Otvoreno pismo Ružici Bobovečki, ravnateljici slavonskobrodske Gradske knjižnice

Poštovana,

kako to da zamalo nitko u Slavonskom Brodu Brodu ne zna za vašu pobjedu na sudu iliti sudsku pobjedu? Pobjedu kojom se treba(lo) potvrditi sve vaše tvrdnje tužiteljice iz optužnice? Naime, nakon oko tri godine trajanja sudskih ročišta, Županijski sud u Zagrebu, praktički je potvrdio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslije parničnog postupka, da sam ja, Veljko Lukić, jedini krivac za izazivanje vaših duševnih boli i stvaranje ostalih, moralnih poljedica po vaš ugled i društveni status, kako sam isključivo ja odgovoran za svu nanešenu vam ponižavajuću štetu, objavljivanjem teksta  Stribor Uzelac Schwendemann: Kerenje u brodskoj Gradskoj knjižnici, u ovom mediju. Možda zato za vašu pobjedu nitko ne zna, jer ste i sami više nego neugodno iznenađeni odlukama rečenih sudova, po kojima se kažnjavam samo ja, tzv izdavač (bez formalnih prerogativa, bez registracije i žiro računa!!!), bez moralne mrlje na ugledu, koji se nikad kao novinar, u svojim autorskim tekstovima, nije kurvao, niti unižavao dostojanstvo struke, ali ne i Stribor Uzelac Schwendemann, autor teksta u kojem vas zastrašujuće brutalno satirizira, do traume takoreći? Slikovito, po sudu, kriv je vlasnik prostorije u kojoj se dogodilo ubojstvo/napad/silovanje, a ne ubojica, silovatelj…. On je oslobođen. To je pravda i pobjeda?

Vi nemate interesa objaviti informaciju o, zapravo, novom poniženju za vas. Možda vam je sada naprosto neugodno što sam kažnjen samo ja, a ne i drugotuženik, koji je, maltene, nagrađen kao nekakav pobjednik što vas je, prema optužnici, bestijalano izvrijeđao i ponizio? Pitate se kako je to moguće? Vjerujte mi, i sam se pitam. Sumnjam da obrazloženje Općinskog suda, u tom smislu, i za vas i za mene, ima logičnih rezona o krivnji.

Nakon što sam nesmotreno objavio sporni tekst autora Uzelca, koji je na sbperiskopu tijekom postojanja objavio 189 (!) vrijednih autorskih kolumni, feljtona, članaka, tekst za koji, po inerciji dobre, kvalitetene višegodišnje suradnje, nisam posumnjao da u sebi nosi toksičnost i potencijalnu destruktivnost, ja sam odmah, na vaše traženje, objavio i službeno i javno opovrgavanje ili pobijanje, poricanje Demanti Ružice Bobovečki i Sanje Vuleta, uvjeren da tako sa sebe stvarno i formalno sapirem grijeh uredničke nebudnosti. Vama to nije bilo dovoljno, vi ste htjeli ljekoviti novac. I dobili ste ga! Čestitam! Tužili ste i pobijedili. Ali, samo mene. Od moje mirovine od 2 100 kuna, vi i odvjetnik, naplaćivat ćete, bog zna koliko dugo, sa zaštićenog računa, kaznu, troškove, zatezne kamate. Što ćete s novcem koji je meni potreban za goli život? A da se jave komentatori i daju vam prijedloge kako da moju silnu mirovinu iskoristite na najbolji mogući način? Nešto mnijem da bi mogli cijeli iznos dati gradonačelniku Duspari, a on portalu sbplus za unapređenje slobode brodskog novinarstva, što već godinama obilato čini? Ili ćete, ipak mirovinicu Veljka Lukića potrošiti na osobni užitak? Od volje vam. Uostalom, saznat će se od vaših radnih kolega i korisnika Gradske knjižnice.

