Jozefina Birindžić spravlja za vas: Shakshuka s paprikom i blitvom i brzi kolač od maka

Vjerujete li vi u čuda?

Teško, jel’ tako?! U našoj zemlji se već desetljećima čekaju bolja vremena, čeka čudo koje će spasiti privredu, poljoprivredu, zdravstvo, turizam, ekonomiju, sve. U stvari, šačica ljudi to ne želi, a svima ostalim kako bude. Pa kad dođe vrijeme za naplatu, a došlo je, oni sretni što je Corona pa nema okupljanja i prosvjeda. Mi ovako uljuljkan narod u tome ‘bit će bolje’, doista ne shvaćamo da se to bolje predugo čeka, da je bolje davno trebalo doći, da ‘oni’ ne žele da nama bude bolje. Jer u ‘bolje’ vrijeme, nikoga ne zanima tko je na vlasti, nikoga ne zanima baš previše politika, jer imaju život. Imaju život koji im omogućava putovanja, odlaske na bilo kakvu zabavu koju žele, kulturne i sportske događaje, kupovinu ili hobi koji ga ispunjava i nema potrebe da se zamara politikom. Ne prave se podjele, namjerno, na ovakve ili onakve, da se narod zavadi, a da oni dobro žive ništa ne radeći. Sumnje i kontradiktorne priče da više nitko nikome ne vjeruje. Baš kao što gore piše.

Kako je moguće da u 21. stoljeću bolnice ne plaćaju lijekove? Kako je moguće da netko bude nekome toliko dužan, kad znamo da se za male iznose dobivaju ovrhe ili blokade računa! Kako je moguće da da imamo državu kojoj nije stalo do PDV-a, pa ima toliko velikih afera i čudnih odluka o istim , a mali čovjek neka zaboravi nešto prijaviti ili platiti pa mu se veselo piše! U cijelom svijetu se radi svašta, kao i kod nas, ali ima stvari kao porez, što je svetinja. Nema tog poznatog imena koje se može izvući kod neplaćanja istog. Od poreza tih bogatih, država puno bolje živi. Kod nas oni koji imaju ili žive vani, jer znaju da se porez mora plaćati i ne žele riskirati. Drugi su tako umreženi da su nedodirljivi, ma kako to glupo zvučalo!

Ovaj pretužni slučaj ne želim komentirati jer jednog djeteta nema. To je užasno! Naravno da netko mora odgovarati, da snose odgovornost, ali napadati socijalne radnike je ludost. U tim službama sjede podobni, ali na rukovodećim mjestima, ponegdje možda ima i netko stranački zaposlen i kao socijalni radnik, ali ne vjerujem da itko od njih izabere baš taj poziv tek toliko da završi faks i da se tamo zaposli! Ima drugih fakulteta koji se za to biraju. Ne nešto tako humano i osjetljivo. Jer da bi to upisali, morate imati puno empatije prema slabijima, ugroženima, siromašnim. Vjerujem da se nakon godina rada nekima desi da ‘oguglaju’. Da postanu ogorčeni, više na sustav nego na te ljude, ali i da vide da se ne može svima pomoći ma kako se trudili. Socijalni radnici su ljudi, ne znam imaju li oni psihološku pomoć i testiranja, edukacije i sl., jer na takvim poslovima bi trebali imati uvjeta da kvalitetno rade. Međutim, u cijelom svijetu su to ministarstva koja dobiju najmanje( pa još pitanje na što se novac troši, bar kod nas ), kojima se ne popravljaju uvjeti rada sve dok se ne događaju ovi crni događaji. Onda svi mi znamo što treba i kako, tko je kriv i zašto. Užas se desio, ne ponovilo se. Vjerujem da to uzdrma cijeli sustav, pitanje je do kada.

