Je li turski “sultan” Erdogan napadom na Rusiju učinio najveću glupost svoje dugogodišnje političke karijere?

Erdogan Turska ISILTurski predsjednik Erdogan, premijer Davutoglu, svemoćni čelnik turske obavještajne službe MIT Hakan Fidan i Glavni stožer turske vojske su ljudi koji donijeli odluku da se pripremi zasjeda i obori ruski zrakoplov Su-24 u trenutku kada se iz borbene misije  vraćao u bazu Hmeymim u Latakiji. Neko ruski dužnosnici tvrde da se na taj potez Erdogan odlučio iz razloga što je htio pokazati Rusiji da se ne može poigravati s njegovim interesima i interesima njegovog sina Bilala Erdogana koji je  jedan od ključnih aktera u unosnom biznisu kupovine nafte od terorista “Islamske države”. Naime, rusko zrakoplovstvo je pet dana prije obaranja zrakoplova Su-24 uništila 1 000 cisterni za prijevoz nafte, a poznato je da je tvrtka “BMZ Group Denizcilik” Bilala Erdogana obavljala većinu posla oko transporta nafte koja je za nekoliko dolara po barelu kupljena od terorista. Koliko se posao bio “uhodan” potvrđuje i turski Today’s Zaman koji piše “kako je Bilal Erdogan ranije ove godine kupio četiri tankera za transport nafte, a  namjerava kupiti i peti”.

Uzmimo da se Erdogan na ovaj suludi čin odlučio zbog toga što su ruski zrakoplovi dijelu sirijsko-turske granice u području Latakije zaista znali povrijediti turski zračni prostor na nekoliko sekundi, ali je u to teško povjerovati.

Na primjer, turski su zrakoplovi samo 2014. povrijedili grčki zračni prostor  2 244 puta i nije se dogodilo ništa. Dakle, ni ta tvrdnja nije vjerodostojna. Teško je povjerovati i da je sve učinjeno u dogovoru s NATO savezom, koji baš i nije bio oduševljen Erdoganovim potezom i pozvao je, jednako kao američki predsjednik Barack Obama, na “smirivanje strasti” i da se sve “riješi diplomatskim putem”.

No, Rusija je već odgovorila i izgleda da ne namjerava stati na do sada poduzetim mjerama. Osim toga, danas je pomoćnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov izjavio “kako Rusija neće odgovoriti na poziv turskog predsjednika Tayyipa Erdogana koji je poručio kako se s ruskim predsjednikom Putinom želi sastati na predstojećoj klimatskoj konferenciji u Parizu”.

Moskva je ukinula bezvizni režim za državljane Turske, najstrožu kontrolu ili gotovo embargo na uvoz turskih prehrambenih proizvoda, pozvala svoje državljane da ne putuju kao turisti u Tursku i tako dalje. Ovo je samo dio mjera, dok su važnije one na vojnom planu gdje je odmah najavljen prekid vojne suradnje i razmjene obavještajnih podataka.

Da Putin neće popustiti vidi se iz današnje izjave Jurija Ušakova koji je potvrdio “kako zna da Erdogan planira sudjelovati na klimatskoj konferenciji i da je bilo zahtjeva za telefonskim razgovorom s njegove strane, međutim, obzirom da vidi nedostatak spremnosti turske strane da barem pruži osnovnu ispriku, Putin je odbio odgovoriti na zahtjeve turskog predsjednika”.

“Sinoć je predsjednik Putin također primio zahtjev predsjednika Turske za mogućim susretom, ali nismo odgovorili. Službeni zahtjev se upućuje kanalima Ministarstva vanjskih poslova. Ovaj zahtjev je također bio upućen predsjedniku osobno”, rekao je Ušakov.

Ranije u petak je glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, izjavio da ruski predsjednik Vladimir Putin  zna za  zahtjev turskog čelnika Tayyipa Erdogana da se susretnu na marginama klimatske konferencije u Parizu 30. studenoga, ali Ankara još nije dobila odgovor od ruske strane, dok je Peskov rekao da poseban sastanak ruskog predsjednika s turskim kolegom u Parizu nije planiran.

Erdogan je također rekao da je pokušavao nazvati  Putina nakon obaranja zrakoplova Su-24, ali do razgovora nije došlo, prenosi ruski Pogled.