Vi niste na osiono, brutalno vrijeđanje i podcijenjivanje, kao osoba koja je na čelu hrama knjige u kojem stanuju Krleža, Swift, Andrić, Camus, Turgenjev, Twain, de Balzac, Solženjicin, IBM…. smogli psihološke i intelektualne snage da na kulturan i smiren način odgovorite Uzelcu koji vas je htio bahato poniziti, i meni, koji sam neoprezno dopustio da se jedan takav tekst objavi. Vi ste zatražili pomoć države. Pomoć vam ju  je pružila, zaštitila vas je; pobijedili ste na njenom sudu, i sada o tome šutite i ne veselite se?! Vi ste zatražili novčani lijek za duševne boli. I on je stigao. U nedovoljnom iznosu? Što je meni preostalo? Braniti se, inzistirati očajnički da se radi o satiri, na što se i sam Stribor čudio.

Da se ne radi o rubnoj satiri o kakvoj sam ja pričao, govorile su jedine, i to vaše, dvije svjedokinje na suđenju (ja sam, glupan, pravna neznalica, odustao od svojih svjedoka, solidarizirajući se sa Uzelcem, koji je na dan ročišta slomio rebro i nije mogao doći), Oprostite, ali njihove tvrdnje, koje su čak ugrađene u presudu Općinskog suda, potpuna je intelektualna katastrofa, podkapacitirani nastup zbog kojih, i sličnih, ovaj grad vidim kao mjesto bez šansi za progres , i izlazak iz rupe zatucanosti. Naravno da se radi samo o mom dojmu. Ali, važno je da su one kao vaše prijateljice izjavile da ste tada bili uznemireni i da ste plakali. Sve ostalo je bilo dvojno tzv. ekspertno tumačenje, ispod doktorskog nivoa. To i kao solidarnost pali kod pripadnica ženskog spola, pogotovo kad one imaju moć odlučivanja. Zar vama nije čudno da su do definitivne presude, postupak vodile sve same žene? Vi kao oštećena tužiteljica, sutkinja na Općinskom sudu, dvije vaše svjedokinje i tri članice sudskog vijeća Županijskog suda? Ima li muškaraca u hrvatskom pravosudnom sistemu? Očito da nema, jer je na Prekršajnom sudu u Brodu, postupak protiv Uzelca vodila sutkinja, a na trajućem Kaznenom sudu, postupak kontra njega vodi, pogađate, opet sutkinja. Spolna i rodna diskriminacija nezabilježena ikad. Ili se radi o pukoj slučajnost?

Znate li da se Stribor Uzelac „prijetio“ da će o vašoj tužbi , u smislu zaštite nas tuženika, obavijestiti PEN, i Društvo pisaca Hrvatske, čiji je član? Ja nikad nisam vidio njegove dopise tim uglednim institucijama. I nikad nas ni posavjetovali nisu odvjetnici kalibra Vesne Alaburić, jer je ista odmah shvatila o kakvom se brutalnom izrugivanju vaše osobe radi. Žao mi je. Ni vi ni sud niste uvažili moju ispriku i sve je vodilo ovakvoj diskriminirajućoj presudi. Sud je zapravo uvažio da je autor teksta bio u pravu, da luk nije ni  jeo ni mirisao. Meni je žao vas zbog toga. To je nepravedno. Ali, našli su Pedra Veljka Lukića. Priznajte, molim vas, kako je to i koliko suludo i nepravedno. Međutim, ne tugujte, novac liječi duševne boli svih vrsta. Što bi meni bilo ljekovito? Da Uzelac pokaže samo deset posto solidarnosti kao ja za njega. Ali, čovjek šuti. Pobjednik, a nije imao ni advokata. Čovjek je sve zakuhao, a sada jelo ni da takne. Bilo bi blagotvorno za mene i da ste se obratili javnosti.

