A kruh je Božja mana, Božji nimet. On jedini ima sveto mjesto među svim našim hranama. To mjesto, istina, manje se tiče svetih knjiga, a više naših urođeničkih praznovjerica. I to vrlo dubokih praznovjerica. I mene, priznajem, jeza hvata pri pomisli da gazim po kruhu.

No, kako su mozgovi veličine plivadona, koji su pokretali hajku na Gibonnija, mogli o kuglofu tako duboko misliti? Ne, nisu oni mislili. To im je samo došlo, kao što u digitalnoj eri, u eri društvenih mreža i žurnalističkih simulakruma, ljudima koješta samo dolazi. Kolektivna svijest tu funkcionira kao septička jama koja se bez prestanka prelijeva. U tom prelijevanju štošta se među svim tim produktima svijesti i podsvijesti može naći.

A Zlatan Stipišić, koji doista jest neko zlatno dijete svojih roditelja, načisto se usred svega izbezumio. I onda se sasvim ozbiljno ispričao. Da nije bilo te isprike, koja je, primijetili ste, na čas zaustavila hajku i resetirala mozgove veličine plivadona, nakon čega su ubrzo nastavili po svome, za ovom pričom ne bi bilo potrebe. Jer priča kao priča ne bi imala poantu. Mogao bi je, istina, smisliti sam pisac. Ali priče u novinama trebale bi biti takve da poanta proizađe iz stvarnosti, a ne iz piščeve imaginacije.

Nakon što se Zlatan ispričao, neki su se razumni glasovi, pjevaču naklonjeni, koji su otpočetka sve pokušavali okrenuti na šalu, javno zapitali: kome se on to ispričava, kuglofu možda? Nije kuglofu, trpezi, ni ruskoj salati, nije ni publici na privatnoj zabavi u zagrebačkoj Laubi, a nije ni snajkama zabrinutim za glad u svijetu. Zlatan se, taj blesavi moj Đibo, pjevač Gibonni, zapravo, ne do kraja osviješteno, i ne imenujući je, ispričao svojoj babi, ili svojoj materi, ili onoj svojoj tetki koja je s najvećim užasom, odozgor s Nebesa, iz Raja, ili odozdol, kroz kompjutorsku bužu, gledala kako njezin mili Zlatan gazi ljudima po trpezi i po, božemiprosti, kruhu nepojedenome živom. Njoj se, izbezumljen luđacima, Gibonni ispričao punog srca i sa sviješću o tome što se iz te zbrke digitalnog svijeta i svijeta naših duša sve može izroditi.

One, međutim, te njegove brižne babe, tetke, matere, ipak dobro znaju ono za što moralno indignirane vrane, čavke i tukane nije niti najmanje briga. Znaju one, jer njega znaju, da njihov Zlatan nikad se ne bi penjao na stol da mu nije takav posao. Ali znaju i nešto što je iz njihove perspektive mnogo važnije: ne bi Zlatan po kruhu ni po kuglofu gazio, e samo da je mogao vidjeti po čemu to hoda! Kakav je u Gibonnija vid? Je li moguće da o tome ništa ne piše po našim vajnim portalima, može li biti da se i na tu temu ne prelijevaju septičke jame i društvene mreže? Jest, moguće je. Kao što je ne samo moguće, nego i sasvim vjerojatno, da ne kažemo i izvjesno, da Gibonni uopće nije vidio po čemu hoda. Je li mu to opravdanje? Pred onima kojima pred kojima se Đibo mora opravdavati, kao što se i ja opravdavam pred tim antičkim korom svojih mrtvih žena, to nikako nije opravdanje. Ne hoda se, sine, po trpezi! Nikad, ni u kojoj prigodi! I nitko te na to ne može nagovoriti! Oni neka doma hodaju svojim materama i babama po stolovima, ti nećeš!

Zlatan Stipišić Gibonni pedeset i trogodišnji je već pristojni i ljubazni dječak hrvatske popularne kulture. Napisao je i otpjevao u posljednjih tridesetak godina neke važne pjesme, uglavnom na jeziku i narječjima juga. Premda bi povremeno bivao zastrašujuće popularan, vazda je ostajao u sjeni velikog oca. Nije mu na um padalo da se posluži oružjem popularnosti i da ga pokuša nadrasti. Osim što bi to bila laž, bilo bi i užasno nepristojno. A Đibo je, poznajemo ga, jedan od pristojnijih ljudi u ovome našem komadićku svijeta. I ta mu pristojnost također ne služi kao oružje ili kao sredstvo za bilo što. Pristojnost je sama po sebi neki važan smisao. Pristojnost je, uostalom, talent. Hodajući niz trpezu i ugazivši u kuglof, Đibo nije iznevjerio svoj talent. 

jergovic

32 comments

Skip to comment form

  1. ova je tema o kuglofu i elitnoj zagrebačkoj skupini kojoj je pjevao prošla ovim portalom , pa samo kratko : Jerga nemaš pravo !

