Jozefina Birindžić spravlja za vas: Crni hamburger i terina s jabukama ili jako jednostavni kolač s jabukama

Produženi vikend!!!!

Jako lijepa stvar, posebno ako se uspije malo pobjeći. No ako ostanete kod kuće, pitate se da li je subota ili nedjelja! I tako par puta dnevno. Pa se sjetite četvrtak, jupiiii, onda opet pomisao kako je nedjelja i tako u krug. Previše rijetko su ti produženi vikendi, pa se ne uspijemo navići. No lijepo je. Barem onima koji su spojili, onako, baš spojili i uživaju. Ostali koji imaju neradni pa radne dane, opet je lakše, ali naravno to nije to. No tjedan se skrati i bolje se uživa u ovom, napokon lijepom vremenu.

Inače nas i nema baš nešto radovati. Osim rezultata izbora u nekim gradovima i par iznenađenja, većinom je isto ili gore. Ili promjena zbog promjene, pa kako bude. Vidjet ćemo što će biti kod nas, ali nitko ne očekuje previše. Uljuljani u svojim foteljama, gradonačelnik i župan teško da će mijenjati ustaljeni način rada. Čula sam da su predizbornoj kampanji HDZ-ovi ‘gosti’, skoro pa ucjenjivali glasače da ako se ne glasa za njih, pitanje je da li će biti napravljeno ovo ili ono. (Bilo je i na nekim lokalnim medijima kao izjave, tako da nije rekla kazala). Također sam čula da Duspara tvrdi da ima izvrsne projekte ali da su najveći uvjetovani nekim dozvolama i podrškom vlade i da ih ne može dobiti. Da li je tomu doista tako, ne znam. To je u krugu politike.

Znam da i tamo gdje su gradonačelnici iz HDZ-a gradovi ne napreduju  baš kao Dubai, a također da neki gradonačelnici uspiju dobiti velike projekte iako nisu iz HDZ-a. Naravno, ne bi smjelo biti pitanje tko je gdje, jer su svi izabrani od naroda i njihova je dužnost da služe, da rade na napretku svakog dijela Hrvatske i da bez obzira iz koje stranke bio netko na lokalnoj vlasti, potpomažu dobre i vrijedne projekte koji su na dobrobit građana. Koji će otvarati radna mjesta, povećavati kvalitetu življenja i kvalitetu života uopće. Zato su birani. Ako su njihovi, još bolje ( bar bi trebalo biti, lakše se ostaje na vlasti, ali oni nemaju pojma ili nemaju potrebe!), bodovi napretka automatski idu njima. Ako nisu, neka traže dobre i potpune projekte, ali ako su dobri treba ih podržati, bez obzira tko ih odradi. Pa neka se i oni poslije hvale, da su pomogli, učestvovali. Tko im brani!?

Ni malo mi se ne sviđa ta odvratna, da odvratna komunikacija koja je postala modus operandi. Takav nivo obraćanja, podcjenjivanje, udarci ispod pojasa, laži, klevete, podmetanja, izvrtanje izrečenog… sve je gore i gore. Normalnog i kulturnog obraćanja i konverzacije skoro i da nema. Plenković onako s visine, bahato, popio pamet cijelog svijeta, a u biti niti što radi niti se više zna ponašati. Ne kažem da on ne bi mogao, mogao, biti dobar političar, ali ne kod nas. Njemu treba očito drugačiji ustroj i neki pošten sistem koji bi onda on odrađivao, uredno i neprimjetno. Nema on ni karizmu ni osobine vođe, ali tu je gdje je. Boljeg nemaju. Milanović s druge strane, brate dragi (što bi rekao), pa na čemu je on?! Priča i radi posve čudne stvari. Ponekad pogodi, ali jako, jako često zabrlja, tako da mi uopće nije jasan. Više se bojim što će izvaliti. Bilo ga je nekad super slušati, reagira na prvu, ali sad baš bubeta. Najčešće. Olakotna okolnost bi mu bila da je na nečemu ( znam da je protuzakonito i da grozno zvuči, ali još bi gore bilo da sve to radi i priča ‘čist’, zar ne?!)

No najviše zabrinjavaju tragični događaji koji su sve češći i gori. Kada obični ljudi, ali rulja, uzimaju stvari u svoje ruke i pretuku nekoga na smrt. Kažu pred svjedocima!? Petnaest! Što? Oni su gledali i složili se s tim? Prestrašno. Gdje je nestao čovjek?! Onaj koji bi viknuo :“Što to radite?!, Stanite!“, a drugi bi se pridružili. Četvero mladih ljudi da može tako što napraviti bez da ih itko zaustavi, užas! I kod nas se još uvijek misli da je Amerika bauk?! Halooo. Pa cijela Hrvatska je jedan grad u Americi. U jednom gradu sigurno nije gore nego kod nas. Mi smo grozni. Eto, to je to! Neko negdje griješi, a po meni sve polazi od politike. Vjerovali ili ne.

Jer da bi roditelji bili sretni, trebaju dovoljno novaca za život, dobre radne uvjete, sigurnost na poslu i za djecu. Onda kad imaju organiziran život, preostaje im da slobodno vrijeme organiziraju. Ali onda kada imaju novaca, to znači izlete, kulturu, sport, putovanja. Nema tu vremena za mržnju, za zavist, za pravljenje problema. U takvim uvjetima rastu sretna djeca, djeca koja žele također lijep život. Onda opet politika treba napraviti da se u školi uči rasti kao osoba. Radom i upornošću, poštenjem i zdravim nadmetanjem doći do boljeg starta u budućnost. Sve je povezano!