Poštovana,

kako to da skoro nitko u Slavonskom Brodu Brodu ne zna za vašu pobjedu na sudu iliti sudsku pobjedu? Zaista, kako to? A Brod je pun medija. Nije vaša pobjeda samo vaša, to je pobjeda pravde i prava, zar ne??!! Nitko ne zna, jer je presuda nelogična i čudna, o čemu vam otvoreno pišem, a ne zna i zbog toga što brodski izvjestilački mediji, totalni niškoristi ne prate ništa, pa čak ni stanje u pravosuđu i medijima. Oni to ne znaju, ne mogu, nisu obučeni, niti imaju volju. Raspon njihovih interesa, tema, odnos prema političkim i društvenim gibanjima, svjedoči o neznanju i neshvatljivom besmislu djelovanja. Oni su sterilni, ravnodušni, nabijeni klišejima. Oni su ričet, surogat informiranja. Nema tu iskoraka. Oni i satira? Dajte, molim vas! Vi ste svjesni toga, zato ih ni niste pozvali da se pohvalite o svojoj pobjedi. Uostalom, pa kako samo pišu o vašoj Gradskoj knjižnici?! Oni su isti kao i javnost zapravo? Usput, kako to da vas nitko u javnom prostoru nije stavio u zaštitu kad je napisan i objavljen inkriminirajući tekst? Ni kolege, ni kulturna birokracija, ni najobičniji ljudi? E, to je za plakanje, taj smrad indiferentnosti koji štipa oči i srca, a ne samo to što je Uzelac bezobzirno, zlonamjerno i surovo pokušao umanjiti vaše značenje. Zaista zašto? Da posredno naškodi gradonačelniku i uzme u zaštitu (u ime kojih motiva?) bivšeg ravnatelja knjižnice??!!!

Ja vam se iskreno ispričavam. Tim više, jer vas poštujem. Vi to znate, svi to znaju. Nisam ja Stribor. Nikad ne činim ljudima ono što ne želim da oni čine meni. Dogodilo se. Bio sam tvrdoglavi magarac kojeg je požderao lav hrvatskog pravosuđa. Ali, ne dajte se, što je tu je, uživajte u malim ratama moje penzije koju ste na sudu itekako zaradili. Mislim da ste i tamo malo plakali! Pridružili ste se, nesvjesni toga, svima onima koji su me kao diplomiranog politologa doveli to toga da imam tako veliku mirovinu, svima onima koji su me osujetili. A koga sam ja mogao i koga mogu tužiti što sam se za život i egzistenciju, obitelj i djecu, kao visokoobrazovan čovjek, godinama morao boriti na betonu gradske tržnice kao prodavač konfekcije? Ne brinite, preživio sam ne samo kao čovjek, već kao takav čovjek kakav sam oduvijek bio. I opet ću. Mojim sinovima nitko ne može i neće reći da im je otac šupak.

I, molim vas, ako ćete mi, eventualno, bilo što odgovarati, učinite to ljudski, osobno. Nemojte da to umjesto vas učini vaš suhoparni odvjetnik. I za njega poštovanje.  Ponavljam, s mirovinicom Veljka Lukića obazrivo i s poštovanjem.

Veljko Lukić, jedini krivac za vaše duševne boli.

32 comments

Skip to comment form

  1. Podaci koji govore o sramotnoj brodskoj kulturi.

  2. Izvisio si Lukiću. Oprez je majka mudrosti.

  3. Ljudi je li ovo moguće? Najbolji dio Otvorenog pisam je dio o lokalnim novinarima.

  4. Ne mogu doći k sebi. Da posljedica teksta snosi samo urednik, a ne i autor nedmoslislenih uvreda?

  5. Čuo sam da su Bobovečka i odvjetnik zaista razočarani peesudom, jer je Stribor prošao los, ali i dobivenim iznosom.

  6. A da si se osobno ispričao Bobovečkoj? u četiri oka, a ne se držao za skute Uzelcu koji te je zajebao?

  7. Kvariš ženi predstojeći užitak trošenja novca. Koja je svrha?

  8. Valjalo bi pročitati obrazloženje Presude Općinskog suda i odbacivanje tužbe protiv Uzelca. E, u tome bih uživao. Mora da je Bobovečka bila u šoku.

  9. Lukiću, trebao si nešto ubaciti o zagađenom zraku, ili o receptima dobre klope, pa bi se javili Peter Tot-Đerđ i Zoran Popović.

