Aktualiziramo: Antiutopije se ostvaruju kao proročanstva

Život je ono što ti se dogodi dok si zauzet stvaranjem drugih planova.

(John Lennon)

Gdje je Utopija? Gdje je nigdje? Ovdje!

Destrukcija, totalitarizam, strahovi, poraz čovjeka pred strojem, prenapučenost, zagađivanje okoline, eksploatacija i otuđenost više nisu antiutopijske perspektive i antivizije, već tekuća zbilja. A najsuvremenije antiutopije čovjekov su caunt down, ne do polijetanja, već do survavanja u ponor koji je sam sebi iskopao.  

Vrhunac bezazlenosti rock and roll generacije, izrasle na tradicijama buntovnog bitništva, izražen je u anticipatorskoj pjesmi “Imagine” Johna Lennona. Utopizam muzičara planetarne popularnosti, uobličen kroz formu “električarske balade”, na liniji “sna” Martina Luthera Kinga o jednakosti i dostojanstvu ljudi bez obzira na boju kože, artikuliran na umjetničkim i političkim zasadama brojnih budnih sanjača koji su u svim povijesnim etapama kritički maštali o mijenjanju postojećih društvenih i političkih prilika, bio je možda posljednja vizionarska himna čovjekovoj “inventivnoj težnji za organskim i duhovnim ispunjenjem”. Svevremensku nadu i borbu čovjeka za napuštanjem “doline suza”- ispunjene kao oko tiranijom i eksploatacijom – kako bi potpuno spontano i slobodno lutao u potrazi za takvom kulturom i zajednicom u kojoj svi njeni članovi uživaju sve povlastice koje može imati istinski slobodno biće, nije moguće ugušiti. Međutim, čini nam se da i takav otpor, otpor Mašte sve više slabi. U šrafštoku ideoloških zabluda i koristoljubivog predvodništva političkih vođa, pod sve sofisticiranijom kontrolom samodopadnih novih bogataša i lihvara, podvrgnuti besprimjerno perverznim načinima cijeđenja znoja i vlastitosti, ucjenjivani neprikrivenim prijetnjama svojih gospodara, idiotizirani uz pomoć medija i propagandnih poruka, ljudi, svedeni u postojećem permisivnom društvu, dakle, na uloge potrošačke stoke koja može, primjerice, birati cola-deterđente za piće ili fashion odjevne predmete, bježe od sudbine robova, a sudbina ih, kako kaže Tarkovski, progoni poput luđaka naoružanog britvom. Jača svijet u kome se dobija ono što smo spremni uzeti; sve je veći svijet otpadaka koje bogati neće, pa se čini, dok ih uzimamo, da se radi o slobodi izbora; sve je dalji svijet-carstvo slobode, snošljivosti, solarne duhovnosti, uvažavanja razlika i odbacivanja nasilja.

Zamisao o harmoničnom univerzumu, čiji je Zemlja neodvojivi dio, javila se u mitovima u kojima su hipostazirani čovjekovi snovi o prevazilaženju vlastitih povijesnih i bioloških prikraćenosti, te o izgradnji svoje egzistencije do punoće koja mu osigurava pobjedu nad prirodom i neprijateljem. Odnosi u mitovima uređeni su kao vječni, nepromjenjljivi i u suprotnosti su s povijesnim pomicanjima. Spomenimo mitove o Prometeju, Ikaru i Dedalu, Argonautima, Anteju, Odiseju, Ozirisu, Ormuzdu i Ahrimanu…

