Usputni zapisi, zapisane usputnosti: Pisanje je baterijska lampa koja osvjetljava mračne zakutke sebstva

Kako se otvore vrata u svijet tjeskobe? Tako što se dopusti očekivanjima da u životu zauzmu mjesto zbiljnosti! Svijet tjeskobe je mračan kao tavan, a nepodnošljive tjeskobe – crna rupa. Pisanje je baterijska lampa koja sa svojom svjetlošću djelomično, slabo i kratko osvjetljava nepristupačne zakutke sebstva.  Evo četiri mala snopa svjetlosti.

***

Ovaj puta bez metričkih shema, bez izražavanja zacijeljujućim, neprozirnim i uzvišenim stihovima kao u pjesmi Meta. Poetska sufistička misao da nitko od mene nije naučio vještinu gađanja iz luka, a da od mene nije kasnije načinio metu, ima (još) jednu svakidašnju potvrdu. Pripada po svemu usputnim zapisima i zapisanim usputnostima, kako nazivam opise običnog života – osvijetljene kamenčiće zgoda i ljudi od kojih je složen mozaik mog postojanja.

Suradnici surađuju po radnoakcijaškom principu: Ja gradim portal, portal gradi mene. Pišu kad i koliko (im se) hoće. Bez obveza i bez honorara. Nije sbperiskop sbplus, koji od brodskih poreznih obveznika, voljom gradonačelnika, i NE na temelju javnog natječaja, dobiva mjesečno iz gradske blagajne obligatnih 1 000 eura i još ohoho love.

Kao amaterski producent amaterskog internetskog magazina imam neke profesionalne osobine psa tragača koji umije nanjušiti (potencijalne) pisce solidnih autorskih tekstova. Tako sam predosjetio i spisateljske potencijale S.P.. Ona ima priču, ima način, ima čiste misli. I ja sam joj izmislio identitet, i omogućio da se pokaže, da se dokaže i da se iskaže. Nagovarao sam ju da tekstove shrpi u knjigu, a ona je, rekla da hoće, ali da, u tom slučaju, ja moram napisati predgovor ili pogovor, vrag bi ga znao. Imam nešto malo iskustva u vezi toga, jer sam napisao više od 20 predgovora/pogovora za knjige. I kad je napokon na red došlo ostvarenje ideje, obavijestila me je da napišem kratki komentar o komentarima čitatelja ispod njenih kolumni, a da će predgovor i pogovor napisati netko drugi. Čisto omalovažavanje, izdajstvo, pogažena riječ. Nitko od mene nije naučio vještinu gađanja iz luka, a da od mene nije kasnije načinio metu. Ali, zar i sam nisam druge vidio kao metu?

***

Možda se sjećate da sam ga spomenuo?

I Brod ima svoje velike filmoljupce, fanatike, posvećenike filma… znane i neznane. Znani se šepure i obznanjuju i na sbperiskopu. Naznane susrećem na brodskom buvljaku, nevelikom prostoru natrpanom, rabljenom odjećom, obućom, knjigama, pločama, kazetama, CD-ovima, DVD-ovima, igračkama, alatom…, smještenom južno od gradske zelene tržnice. Jedan od njih je J. L. Vjerujem da je najbolji brodski poznavatelj američkog i francuskog filma u razdoblju 1930 – 1970. Suvremene, domaće i strane, filmove ne gleda, blocbustere prezire. Internet je za njega apsolutno nejasna kategorija. Prije nekoliko dana donio mi je DVD-ove sa slijedećim filmovima. Izdvajam: Melodie en sus -sol, s Gabinom i Delonom; Le deuuxieme souffle od J. P. Melvilla, s Linom Venturom; Clementov Plein soleil s Delonom u naslovnoj ulozi; Classe tus risques, s Venturom i Belmondom; La piscine Jacquesa Deray, s Belmondom i Romy Schneider… i desetak drugih. Filmovi imaju titlove. J. L. ih nabavlja u Beogradu preko Bosanskog Broda. Čeka me čisti užitak gledanja. Filmova ima na stotine. Ublažavat će zimu mog nezadovoljstva. Kolekcionar je on za čiju znalačku strast znaju rijetki. Privilegiran sam. Filmovi su ljubav.

Doživio je moždani udar. Smješten je J. L. u udomiteljstvo u Donjim Andrijevcima. Nisam o tome ništa znao dok me nije o obavijestio M.B., susjed njegov iz Kumičićeve. I jedva sam ga pronašao. U glasu sam mu osjetio umor i melankoliju. Ponudio sam mu pomoć Znate li što me  je zamolio? Da nazovem brodsku Gradsku knjižnicu i da ih obavijestim o razlozima nevraćanja posuđenih knjiga!

Vratit će se filmoljubac i knjigoljubac.