  10. Opet sam pročitao sporni Striborov tekst. Pa njega ni index ne bi stavio u zaštitu, a kamoli PEN.

  11. Ispovijed, kajanje? Priča o laži i gramzivosti?

  12. Hoće li ovo pročitati Netko, koga će biti sram sebe ?

  13. Uhhh! Sad čitam i vidim o čemu se radi! Mislio sam da je Lukić to riješio još ranije. No naše pravosuđe je takvo, kakvo je! Bojim se, sve ono drugo, borba s vjetrenjačama, je kod nas neizvodljivo!

  14. Ode partnestvo Lukića i Uzelca u tri pizde materine – zbog istine.

  15. Kako to da u Slavonskom Brodu nitko ne zna za pobjedu gospođe Bobovečki na sudu? Zaista, nitko se o tome još nije oglasio, kako to?! Koliko znam Brod je pun medija, nije pobjeda ravnateljice gradske knjižnice samo njena pobjeda, to je pobjeda pravde i prava, tako bi barem trebalo biti?! Nitko ne zna jer je presuda nelogična i nadasve čudna. Brodski izvjestilački mediji šute jer oni to ne znaju, nisu obučeni, niti imaju volju.”Oni su sterilni, ravnodušni, nabijeni klišejima”.Kako to gospođo Bobovečki, da vas nitko u javnom prostoru nije stavio u zaštitu kad je napisan inkriminirajući tekst? Ni kolege, ni kulturna birokracija ni najobičniji ljudi?
    Gospodin Uzelac koji je pisao tekst se nakon sudske presude uvukao u mišju rupu, njemu dlaka s glave nije otpala, bolje da i ne izlazi, pravim gubitnicima je tamo i mjesto, malo svjetla i dovoljno zraka za preživljavanje. Uostalom, u ovoj truleži u kojoj živimo, dobro prolaze oni koji žive da bi nekome zabili nož u leđa.

  16. Ovo sa ženama je ekskluziva za koju bi trebali saznati i drugi mediji. Naravno da ne mislim na tanušne lokalne. Kako je to moguće da se tako izravno pravosuđe identificira s tužiteljicom?

  17. Ne donosimo preuranjene zaključke. Sačekajmo da se oglasi gospođa Ruža.

    1. U jedno sam siguran.Ona se neće bahatiti oko trošenja novca koji joj bude pristizao kao kompenzacija za nanešenu joj štetu.

  18. A što bi sa Sanjom Vuletom? Ona nije više u igri? Zašto? Ona ima novca?

  19. O, moj Bože. ..
    Ne poznajem vas gospođo.
    Neugodno mi je u vaše ime,
    I na vašem mjestu bilo bi mi najdraže sve to što prije zaboraviti, ali..
    svako toliko stići će “lijek” koji vam to neće dozvoliti.

    Uspijete li osjetiti težinu uspjeha, razumjeti će te i Lukića, jer ljudi se istinski razumiju samo u nevolji.
    Na kraju, i ne osuđujem vas , dovoljno je primiti ovakvo pismo

    1. Ljudski, mudro, usklađeno s kritikom vremena koje uništava pojedince u ime kolektivnih vrijednosti

  20. Lukiću, sve ste rekli, ljudski i emotivno.

    Ali Vaša je sudbina ( i zadatak) i dalje održati duh i i donijet riječ ili stih koji ozdravljuje u ovom dobu i u ovom zraku. Tu ste najbolji.

    Gorko jest, i uvredljivo i ponižavajuće. Ali ljekovitost vašeg novca i vas će osnažiti, ne uništiti, jer će očistiti prostor i ljude oko Vas.

    Zato sad odmaknite tu žrtvu od sebe. Ne razumije se to baš previše ovdje.
    Pozdravljam

    1. kako ste danas, ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer pokaže svoj trag. Uostalom, vi to razumijete. Pratim vaše komentare. Oni su doprinos.