Platonova “Država” “prvi je pokušaj utopijskog koncipiranja ljudske zajednice”. Za vrijeme stupanja buržoazije na scenu povijesti kao predvodnika napretka, pojavilo se najznačajnije utopijsko djelo (The Island uf Utopia), a napisao ga je Thomas Morus kao predstavnik “renesansne težnje k ljepoti i harmoniji života”. On piše: “Utopljani smatraju da je životna radost odnosno uživanje od same prirode određeno kao cilj, i živjeti prema toj odredbi za njih je vrlina.” Velika utopijska djela napisali su Campanella (“Civitas solis”- Grad sunca) i Bacon (Nova Atlantida). Po Karlu Meinheimu utopije su su žive, djelotvorne vizije budućnosti, one su kritička svijest koja se ne poklapa s postojećim stanjem, već ga kritički valorizira s ciljem da se ono prevaziđe. Utopija, kao kritika postojećeg, u suprotnosti je, dakle, s pokornim promatranjem datog i bivstvovanjem u njemu u skladu s podijeljenim ulogama. U tom smislu mit i utopijska svijest su na suprotnim stranama., jer utopija ne nudi konačna rješenja.

Science fiction ili Znanstvena fantastika kreira novu stvarnost na temelju kontroliranog fantaziranja uz pomoć znanstvenih spoznaja. Efekti začudnosti i spoznajnosti smiksani u “spoznajnu začudnost” potkopavaju, kako kaže Darko Suvin, mistificirane slike svijeta. Od Antike ( Jambul, Lukijan, Marko Aurelije..), preko renesanse ( Francis Godwin Cyrano..), epohe racionalizma (Harrington. Fenel, Restif, Voltaire, Swift…), 19. stoljeća  (Merry Shelley, O´Brien, Verne, Butler, Souvestre, Morris, Bellamy…) do 20. stoljeća ( Wells, London, Zamjatin, Gernsback, Vogt, Sturgeon, Heinlein, Asimov, Clark, Farmer, Pohl, Herbert, Simak, Leiber Alldis, Hoyle, Disch, Ursula Le Guin, Vonnegut, Ellison…) znanstvena fantastika, s jedne strane odražava stvarnost, bez obzira u kom dijelu svemira je smještena radnja, a s druge strane, diskutira i upozorava o oblicima mogućeg i vjerojatnog. SF je najveličanstveniji istraživač potencijalnih paralelnih svjetova, intuitivni prognozer; SF su mentalne čizme za iskorake od sedam milja prema Novome, nelimitirana spojnica prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Antiutopije (negativne utopije) i distopije kao radikalizirane slike mogućih negativnih tendencija (Zamjatin, Huxley, Orwell) najprisebnije govore da čovjek nema razloga za optimizam. Antiutopije s početka XX stoljeća ostvarene su, evo, na početku XXI stoljeća kao proročanstva. Destrukcija, totalitarizam, strahovi, poraz čovjeka pred strojem, prenapučenost, zagađivanje okoline, eksploatacija i otuđenost više nisu antiutopijske perspektive i antivizije, već tekuća zbilja. A najsuvremenije antiutopije čovjekov su caunt down, ne do polijetanja, već do survavanja u ponor koji je sam sebi iskopao.

sbperiskop

15 comments

15 pings

Skip to comment form

  1. Čovječanstvo živi u Covid-19 antiutopiji. Zaista radi se o proročanstvu kako i piše u posljednjem pasusu.

    • Goli on 06.08.2020 at 07:56

    Koliko imena! Z ambicioznijeg čitatelja radi se o mapi za bogate rudnike literature.

      • Nana on 06.08.2020 at 09:22

      Ajme, kakva analiza!? Teško štivo za rano jutro, .. hvala VL.

    • dika on 06.08.2020 at 08:50

    Utopijsko prosvjetiteljstvo je krahiralo. Znanost je u funkciji kontrole ljudi od strane ogavno bogatih, nada je krepala…