Najžalosnije, kod nas se samo gase požari, uzroke nitko ne liječi. Onda kad opet plane, ispočetka, ali pravog rješenja nigdje.
Vrijeme Corone je samo pojačalo probleme koje su neki imali. Strašno je za čuti da ljudi koji žive zajedno se ne podnose i opet ostaju zajedno. Meni neshvatljivo, ali tako je i onda eskaliraju najgore strepnje svih u takvim obiteljima. Tko je tu kriv, kasno je pitati kad se nešto desi.
Ne znam da li doista ti ljudi vjeruju u onu :“Dok nas smrt ne rastavi!“; ali ako i hoće po vjeri, prije ovoga se uče zapovjedi. A ako misle da se ne smije rastati već da treba trpjeti, ne znam u kojem vijeku žive.
Dio društva u kojem živimo mi se sve manje sviđa, to prešutno dozvoljeno katastrofalno ponašanje, neodgoj, nekultura, zavist, podlosti, zločesti ljudi, gluma. Onda s druge strane ima toliko krasnih ljudi, toplih i dobronamjernih, ljubaznih i susretljivih da u sekundi zaboravite one druge. Sreća je da možemo birati stranu ulice kojom ćemo kročiti. Moja je uvijek bila i ostat će sunčana, uvijek ću u čudu gledati na tamnu i nadati se da će i tu stranu nekada neka zraka sunca dotaći i promijeniti sve.

Nadam se vedrijim vijestima idući tjedan, a danas ću podijeliti dva jednostavna recepta. Lagana za dane poslije Uskrsa i obilnih trpeza.

Shakshuka s paprikom i blitvom

Ovo je Izraelsko tradicionalno jelo koje prave za doručak, ali je dovoljno bogato i sadržajno i za bilo koji obrok.

Jednostavno.

SASTOJCI:

1 glavica luka

1 režanj češnjaka

pola chili papričice

3 veće paprike, može u bojama, a najbolje su svježe pa kakve nađete

300 g blitve

400 g rajčica

3 žlice maslinovog ulja

4 jaja

šaku sjeckanog lista peršina

sol, papar, začin po želji ( za juhe ili istočnjačku kuhinju)

PRIPREMA:

Luk i češnjak očistite i nasjeckajte na kockice, tj. češnjak sitno. Chili također operite i sitno nasijecite. Blitvu isperite pa stabljike odsijecite i nasjeckajte na pola cm širine, a posebno grubo nasijecite list. Rajčice zasijecite s vrhom nožića ( samo koru) pa u posudi prelijte ključalom vodom. Ostavite 5 min i ključalu zamijenite hladnom vodom. Sada lako ogulite rajčicu. Možete ju stisnuti prstima da iscure sjemenke s viškom tekućine. Nasjeckajte rajčicu na kockice. Na ulju pržite luk, kada malo porumeni dodajte na šire trake, do 2 cm, rezanu papriku. Par minuta pržite zajedno i miješajte. Dodajte češnjak, chili i stabljike blitve. Miješajte i pržite 3 minute. Sada dodajte rajčicu, začin i po potrebi malo vode, ali ne puno, do 1 dl. Kuhajte oko 10 min na laganoj vatri. Ubacite listove blitve i promiješajte. Neka uvenu, cca 5 min. Začinite još solju i paprom po potrebi. Stavite u vatrostalnu zdjelu i napravite 4 udubljenja za jaja. Jaja stavite po jedno u svako udubljenje pa zapecite u pećnici na 180°c oko 10 min. Žumanjak se e bi trebao ispeći. Možete to i na tavi na vatri, samo vam treba dobar poklopac i morate paziti da ne zagori na dnu. Pospite listom peršina pa uživajte u zdravom obroku. Naravno, za one koji ne mogu bez mesa, svako meso, a posebno riba, mogu se jesti uz shakshuku.

Brzi kolač od maka

Ne brz, ekspresan, a fin. S njim možete ukomponirati sve, sladoled, šlag, voće, kompot, marmeladu, čokoladnu glazuru, neku kremu, a fin je i sam samo posut šećerom u prahu.

SASTOJCI:

2 jaja

2 dl šećera

2 dl ulja

2 dl mlijeka

2 dl brašna

2 dl mljevenog maka

1 prašak za pecivo

1 žlica ruma

PRIPREMA:
Pjenasto umutite jaja sa šećerom, dodajte ulje u tankom mlazu, mlijeko, rum, brašno pomiješano s praškom za pecivo i makom. Pecite i papirom obloženom okruglom kalupu ili limu, ako želite kolač rezati na kocke. Pecite oko 20 min na 180°c, probajte čačkalicom, da ga ne presušite, a ovisi o kalupu ( limu ).
Ako želite:
Kada se ohladi, prelijte glazurom od čokolade ( 100 g čokolade, 80 g maslaca i 1 žlica ulja za sjaj, otopite na pari ), ili pospite šećerom. Možete poslužiti i sa tučenim vrhnjem, a vruć sa sladoledom.