  21. Evo hrpe ideja za potrošiti novce:

    Izgledas mi kao
    Lutkica iz Trsta
    Opeglana nocu
    Opeglana dalju
    Cipelice, bluzice, kompletici, sesiri
    Bas je glupo biti zaljubljen u damu
    Pomalo si kao
    Dunja sa ormara
    Mirises bezveze
    I nocu i danju
    Viklercici, cesljici, pomadice, parfemi
    Bas je glupo biti zaljubljen u damu
    Bas je glupo biti
    Kud bih s tobom
    Osim u teatar
    Za setanje – visoka ti peta
    Za plesanje – haljina ti smeta
    Pusti, pusti modu
    Pusti, pusti modu

  22. Gospodine S. U. Sch.

    Ne poznajem ni Vas.
    Gornje komentare napisah, prije čitanja Vašeg teksta.
    Iskreno se divim snazi Vaše riječi. Rijetko je tako izražajno snažno umijeće u nas, pa možda niste često u prilici preuzeti ili osjetiti silinu udara jake riječi.

    Mi, s ove strane, ovako snažnu puštenu žestoku riječ doživljavamo uglavnom kao sve žestoko što čovjek može pustiti iz sebe, bilo to riječ, dah, vjetar, pogled ili stolica.
    Ustuknemo i zaklonimo se od udara zapaljene atmosfere, u prvom redu da se zaštitimo, a onda da se i distanciramo.

    Kad udarite prejako ostajete sami u tako zagađenoj atmosferi. Kad ispustite iz sebe nešto slučajno, imate pravo na razumijevanje, kad to učinite namjerno- znači da pištolj nije sam opalio, pogotovo ne u tuđoj (Lukićevoj) sobi.

    Zato je i sreća i prokletstvo imati takav dar, kao opasno oružje koje se vraća kao bumerang.

    Zaključujem da niste onaj koji sebe stišava čak ni pred tuđom boli (avaj!!), jer ste ovdje savršenim jednim udarcem ispalili dva metka na dvije strane. Više mi se čini da ste i tada ( kao i sada) spremniji ići do kraja (nažalost) i biti onaj za kojeg će reći “ubi ga prejaka reč”.

    Zato, samo za Vas, još poneki znakovito sudbinski stih iz iste pjesme:

    “I puče reč kao bič, fijukom za sva vremena,
    Dok se još nečem nadah, dok bejah sav sa sobom.
    Sad sam niko i ništa – sam sebi svoja sena,
    Osušen bor na hridi pred vetrovitim dobom”..(Miljković)

  23. Moram priznati da sam se neugodno iznenadio čitajući taj Striborov članak objavljen na periskopu. Žao mi je što je Veljko kažnjen. Vjerujem da je njegov propust tu stvarno minimalan. Da je samo napisao da stavovi u tekstu nisu od portala ili urednika nego isključivo od autora , možda bi bolje prošao.
    Osim toga i druga strana je objavila svoje. Zato je po meni nepravedno da jedina j…na stranka bude baš Veljko.

  24. Sitna, vidiš da ne komentiram samo klopu😀

  25. Presuda o kojoj je riječ je još jedna od nebuloza Hr pravosuđa. A gospođu Bobovečki znam iz viđenja i smatram da ju je netko nagovorio na tužakanje. Jadno mi je to. Vjerujem da je jako puno izgubila na ugledu nas koji smo ovo saznali. Da makar malo povrati ugled,bilo bi od nje pošteno da V. Lukić oprosti taj dosuđeni iznos. Na taj način bi pokazala svoju veličinu.

  26. Drga ravnateljice Ružice. Pogriješila si u vezi Lukića. Moglo je to i drukčije, a da zaštitiš ugled.

  27. Je li krenula prva tranša? Vjerojatno će biti namjenjena za Božić? Ukrasi za Vas gđo Bobovečki, dobar zalogaj ili mirisne vatice za suze koje ne mogu prestati teći? Jedini krivče Lukiću, ne tuguj, odreći se voljom pravednog suda moraš dijela svoje mirovine. Ali, znaj, da novac neće biti bačen za tamo neke svrhe solidarnost sa povrijeđenim ženama, nego za ubijanje boli.

    1. Daj, zašutite svi! Ona nije odgovorila na Otvoreno pismo što znači da nema što reći kao što nije ni Uzelcu odgovorila. Neka potroši na što god hoće. Sud joj je to omogućio. Nije nikom otela.

Odgovori