    • Hugo on 06.08.2020 at 19:53

    Govorći o katastrofičnim scenarijima iz književnog imaginarija koji su se obistinili u stvarnom životu, nevjerojatno je na društvo u kojem živimo nalik Kafkin Proces napisan 1915. Na njegov trideseti rođendan, Jozefa K. neočekivano uhićuju dvojica nepoznatih agenata za neodređeni zločin. Iako u početku siguran da će zabunu brzo riješiti, oko Jozefa se sve više steže birokratski obruč. “K. odluči preuzeti kontrolu u svoje ruke i posjećuje svog odvjetnika s namjerom da ga otpusti. U odvjetnikovom uredu susreće se s Blockom, klijentom koji nudi K. neke spoznaje iz njegove perspektive. Blockov slučaj se vodi već pet godina, i on je od uspješnog poduzetnika završio u bankrotu i postao gotovo rob odvjetniku i Leni, s kojom je čini se, seksualno umješan. Odvjetnik ponižava Blocka u prisustvu K. zbog njegove pseće poslušnosti. Ovaj događaj još više zatruje K.-ovo mišljenje o odvjetniku.
    Banka zatraži da K. pokaže talijanskom klijentu znamenitosti u gradu, ali klijent, u nedostatku vremena, traži od K. da ga samo odvede do katedrale, ugovarajući vrijeme kad će se tamo naći. Kad se klijent ne pojavi, K. istražuje katedralu, koja je prazna osim žene i crkvenog službenika. K. primjećuje svećenika koji se priprema držati misu, i K. krene otići, kako ne bi morao ostati i čuti cijelu službu. Ali umjesto da održi misu, svećenik pozove K.-ovo ime. K. se približi propovjedaonici i svećenik ga napada zbog njegovog stava prema suđenju i što traži pomoć, pogotovo od žena. K. ga traži da siđe, i dvojica muškaraca hodaju u katedrali. Svećenik radi za sud kao kapelan, i ispriča K. bajku (koja je bila tiskana prije pod nazivom „Ispred suda“), koja bi trebala objasniti njegovu situaciju. K. i svećenik raspravljaju o prispodobi. Svećenik kaže K-u da je prispodoba prastari sudski tekst, i da su ga mnoge generacije sudskih činovnika različito interpretirale.

    Uoči K-ovog tridesetprvog rođendana, dvojica muškaraca pristignu u njegov stan. On ih je čekao, i pruža malo otpora, dapače, daje im upute dok hodaju kroz grad. K. ih odvodi do kamenoloma gdje oni polažu K.-ovu glavu na odbačeni blok. Jedan od njih izvuče mesarski nož s dvostrukom oštricom, i dok ga oni razmjenjuju među sobom, narator nam kaže da je „K. točno znao da bi bila njegova dužnost da uzme nož…i zabije ga u sebe“. On ne uzima nož. Jedan od muškaraca drži ga za rame i digne ga dok ga drugi probode u srce i okrene nož dvaput. K.-ove zadnje riječi su, „Poput psa!“ ”

    https://hr.wikipedia.org/wiki/Proces_(Kafka)

    1. Administrator bi trebao brisati ovakve kobasičetine. Pa zar se smiso ne može ispričati svojim riječima, u 3-4 rečenice?

        • Hugo on 07.08.2020 at 09:07

        Odakle vama pravo stavljati primitivne opaske, jer ne shvaćate poruku? Tko ste vi da određujete tip komentara komentatorima, ako vam je kobasičetina, nemojte ju gristi, jedite samo sitno sjeckano. Nije smisao prepričavanje, ide mi na k. prepričavanje, želim orignale. Admin bi trebao obrisati gluposti, da se treba prepričavati, neviđena pi*darija od pseudoarbitriranja, ja dajem dragulje, on traži smeće. Nemojte čitati, čitajte samo komentare od dvije rečenice: divno je, krasno je, glupo je, svaki šupak ima mišljenje itd., na takve komentare i instant filozofe koji ih preporučuju mi se povraća. Nisam mogao kraće 😀 , ovo je najkraće.

        1. Zašto nisam iznenađen primitivnim dugačkim odgovorom? Netko tko neumjereno citira wikipediju, a da za to nema potrebe, nije u stanju navesti razloge za to i tako tkloniti napad. Pa zašto niste uvrstili cijeli Kafkin Proces? Ili kad se bude pisalo o Napoleonu, zašto ne citirati cijeli Rat i mir.