13 comments

Skip to comment form

  1. Shakshuka nkada je bila sezonsko jelo. Danas kada su svei sastojci na raspolaganju 12 mjeseci godišnje, jelo j moguće praviti kad god to zaželimo.

  2. Citat Hannah Arend me podsjetio na situaciju u Hrvatskoj. S narodom se radi što se hoće, zato što je zaslužni i privilegirani dio tog istog naroda u službi pranja mozga.

  3. Opet ništa od afrodizijačke hrane.

  4. @sex, daj prekini, Jozefini to ne treba, pa misli da nikome ne treba. Uostalom, sve su to glasine koje zabavljaju i isforsiraju neke namirnice,

  5. _ Kako je moguće da u 21. stoljeću bolnice ne plaćaju lijekove? Kako je moguće da netko bude nekome toliko dužan, kad znamo da se za male iznose dobivaju ovrhe ili blokade računa! Kako je moguće da da imamo državu kojoj nije stalo do PDV-a, pa ima toliko velikih afera i čudnih odluka o istim , a mali čovjek neka zaboravi nešto prijaviti ili platiti pa mu se veselo piše!-

    Jozefina se čudi kao da ne zna da je sve toposljedica mafijaškog poslovanja države. Kuc, kuc Jozfina. Znate li vi gdje živimo?!

  6. Vjerujem li u čuda? Ja vjerujem u trista čuda bluda.

  7. Čuda su precijenjena, pogotovo u močvari u kojoj krokodili mogu što hoće i kad hoće.

  8. Hej Mi, čudo je kad neki šaran u toj močvai ne želi ljubiti krokodila u šupak.

  9. Da, da – godi “zavuči” se na toplo? 😀

  10. – Sreća je da možemo birati stranu ulice kojom ćemo kročiti. Moja je uvijek bila i ostat će sunčana, uvijek ću u čudu gledati na tamnu i nadati se da će i tu stranu nekada neka zraka sunca dotaći i promijeniti sve.

    E moja Jozefina. Ne možemo birati stranu ulice. Ti u čudu gledaš tamnu stranu ulice. Bojim se da ne znaš što je tama u srcu u životu.

  11. Što se tiče biranja poziva, u Hrvatskoj talentirana sirotinja mora ići raditi a ne studirati, a koji hoće studirati upisuju ono što mogu ako padnu na onom što žele, pa mnogi društvenjaci koji ne uspiju upisati npr. FF, upisuju socijalni rad iako im to nije primarni interes, i postaju birokrati i kotačić sistema koji se sav svodi na šparanje na potrebitima i na plaće birokraciji, pa su odluke socijalnih službi uvijek donose u odnosu na financijsku protuvrijednost, nasilnik roditelj koji želi dijete natrag od udomitelja da bi si povećao prihod od dječjeg doplatka jeftiniji je od udomitelja i dobit će dijete koje je u birokratskom umu samo predmet članka nekog propisa i zakona i koji štedi na socijali da bi uposlio što više parazita u institucijama koje više ne postoje zbog građana nego zbog uhljebljivanja, pa imamo totalno neefikasne institucije čija je jedina svrha ne dati ljudima i djeci njihova prava, nego ih na sve moguće načine odvratiti od oslanjanja na njih i na socijalnu zaštitu, paradox sistem u kojem institucije koje brinu o pravima djeteta ili žene ili čovjeka zapravo brinu o interesima političara i organa koji pišu zakone i troše javni novac građana. Otud toliko nevolja i nesreća u katastrofalno loše upravljanom i vođenom društvu.

  12. Velike čestitke na ulasku u finale kuharskog showa i držimo fige za pobjedu, jako lijepo vas je gledati u emisiji, bravo!

  13. Zalosno je i istinito da drzava nekome svasta oprasta , a neke narocito najsiromasnije najvise gazi.

Odgovori