    Isprika je uvod u oprost i više se kuglof ne spominje kao ni razlozi koji su ga naveli da zaboravi pristojnost : Đibo nije pevaljka na svadbi da hoda medju čašama i ljulja bokovim za pijane oči muškaraca.

    1. Nije, ali ako na trenutak jeste vi pravovjerni čuvari… ma čega? glumite zaštitnike morala. Đibo, ne ispričavaj se nikome za spontanost.

  2. Quod licet Iovi, non licet bovi! Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. A kod nas je Jupiter razuzdana sisata pevaljka kojoj nabrijani alkosi zatiču pare u prirez sisa dok skače po stolu u rutmu balkanskog sumračnog krešenda u kojem je sve naopako, krimosi su pozitivni, poštenjaci negativni i budale, sisate glupe pevaljke su idealno na stolu, pjesnici, umjetnici i mozgovi pod dirigentskom palicom morona i kriminalaca moraju biti pod stolom, i kada se uloge poremete i mozak skoči na stol umjesto guzate pevaljke, nastaje konsternacija malograđanskih glupača koje nikada nisu čule niti odgledale musical Kosa, i gadost malograđanskog društva i morala dok im sinovi odlaze ginuti u Vijetnam, a mediokritet budno pazi na etikeciju i porculan na mediokritetskom stolu u mediokriteskoj percepciji poretka stvari. Mediokritet jaši triviju, ili, selo gori, a baba plače za kuglofom u koji je stao tip koem mediojritetos nije ni do gležnja, ali je mediokritetos evo ga na!, konačno došao na svoje, a to je zahtijevanje mediokritetske etikecije poštivanja kuglofa i porculana. https://www.youtube.com/watch?v=-1LRD3DtFAo

    1. prorez, lapsus calami

  3. ” nastaje konsternacija malograđanskih glupača koje nikada nisu čule niti odgledale musical Kosa, ” C/P

    Stvarno ?

    Neću elaborirati

  4. Moji komentari se isključivo odnose na tekstove, a ne na komentatore, koje rijetko uopće čitam, a ako im se obraćam, onda je to pod funkcijom “Reply”, ili s @. Ne komentiram iz ego tripa kao @lavinija, nego iz stava.

  5. @brođanko……….referirala sam se ISKLJUČIVO na ženski rod u množini , makar ne znam koliko je žena (?) komentiralo ovaj tekst prije mene…..
    Doduše, u svom komentaru imaš izraze “sisata pevaljka, nabrijani alkosi, guzate pevaljke ” koje Jergović ne spominje u svom tekstu , pa je logično pretpostavka, da ti je moj komentar zasmetao.
    I nije ovdje moj ego u pitanju, taman posla : ako je Đibo htio gaziti malogradjanštinu ( kao što je napisao autor prvog osvrta na ovom portalu ) onda je samo dijelom uspio……

  6. “Doduše, u svom komentaru imaš izraze “sisata pevaljka, nabrijani alkosi, guzate pevaljke ” koje Jergović ne spominje ” 😀 😀 pa da, to je moj doprinos, u čemu je problem, je l’ što ih Jergović ne spominje?

  7. Kad Danijela Martinović ili Severina plešu na stolu to je FORA! Zašto ne bi bila fora spontanost Đibe!?

    1. Božeeeeeeee, smijem se na tvoj komentar !

      Danijela, Maja Šuput, Severina, Indira Levak………..su počesto pjevačice na svadbama i rodjendanima…….I kako možeš jednu zanosnu Severinu, ili slatkicu Danijelu, ili Indiru s njenim erotskim nabojem nastupa usporediti s jednim Gibonnijem znojnim, s maramom oko glave i u vojničkim čizmama ?

      Kod Đibe to nije spontanost : on ulazi medju publiku na koncertima , ali ne skače u krilo ni jednog zgodnoj plavuši

  8. Ne, nego u ovome ” nastaje konsternacija malograđanskih glupača koje nikada nisu čule niti odgledale musical Kosa”

    misliš…ono…malogradjanska glupača iz Splita nema razumijevanje za skakanje po stolu i gaženje kuglofa svog sugradjanina, koje se, nota bene, u vojničkim čizmama “obračunava” sa zagrebačkom , elitnom postrojbom elitnog lokala….