          Dvije rečenice smišljene u glavi kao efektno tumačenje teksta više vrijedi nego wikipedijske trakavice. Oslonite se na sebe. Meni bi to bilo zanimljivije, nego citatomanija.

            • Hugo on 07.08.2020 at 09:56

            Preporučujete prepričavanje prepričavanja, katastrofa. Zbog ljudi mentalnog sklopa poput vašeg koji su završavali fakultete oslanjajući se na svoje prepričavanje profesorovog prepričavanja, ne pročitavši ni jednog autora, cijela je zemlja u k. A što se tiče wikipedije, ona je analogna leksikonima i enciklopedijama kakve se nekada kupovalo za kuću u želji znati više o svietu oko sebe, imam pune regale leksikona i enciklopedija, a wiki je isto izvrsna, a primjetih najviše ju pljuju inferiorni, morti im je predugačka. Ništ nemre biti predugačko, može biti samo prekratko 😀

            1. “Preporučujete prepričavanje prepričavanja…” Promašaj! Vi ne čitate, pa stoga donosite ovakve zaključke koji nemaju veze s mojim stavom. Čovječe ja ti preporučujem da se odrekneš prekomjernog citiranja (ne citiranja u prihvatljivim dozama), i da vlastitim riječima izrekneš vlastitio mišljenje. Nije problem u wikipediji, nego u vama koji ju držite arbitrom i iz nje izvlačite suviše. Da, to kažem, prepričajte napisano, a ne nabacivati u ove okvire doslovnosti.

                • Hugo on 07.08.2020 at 15:51

                Mogu li se, i SMIJU li uopće, veličanstveni tekstovi i citati velikih ljudi “prepričavati”? Do smrti ću braniti svoje pravo na čitanje i citiranje originala, umjesto na čitanje glupih i promašenih “prepričavanja svojim riječima”.

    • Hugo on 07.08.2020 at 16:49

    VAŽNO!

    “A stupid man’s report of what a clever man says can never be accurate, because he unconsciously translates what he hears into something he can understand.”

    ― Bertrand Russell, A History of Western Philosophy

    “Izvještaj glupog čovjeka o onome što pametni čovjek kaže nikad ne može biti točan, jer nesvjesno prevodi ono što čuje u nešto što može razumjeti. ”

    ― Bertrand Russell, Poviest zapadne filozofije

    Zato uvijek treba dati prednost citatu i originalu pred štetnim i upitnim “prepričavanjem” nečeg i nekog. Prepričavanje je savršeno oružje izvrtanja i manipulacije, ili jednostavnog devalviranja i srozavaja izvornika. Nije isto čitati knjigu i čitati “prepričavanja” knjiga.

    1. Hugo, boljim se da si krivo shvatio i citiranje i Marića. Tvoj je stav da ne treba imati vlastiti stav, već da treba citirati velikane. Ne uvijek i ne obilato.

        • Hugo on 07.08.2020 at 18:53

        Mislim da je “prepričavanje” jedna od najopasnijih kategorija u društvu. Kao što rekoh, svatko prepričava do vlastitih limita. Pokušao sam na Kafkinom Procesu prikazati sav užas birokratskog aparata po čovjeka. Marić je to popljuvao. Da treba prepričati u tri rečenice, koja glupost. Komentar je izvrstan, a kome se ne sviđa, nek preskače “kobasice”. Moj citat je moj stav. Internet vrvi gluparijama. Čitam sto komentara ispod tekstova i koje grozno trošenje vremena. Komentar koji ja napisah pod ovim tekstom je u odnosu na te dragulj. Šta sam trebao napisati, “Lukiću, pet!”?

    • Hugo on 07.08.2020 at 19:15

    Uostalom, koga svrbi, taj se češe.

    Odgovori