anna: Već nema sunce starog žara al dan je nasmiješen i vedar – rujan u Brodu (galerija)

Mobitel je postao obvezni rekvizit na ulicama, učini mi se da me netko iza leđa oslovljava, ali to je samo razgovor s mobitelom nekog prolaznika ili prolaznice, a od mobitelske epidemije ni sama nisam izuzeta. No meni on ipak najviše služi za hobi – amatersko fotografiranje. Zaista vjerujem da postoje stvari koje nitko ne bi ni zamijetio da ih ja nisam fotografirala, izreka je fotografkinje Diane Arbus.

Gomilaju se fotografije amaterskih i profesionalnih fotografa u virtual realitiju, smjenjuju se godine i prizori godišnjih doba, i rujan 2021. već je tu. „Već nema sunce starog žara, al dan je nasmješen i vedar…“, piše Cesarić o predjeseni u svojoj pjesmi Predjesenji dan. I kad dođe rujan, upravo takvi dani poslije užarenog ljeta, mame me u dugačke šetnje gradom i bilježenje rakošnih prizora kamerom mobitela. Moćni gradski drvoredi, suho lišće na keju i svjetlucanje Save, mir i tišina oko samostana, gotička ograda bolničkog dvorišta iza koje streme u visinu divlji kesteni, starinski fenjeri trasiraju ulicu u prvom sutonu, bršljan koji se penje uz napukli zid, loza s grozdovima u Svačićevoj ulici dozrijeva uz buku jurećih automobila, lišće smokve poput ruku koje se nadvijaju nad glavama prolaznika, klupe sa suhim listom, potpis jeseni. „Nepoznat Netko donio je Jesen u Sjevernu Sobu/O, sada, kad sve je boja, berba i miris vina,/i kad se čuje pjesma Stvari i Živina,/i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,/Nepoznat Netko donio je Jesen na srebrnom pladnju u sobu…“ 

Bez stvarne stvarnosti ne bi bilo ni virtualne, ni fotki, ni ukupnog arta, i nema ništa ljepše od gledanja svijeta vlastitim očima umjesto tuđom kamerom i fotografijama – prava šetnja i miris i okus ranojesenjeg dana, neprocjenjivo. Jer original je uvijek samo jedan, dan u koji ulazimo, fotografija je samo reprodukcija.

Urednik SBperiskopa me ograničio na desetak fotki. Poslala sam mu cijelu galeriju rujna na brodskim ulicama i prepustila izbor.


14 comments

Skip to comment form

  1. Pretpostavljam da se radi o Slavonskom Brodu. Autorica anna isto kao Jozefina Birindžić. Ne znamo mi što je njima na umu.

    1. puno hvala! ispravljeno!

    2. piše i u tekstu, u zadnjoj rečenici, “Poslala sam mu cijelu galeriju rujna na brodskim ulicama i prepustila izbor.”, znam da sam navela da je riječ o Brodu

  2. Lijepi prizori izvan glavnih gradskih razgledičkih tokova.

  3. Brod se ne mora poznavati a da se u galeriji prepoznaju spokoj, intimnost i sga grada kao utočišta.

  4. Grad je prikazan kao “moj” dvorište.

    1. 😀 , pa i je Brod “dvorište”, malo centra i Sava, periferija sva slična, ušorene kućice uz prometnicu, i zapuštenih par gradskih naselja koje kad snimiš prikazuju svu bijedu zapuštanja i siromaštva, vidim da su se neki ljubitelji Broda na koncu sveli samo na fotkanje zalaska sunca iza mosta i fotke Korza s izbjegavanjem Vesne. Imam veliku galetiju od stotinjak fotki, ali urednik je birao motive koji su spomenuti u tekstu, loza, smokvin list itd, sa punom simbolikom smokvinog lista koji prekriva što je bolje ne vidjeti 🙂

  5. Ipak bez keja ništa. Kej je središte Broda na njegovom rubu. Kej nas sve određuje.

    1. Predivan kej, zrači mirom, valjda zbog široke spore Save i krasnog samostana, ali ipak, da nema platana, ne bi značilo ništa sve ostalo. Koliko je drveće osim ekološkog i estetski faktor u jednom gradu, pokazuje i ljepota brodskog keja, nezamisliva bez moćnog drvoreda koji unikatnom brodskom keju daje osnovni pečat i karakter. Drveće je najestetskiji faktor gradova, nažalost, u Brodu se tiho trijebi, nestadoše i predivne breze kod brodskih nebodera umjesto kojih je zabijen ružni panel, i stotine drveća, vrbi, lipa, breza je uništeno po gradu kad kućevlasnik samovoljno uništava javnu površinu da bi svom automobilu napravio mjesto pred kućom, a koje mjesto nije njegova privatna prćija nego javni interes građana koji financiraju kroz gradske daće i održavanje zelenog grada, a ne ćelavljenje ga zbog privatnih interesa. Uništen je kompletan drvored uz prugu u Malom Parizu, parkić u Kneza Trpimira, drveće po groblju, nestaju lipe u Nazorovoj, drveće po groblju, pješačenje po ljetnim vrućinama je osujećeno od uništavača drveća s klimom u automobilama i na položajima sijeći što i kako hoće, s novcem građana koji ih financiraju.

  6. Brod najviše volim u proljeće kad priroda počinje da se budi i kad osjetim miris mlade trave u rano jutro. Kraj ljeta i početak jeseni ima posebne čari, dovoljno je prošetati gradskim ulicama i vidjeti tu prikrivenu ljepotu krošnji drveća na kojima lišće mijenja boju, zaboravljene stare fasade i gotičku ogradu bolničkog dvorišta…
    Tko vlastitim osjetilima nije u stanju prepoznati tu ljepotu, uvijek se netko poput Vas sjeti da nas fotografijama vrati u zaboravljenu stvarnost.

    1. puno hvala

  7. nisam nikad bila u Brodu, u Slavonskom Brodu bolje rečeno, ali me iznenadila smokva—–mislila sam, da su odrina od groždja i smokva samo kod nas u Dalmaciji………

    Hvala autorici na lijepom iznenadjenu…………Pozdrav Spli’ski

    1. ima puno lipih stvari, od najljepše riječne plaže u Europi https://www.slavonski-brod.hr/grad-brojnih-mogucnosti/10881-poloj-najljepsa-rijecna-plaza-u-europi , do prekrasnog glavnog gradskog trga i šetališta uz rijeku Savu i prekrasne povijesne tvrđave, do gostoljubivih i ugodnih domaćina, tu je i par muzeja, doista se može lijepih stvari vidjeti i doživjeti u najvećem Brodu na svietu, pa, dođi 🙂

  8. Samo još jedan dokaz koliko je Brod lijep grad

Odgovori