    Ovaj put sam zaista konstenirana tvojim razmišljanjem.Baš mi je žao

    1. rekoh da si na ego tripu, ponavljam da tvoj komentar NISAM čitala, i otud sav nesporazum, NISAM čitala tvoj komentar, razumiješ, čitala sam Jergovića i kako se podigla prašina oko gluposti, jer je izvrstan pjevač i kantautor shebo malograđanski party skočivši na stol i kuglof. Nije vrijedno spomena, ali malograđanski milje razvlači epizodu ko kravlja crijeva, jer mu je taknuta srž – kuglof 😀 , i sveti stol na kojem smiju jašiti samo drolje, za lovu, a kad to napravi genijalac iz otpora tupoj malograđanštini, onda je to napad na malograđanskog snoba koji skiči i vrišti o nagaženom kuglofu u koji je “gospođa ministarka” komifo uložila svo svoje znanje, mozak i vještinu, od kojeg se nije pomakla milimetar, babac je glup, i imamo se svi pravo napiti i popeti na stol oko kojeg se okupio kriminalni šljam dignut na nivo društvene kreme i uzora, kojem se malograđanski idiot klanja do zemlje. To bi trebalo postati pravilo, da se na stol penju veliki, a guzate glupe pevaljke da ostanu na svom nivou, ispod stola. Stalno ti govorim da tvoj komentar nisam čitala, koji ti je ?

  9. možeš misliti, mafijaševa snaha brani časnost božićnog stola, kako ju nije stid, sve što je na njemu pokrala je sirotinji sa svojim mafijaškim gofnima, bravo Gibo, Gibo je genije, tko je ta mala mafijašica instagramska glupača za Gibu?? moraš biti idiot da staneš na stranu mafijaške snajke u instagramskom eksponiranju svog malog snobovskog mozga i dubokog mafijaškog džepa kojeg je napunila pljačkom hrvatske sirotinje, a Gibo je mafiji skočio na žulj, bravo!

    1. Ne znam o kome pišeš: ne pratim instagram a najmanje mafijašku snajku , ali vidim—-ogorčena si !

      1. kako možeš komentirati a ne poznaješ temu?

  10. ovo je #Repley………ako se ne varam i čuj………ne bih više trošila vrijeme ne neplodne dijaloge….. Jednako ili isto kao što si ti odgovorila meni…….

    Ovo je običan volej , teniskim rječnikom

  11. corr : REPLY. fonemska greška

    1. pa ti se meni stalno prva obraćaš, glupa si ko k., vidi gore, dođeš mi na zicer, pa praviš volej, ovo je servis 😀

    2. fonemska??? ahahahahahahahah, valjda fonetska, ili što si već u svojoj glavi zamislila, ali fonemska nemre biti 😀 😀

  12. fonem

    je li znaš što znači fonem ?

    definiciju fonema, molim

    1. kakve veze ima tvoje pogrešno pisanje engleske riječi reply s fonemima, fonem je GLAS a ti si pobrljavila SLOVA, pa ti ne znaš ni engleski ni hrvatski, prekidam općenje s tobom, zbogom forever 😀 😀 , ovako ide tijek njenih misli – repley -> reply – > fonemska greška (pojam koji ne postoji, može biti samo fonetska) i onda –
      zucker kommt zuletzt – > definiciju fonema, molim, previše je to za moju probavu 🙁

  13. definiciju fonema ilitiga pojma fonemska pogreška jer ni meni se ne probavlja tebe……

    jesam li “pobrljavila” IZGOVORENI ili NAPISANI glas——pitanje je sad ?

    U odgovoru je rješenje……

    PS pa ti ne znaš ni engleski ni hrvatski,….C/P…..Budi sretna da ja nemam nikakvih kompleksa ni u vezi znanja, izgleda ni obrazovanja, ali, takve tebe mi je zbilja dosta..

    Omikron je lakše podnošljiv danas od tebe

  14. Eto , nakon gledanja videa o plesu na stolu između kuglofa i porculana, moglo bi se reći i ovako:
    Gibonija volim, spontanost podržavam, ali ovo mi nekako ne miriše ni lijepo, ni pošteno. Nije važno tko vam je draži, nije važan ni Gibo, ni snajka, ni pevaljka . Ovdje nije napravljen nikakav zločin (pa ni kuglof nije stradao do kraja), jednostavno je prijeđena granica dobrog ukusa u stvari koja nije zabranjena, koja je nekima i dio folklora, stvar sitna, a opet tako važna – poštivanje HRANE.

    Hrana je ovdje pretvorena u đubre koje odmah ide sa stola, a do prije minut je išla u vaša usta (nije važno je li ta hrana oteta, ili su usta snajkina). Do maloprije je u vašem tanjuru bilo ono što vam donosi užitak i život, što vam je bilo vrijedno unošenja u vaša usta. Trenutak zatim u tanjuru je Njegova the čizma .
    Čizma je moć. Gospodar je nekoć slugi u tanjur gurao svoju čizmu, da odnosi budu jasni, da znaš kako si manje vrijedan i zgažen kao i hrana u tvom tanjuru.
    Gibo nije bahati gospodar, ali u zanosu koji ga je popeo na stol, ipak je prisutna i veličina o sebi samom.