Tamo gde je srce, tamo sija sunce/ Tamo gde je strah, tamo živi mrak

***

Instinktivno i iz iskustva uvijek spreman za samoaktualizaciju, neiscrpne, usmjerene energije, emocionalno inteligentan, organizator s pet zvjezdica, ponudio je B.P. svoje posredničke usluge i blagonaklonost da ovaj portal stavi u funkciju ostvarivanja male zarade. I dalje bi sbperiskop ostao oruđe svojevrsne  (psiho)terapije njegovih suradnika, povrijeđenih u mentalnim i stvarnim sukobima s neviđeno besramnim klijentelističkim i koruptivnim gradom i državom, ali bi bila istaknutija njegova funkcija afirmacije pozitivnog. Potencijalni naručitelj usluga, u ovom informatičkom dobu u kojem su dani kao nekad mjeseci, ne daje glasa od sebe, predugo i za prohujalo analogno doba. Kao da je portal obilježen, kao da je scareface i kao da je prerano za detatant. Cijena je to neumreženosti u društvo moćnih, i nezavisnosti. Ili pušem i na jogurt, kako bi rekli modifikatori narodnih mudrosti. Kako god, ne umijem (pre)šutjeti. Hvala ćeš reći ako/kad kreneš ostvarivati narudžbe, kaže on. Čini mi se nekako da mu za njegovo nastojanje hvala neću reći. Pišem ovo, a lijepo kaže izreka: Nema smisla otvarati kišobran, dok ne počne kišiti.

***

S mojim prijateljem N. Č., ne viđam se i ne čujem tako često kao u danima mladosti, vremenu istraživanja društvenosti, potrage za užicima, i kao u danima zrelosti kad samo stjecali djecu i iskustvo s kojim sada ne znamo što ćemo, jer, jebeš iskustvo, kad je tjelesna snaga oslabila. Prije nekoliko dana obavijestio me je da ide na „turneju“ od nekoliko dana, na kratki put u Zagreb. Da mi nije rekao, ne bih ni znao da nije kod kuće. Ali, rekao je, i meni je u danima svog odsustva nedostajao (spoiler alert: vratio se sretno, napisavši mi na viberu: Pozdrav iz Broda). Podsjetilo me sve na jedan intervju sa Vladimirom Cvetkovićem – Cveletom, košarkaškom legendom iz šezdesetih i sedamdesetih, igračem Crvene Zvezde. Cvele je rekao da svog najboljeg prijatelja vidi tek nekoliko puta godišnje, ali da to nije važno, jer su njihovi susreti posebni, sadržajni, emocionalni… Tada mi to bilo nepojmljivo. Sada razumijem da učestalost i brojke nisu važne, nego sadržaj i bitna svojstva.

Sretan i zadovoljan je onaj koji nema mnogo, nego tek dovoljno, a nesretan je onaj tko ima mnogo, a hoće još više. (Seneka, otprilike)

14 comments

Skip to comment form

  1. Trudila sam se otkriti tkostoji iza inicijala, a onda sam shvatila da je to nevažno. Važan je snop svjetlosti.

  2. “Kako se otvore vrata u svijet tjeskobe? Tako što se dopusti očekivanjima da u životu zauzmu mjesto zbiljnosti!”

    Ovo je ključno. Razočarenje i slabljenja volje, neambicioznost.

  3. Ipak ovo nije Skidajmo se do kraja! Ima tu neosvjetljenih zakutaka u kojima je žal što su ljudi pičketine.

  4. Primjeri su osobni, naravoučenija zajednička.

  5. “Nije sbperiskop sbplus, koji od brodskih poreznih obveznika, voljom gradonačelnika, i NE na temelju javnog natječaja, dobiva mjesečno iz gradske blagajne obligatnih 1 000 eura i još ohoho love.”

    Ako je to istina, Brod je šupak velik kao Bandićev Zagreb.

  6. I danas, kad dolazi premijer u Brod, samo dva medija imaju akreditaciju. Pogodite koja? Neda mi se spominjati.

  7. @yu-yo, reci koja dva medija pored dva radija, jedne lokalne televizije i tri dopisništva nacionalnih, jednih papirnatih novina i nekoliko portala

  8. @Blok B – ona u tvom susjedstvu, iz Milovićke 🙂

  9. “Pišem ovo, a lijepo kaže izreka: Nema smisla otvarati kišobran, dok ne počne kišiti.”
    Dobra izreka i lijepo citirano…

  10. i ovaj tekst je snop svjetlosti bačen daleko i prema svima : a mi, potpisnici tek mali hvatači svjetlosne pozornost da smo tu s ili bez kišobrana , ali očito s poštovanjem koje se kao potka provlači tekstom

  11. Ovaj Veljac,kojega poznajem više od pola stoljeća(zar već toliko ?) još uvijek me uspije iznenaditi. Pa tako i sa ovim tekstom. On se isčitava sa pozornošću i otkrivanjem novih dubina sa svakim novim čitanjem.

  12. Ispovijesti su ispod vijesti. Čitaju ih rijetki. Kao što rijetki piju apsint.

  13. Mozart među Salierijima , to je ta priča. Svi veliki talenti su istovremeno i tragičari, namjerno ili spontano neshvaćeni od gomile iz koje strše. Stalno ih muči masino reagiranje, masin prostakluk, masino licemjerje, masina indiferentnost, masina glupost, masin karakter ih stalno povrijeđuje, istinski talenti su lakmus papiri nekog društva i civilizacije. Što su manipuliraniji i odbačeniji, to je ta masa kojom su okruženi primitivnija i gluplja. Velik čovjek odaje priznanje talentu većem od sebe, jadnik i kompleksaroš mu podmeće nogu, toliko o tome, posebice o S. P. , bila mi je jasna nakon hvaljenja krimosa koji ju je uhljebio, mogla je barem odšutiti ali ona mu se išla zahvaljivati u svojim prosječnim tekstićima, za koje je bolje ne pisati predgovor, jer bi svako hvaljenje ih bilo puko licemjerje 😀

  14. Sve je to Moj obračun i “sa mnom i s njima”. Autor odbacuje poziv da se ne talasa. Neka se talasa seratori!

Odgovori