Isti dan je Erdogan rekao “kako se Turska neće ispričati, nego će i dalje tako postupati ako ruski zrakoplovi povrijede turski zračni prostor i dodao kako Turska smatra Rusiju za strateškog partnera i zabrinuta je zbog reakcije Moskve na incident s obaranjem zrakoplova Su-24”.

Za Vladimira Putina je incident s ruskim Su-24 u Siriji “zabijanje noža u leđa Rusije od strane onih koji podržavaju teroriste” i čini se da se lider Kremlja i dalje drži izgovorenog.

No, što se promijenilo u Siriji od ovog incidenta. Bivši visoki časnik rumunjskog zrakoplovstva i dozapovjednik zračne baze Otopeni u blizini Bukurešta, Valentin Vasilescu, osvrnuo se na neke ruske “pogreške” u Siriji, a kojih više nema upravo zahvaljujući Erdoganovoj ludosti.

Naime, Vasilescu tvrdi kako razlog za obaranje ruskog bombardera Su-24 nad Sirijom nije bio povreda turskog zračnog prostora, nego je Ankara odlučila kazniti Rusiju zbog bombardiranja “umjerenih” terorističkih skupina koje podržava Turska i koje se bore protiv vojske Bashara Al-Assada.

“U vojnoj znanosti je poznat princip “raspodjele snaga i sredstava” kojom se zapovjednike prisiljava da postignu cilj bez gubitaka nepotrebnih resursa. Sjećamo se da je Rusija pokazala snimke i fotografije projektila KH-555, strateških bombardera Tu-22M3 i TU-160 koji djeluju iz baza u Rusiji udaljenih 3000 km od Sirije. Ispaljeni su i krstareći projektili 3M-14T Kalibar i to s brodova Kaspijske flote i podmornice u  Sredozemlju na 1500 km od Sirije.  Još dva strateška bombardera Tu-160 su poletjela iz zračne baze Olnegorsk na poluotoku Kola, okružili Europu, putovali 13 000 km i krstarećim projektilima KH-101 pogodili ciljeve na sirijskom teritoriju. Cijena tog krstarećeg projektila prelazi milijun dolara, a težak je samo 450 kg. Možda bi bilo bolje da Rusija pošalje 50 ili 60 bombardera Tu-22M3, Tu-95MS ili eventualno Tu-160 u Siriju ili neku susjednu zemlju zemlji iz koje bi svaki mogao provoditi svakodnevne letove i to do tri leta po zrakoplovu”, navodi vojni analitičar Vasilescu.

Drugi temeljni princip oružane borbe prema osnovama vojne znanosti je “fokusirati napore na odlučujuće smjerove za ishod rata”. Gotovo dva mjeseca od početka zračnih udara i vidi se u ruskom bombardiranju nekoliko tisuća terorističkih ciljeva u južnoj Siriji (Damask, Dara’a), središnjoj Siriji (Homs, Hama, Idlib), sjevernoj Siriji (Aleppo) i istočnoj Siriji (Deir Ez-Zor i Raqqa).

Bombardiranja su se provodila s ciljem uništenja infrastrukture terorista, uključujući skladišta i cisterne za gorivo,  te pomaganja sirijskim kopnenim snagama u pokretanju ofenziva kojima su se oslobađala područja ranije okupirana od strane islamista.

Međutim, činjenica je da islamistički militanti i dalje kontroliraju teritorij u sjevernoj pokrajini Latakija koji se nalazi samo 25 km od ruske zrakoplovne baze Hmeymim u Siriji. Sirijska vojska napreduje s poteškoćama i zbog američkih protutenkovskih sustava TOW koji su dostavljeni militantima.

Video objavljen na internetu pokazuje kako je uništen ruski helikopter Mi-8 koji je poslan u misiju potragu i spašavanja posade zrakoplova Su-24 kojeg je oborilo turski ratno zrakoplovstvo. Islamisti su ga potpuno uništili na zemlji sa protutenkovskih sustavom BGM-71 TOW američke proizvodnje.

Treba podsjetiti da je zrakoplov Su-24 pao u provinciji Latakija na samo 4,5 km od tursko-sirijske granice na području koje su zajedno nadzirali takozvana “Slobodna sirijska vojska” sastavljena od islamista naoružanih uz potporu Turske, Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, te Al-Nusra Front, sirijski ogranak Al-Qaede. Iako u tom šarolikom mozaiku ima i milicija Turkestanske islamske partije, tvrdnja “kako se Assadov režim bori protiv lokalnog turkmenskog stanovništva” je obična laž.