    Kad se nasmijete na ovo „pruveličavanje“, kao što se humorom pokušava obraniti i jadni kuglof, onda je to samo radi podrške Giboniju.
    Inače, stanite sa strane (podalje od snajke) i osjetite kako vam je zastao komad torte u grlu, u trenutku kad je ostatak kolača zanosna čizma razlijepila po tanjuru.
    Znam da Gibo nije takav i da je „ je ispa debil kad je ugazija u spizu“ kako sam kaže, ali .. rekoh … ne miriše mi to baš pošteno i nevino.

    Zanos i spontanost koju branite nestaje onog časa kad osjetite pod svojom čizmom nečiji zalogaj. Tu čovjek ipak ustukne.
    A ako ne ustukne, onda su njegove granice već probijene , i .. jest debil.

  15. “jesam li “pobrljavila” IZGOVORENI ili NAPISANI glas——pitanje je sad ?

    U odgovoru je rješenje……”

    Ovo mi je nedokučiva mudroslovija, glas je zvuk, ne može nikako biti napisan, slovo tek kad ga izgovorimo postaje glas, znači – postoje glas i njegov simbol, “napisani glas” ne postoji, glas je uvijek proizveden instrumentom i primljen sluhom, “napisani glas”, svašta @lavinija

  16. Konačnoooooooooooooooooooo si došla do odgovora : fonem i glas………i mislim, da je dosta zajebancije za jedan školski sat:

    /k/ /u/ /ć / /a / ….= FONEMI
    ……..a kad izgovoriš glasnooooooooooooo onda fonemi postanu GLASOVI , tj izgovorena riječ

    O alofonima i redundanciji ćemo na Rivi, uz kavu

  17. Izgovor riječi reply je /rɪˈplaɪ/, gdje se tu nalazi ‘repley’ kao “fonemska greška”, čekam link, definiciju “fonemske greške”.

    Tako si isto, ako se sjećam neke polemike na periskopu, “stručno” obrazlagala da se piše KRAŠOV, dok te periskopov komentator nije ispravio.

    puno sheresh i pametariš, samo moraš paziti pred kim XD , @lavinija

  18. Serem i pametrišem………bogtemazo……….kakav odgovor obrazovane osobe, žene pretpostavljam, na moj pristojni komentar !
    I to kad smo konačno postigli dogovor na nivou Vlade i INE……..?

    Savjet : Priručnik za jezično obrazovanje……Ispričala sam se za KRAŠOVE slastice, ali ostajem kod PUTOVA .

    Ako me već upozoravaš da pazim pred KIM serem i pametarišem ( ? ) , onda učini sebi malu uslugu : čak i ovdje, medju svima različitog obrazovanja i statusa pokaži, da si “jača” intelektualnija od drugih ali na fini, decentan, nenametljiv način . Lijepo je imate pametne koji znaju uobličiti svoje znanje i spustiti ga level niže -to je umijeće podučavanja uostalom, ali ovako bahato nadjebavanje komentarima je apsolutno nepotrebno i ne ide na čast ni jednoj struci ni znanju……Ako ti je ovdje dosadno ili smatraš gubitkom vremena medju medokritetima , PROMISLI——ZAŠTO GUBIŠ VRIJEME ?

    PS: kava na Rivi ostaje poziv sa zadovoljstvom . Ovaj gornji moj komentar o fonemima, glasovima i alofonima ostaje kao provjera znanja

  19. a čuj, ne da mi se više, dopi*dilo mi je s kretenima općit s kurtonom XD, sad to radim iz čistog zadovoljstva, zbog vrhunca XD

  20. Kurton ?

    Je li to prezervativ ..( ja se u te stvari ne razumijem )

    Ako je, bolje NE: to ti je kao da u čarapama pereš noge………hebat ga !

  21. daaaaa, ovo ti je super, “kao da u čarapama pereš noge” XD XD, možda sad i dođem na kavu XD, baš si me oraspoložila 😀

  22. Uf………falin te bože , a nego kako

    PS: ali znaš što: ovaj lipi i utješni Jergin tekst o jebenog kuglofu zgaženom od euforničnog mog sugradjanina prešao je u jezikoslovlje , ali sad smo s tim gotovi…

    PS: Znači, nisi BRODJANIN nego Brodjanka ?

    To pitam zbog kave jer nema meni kud ja ‘oću !

Odgovori