Ne smije se sve prepustiti crkvi. Ne treba crkvu ni zabraniti ni marginalizirati, ali ako mora biti u školi, svesti je na minimum. Tko želi, neka ostalo odradi u crkvi. Bez problema. Jer učiti djecu da je sve Bogo napravio, da ne razvijaju maštu ni istraživački duh je pogrešno. Crkvu ne zanimaju bistri, pametni i obrazovani ljudi. Mase, što manje propituju to su im draže. Barem kod nas. Mislim da bi se onda i oni mijenjali, na bolje, jer bi morali raditi i truditi se zadržati ljude na putu vjere. Nije to nemoguće, znam ih pametnih, obrazovanih i da su vjernici. Ali ne oni koji ližu oltare, već se tako osjećaju. Žao mi je mladih i što moraju otići ili imati nevjerojatnu sreću da uspiju i naprave karijeru kod nas.

Na kraju, ne vezeno direktno za ovo, želim čestitati Rimcu na Neveri! Ne znam što će ikome takav auto, ali genijalnost koju je on pokazao i upornost da uspije baš ovdje, gdje ga pljuju kao nigdje, čini to još većim. Kod nas i da nemaju mogućnost propitivanja od kuda je početni kapital, bilo bi neko drugo. Čovjeku treba priznati samo jedno, da je genije u svom poslu, vizionar i svaka mu čast!!!
Sreća da u vrijeme Tesle nije bilo Interneta, jer nam onda ni on ne bi valjao, zar ne?! Vremena se mijenjaju, pa se nadam da će uskoro krenuti na bolje. Globalno.

Zato je bolje da se držimo kuhanja, bilo loše ili dobro, jesti se mora.

Crni hamburger

Najveći problem je što mi je smjesa za pljeskavicu…tajna! Ali mogu reći da je junetina, a vi napravite koju varijantu želite ili kupite gotove, ima ih i dobrih.

SASTOJCI:

500g brašna

1 kocka kvasca (25g)

4 dl mlake vode

20g šećera

1jušna žlica soli

50 ml maslinovog ulja

1 žlica aktivnog ugljena ( crno i zdravo, samo se treba piti više vode, ali to obično nije problem kada se jede roštilj!9 ili crnog kima, mljevenog

sezam

Pljeskavice po izboru

rikula

mladi luk ili obični, crveni

rajčica

klice

drugo povrće po želji

dijon majoneza ( majoneza od senfa, domaća, recept dolje)

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu i posoliti, u sredini napraviti rupu i ubaciti kvasac u komadićima , malo šećera posuti preko. Preliti toplom vodom i pustiti da se otopi. Sve sastojke, s nastavkom za tijesto, iz sredine prema van u glatko tijesto umijesiti.

Tijesto prekriveno ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta.

Za to vrijeme napravite pljeskavice, a ako imate gotove, pripremite majonezu. Kao i povrće.

Tijesto podijelite na jednak broj i veličinu kuglica, kao manje mandarine, jer će narasti. Lijepo ih zaoblite, dlanom na radnoj površini, pa stavite na papirom obložen lim. Pokrijte neka još jednom odrastu, pa pecite u zagrijanoj pećnici oko 20 min na 180°c. Malo neka se ohlade prije rezanja. Pecite na roštilju pljeskavice pa sve složite po vašem ukusu. Po želji služite s marmeladom od luka. Jako lijepo odgovara uz ove hamburgere, a i roštilj inače!

Dijon majoneza (majoneza od senfa)

SASTOJCI:

1 žumanjak

100 ml ulja

1-2 žlice dijon senfa ( može onaj sa zrncima)

sok pola limuna

1 žlica soja sosa

1 puna žlica kremastog jogurta

sol i papar

PRIPREMA:

Žumanjke, sol, malo ulja, cca 1 žlica i senf kremasto izradite štapnim mikserom u visokoj čaši. Zatim u tankom mlazu dodajte preostalo ulje neprekidno radeći štapnim mikserom. Odmah za tim, limun, soja sos i jogurt. Probajte pa posolite i popaprite po želji. Služite sa burgerima, steakom, rebarcima i sl.

Terina s jabukama ili jako jednostavni kolač s jabukama

Dobila sam puno jabuka pa sam tražila recept koji ih jako voli! Ovo je novi, a jednostavan! Režite nožem ili malo grubljim ribežom, bolje će izgledati.

SASTOJCI:

1 kg jabuka

2 jaja

50 g maslaca

70 g šećera

1 dl mlijeka

70 g brašna

1,5 žličice praška za pecivo

1 vanil šećer

poželji limunske korice

još malo šećera za posuti i bademovi listići po želji

PRIPREMA:

Istopite 25 g maslaca, ostalo ide na listiće po vrhu kolača. Mutite jaja i šećer. Dodajte vanil šećer, pa otopljeni mlak maslac, mlijeko. Žicom umiješajte brašno s praškom za pecivo. Jabuke koje ste ogulili, nasijecite ili naribajte na ploškice. Po želji pospite cimetom, ja sam ostavila da budu svijetle, malo sam aromatizirala likerom od naranče. Možete i rum ili nešto drugo. Prelijte smjesom jaja, pažljivo promiješajte da svaka ploškica bude obavijena masom. Izlijte u duguljasti kalup cca 20 x 10 cm. da kolač bude visok 6-8 cm. Pecite 1 h na 180°c u već zagrijanoj pećnici. Služite ohlađen po želji sa šlagom.