Koliko je u tom dijelu propusna granica sirijsko-turska granica govori činjenica da je najveći vojni dužnosnik islamista, brigadni general Rashid Bakdash, ranjen u bombardiranju uzvisina Jabal Turkman u Latakiji, a preminuo je istog dana u bolnici u Turskoj. (Opširnije: U odmazdi ruskih i sirijskih snaga u Latakiji ubijen islamistički general koji je s Turskom koordinirao obaranje ruskog zrakoplova Su-24)

Osim toga, zamjenik zapovjednika turkmenskih militanata u Siriji, koji se hvalio da je ubio ruskog pilota, turski je ultranacionalist i sin gradonačelnika općine u Keban u turskoj provinciji Elazig.

Također se ispostavilo da je član ultranacionalističke skupine “Sivi vukovi” čiji članovi provodi politička ubojstva još od 1970. godine, piše turski Serihaber.

Alparslan Çelik je rekao i kako turkmenska područja nikada neće pasti pod Assadovu vlast, uz napomenu da samo zahvaljujući Turskoj oni mogu zadržati nadzor nad planinama u Siriji. Sa svoje 33 godine, Alparslan Çelik, sin gradonačelnika Kebana iz županija MHP bivši gradonačelnik Ramazana Çelika iz stranke MHP, prije odlaska u Siriju se uz blagoslov svog oca već borio u Iraku, što sve govori o odnosu turskih vlasti prema islamistima koji ratuju diljem svijeta.

Međutim, vraćajući se na pojašnjenje što je Rusija možda trebala učiniti, a nije, Valentin Vasilescu govori upravo ono što dokazuje priča o sinu turskog gradonačelnika koji je odgovoran za smrt ruskog pilota i ratuje u susjednoj Siriji.

“Možda bi bilo učinkovitije da se najprije prekine opskrba islamističkih militanata oružjem i dolazak novih boraca iz Turske. Bombardiranja ruskih zrakoplova u ovom trenutku moraju biti podređena isključivo kopnenim ofenzivama sirijske vojske uz granicu s Turskom u pokrajinama Aleppo, Idlib i Latakija na potezu od oko 70 km. Tek nakon što se od strane sirijske vojske osiguraju državne granice, rusko ratno zrakoplovstvo bombardiranja može proširiti i na druga područja Sirije”, tvrdi Vaslilescu i točno taj dio granice je sada pod žestokim udarima ruskog zrakoplovstva.

Međutim, protekla dva dana se dogodio i obrat u odnosu sa sirijskim Kurdima koji su uz rusku zračnu podršku krenuli u ofenzivu i uspjeli zauzeti Malikiyu, ključni grad za nadzor strateške prometnice koja povezuje Tursku, grad Azaz i islamističke skupine u Aleppu. (Opširnije: Uz rusku zračnu potporu sirijski Kurdi pokrenuli ofenzivu protiv islamista u sjevernom Aleppu – Ankara za sada šuti i ne reagira)

“30 ruskih bombardera – 12 bombardera Su-24, 12 Su-25 i 6 Su-34 – iz ruske zrakoplovne baze Hmeymim mogu svaki dan provesti 2 do 3 borbene misije, a svaki od njih je naoružan s dvije do četiri “pametne” bombe visoke preciznosti, težine 100, 250 ili 500 kg, ili navođenim projektilima, što znači svakodnevne udare po 70-90 ciljeva. Ti zrakoplovi su  nedostatni i oni jedva mogu biti fokusirani na ciljeve islamista u sjevernom dijelu Latakije. Za usporedbu, za vrijeme rata u Iraku u 2003. je američka koalicija koristila oko 1 400 zrakoplova,  za razliku od 30 Su-24, Su-25 i Su-34 koje je Rusija rasporedila u Siriji. Samo jedan teški bombarder Tu-95 koji sa sobom nosi 30 bombi od 500 kg, ili 60 bombi od 250 kg ili 120 bombe od 100 kg u jednoj misiji može neutralizirati neprijatelja na površini kao 10 nogometnih igrališta”, nastavlja Vasilescu.

“Islamistički militanti koji se bore u brdima na granici s Turskom i dalje pružaju tvrdoglav otpor sirijskim kopnenim snagama. To im polazi za rukom zahvaljujući i suvremenom američkom oružju kojeg su dobili. No, podsjetimo da su u novijoj povijesti masovna bombardiranja uvijek odlučivala o sudbini ratova. Za potiskivanje islamističkih pobunjenika i Al-Nusra Fronta uz tursku granicu i kako bi se omogućio napredak sirijskih vojnika trebati uvelike promijeniti taktiku. To znači udvostručenje broja bespilotnih letjelica za istraživanje i masovno bombardiranje. Jednostavan izračun pokazuje da bi nakon dva do tri tjedna intenzivnih napada najmanje 50 ruskih bombardera Tu-95 i Tu-22m mogli u potpunosti od islamita očistiti područje uz granicu s Turskom”, nastavlja rumunjski vojni analitičar i stručnjak u području ratnog zrakoplovstva.

“Mislim da je Rusija pogriješila što odmah nije postavila protuzračne sustave S-300 ili S-400 u Siriji, čak i prije dolaska ruske skupine u bazu Hmeymim. Sama prisutnost protuzrakoplovnih projektila bi sirijskoj vojsci omogućila da očuva suverenitet nad sirijskim zračnim prostorom. Baš kao što je NATO podržava Tursku sa sustavima Patriot, trebala je učiniti i Rusija. Da su postojali sustavi S-400, američka koalicija nikada ne bi ušle u zračni prostor Sirije bez odobrenja Bashara Al-Assad i Turska ne bi mogla bombardirati kurdske YPG snage, tvrdeći da bombardira ISIL. Da su Rusi u Siriji rasporedili sustave S-400 prije nego su turski F-16 presreli ruske bombardere Su-24, Turci bi znali da ih čekaju ruski projektili i ne bi se usudili oboriti ruski zrakoplov”, za portal Ziarul de Garda zaključuje Vasilescu.

No, što je tu je. Ruski je zrakoplov oboren, dvojica ruskih vojnika, pilot i marinac, ubijeni su od strane islamista na sjeveru Sirije i izgleda da se tek sada razmišlja o povećanju opsega vojnih operacija ili su žestoka ruska bombardiranja uz same granične prijelaze s Turskom tek znak odmazde? Teško da u ruskom Glavnom stožeru razmišljaju na takav način i da će za dva do tri dana smanjiti broj borbenih letova. Pogleda li se interaktivna karta s pogođenim ciljevima, onda je primjetno da se ruski Glavni stožer fokusirao upravo na područja uz granicu s Turskom, dok aktivnosti ruske vojske u području Deir Ez-Zora, Raqqe, Dara’ae ili Damaska proteklih dana gotovo da i nema.

Doduše, turski predsjednik Erdogan je izjavio da će korištenje sustava S-400 protiv turskih zrakoplova smatrati izravnim činom ruske agresije, ali je ipak prizemljio svoje ratno zrakoplovstvo i “privremeno” se povukao iz američke koalicije koja povremeno djeluje u Siriji, uglavnom u području na sjeveroistoku zemlje i kao podrška kurdskim Jedinicama narodne zaštite (YPG), iako su posljednji sukobi YPG i boraca “umjerene oporbe” dodatno zakomplicirali planove Washigntona.

I za kraj bi bilo dobro spomenuti medijske napise prije početka ruske kampanje, koji su redovito demantirani od strane ruskog Ministarstva obrane. Na kraju se ispostavilo da je Rusija mjesecima dopremala vojnu opremu u Siriju, a sada su tamo čak i zrakoplovi Su-30SM, što su mnogi tvrdili da je nemoguće i da to Izrael, Amerika, Turska, NATO ili tko već ne “nikada ne bi dozvolili”.

Trenutno su na razini medijskih napisa, kao na primjer onog kojeg je objavio Der Spiegel, ruske specijalne postrojbe 22. GRU Spetsnaz brigade iz Rostova na Donu već raspoređene i bore se u Siriji. U Aleppo su sirijskoj vojsci isporučeni tenkovi T-90, a za ruski portal Kont je jedan bloger obradio izvješće sirijske državne televizije i tvrdi se kako zahvaljujući “nemaru” snimatelja iz ruske baze Hmeymim u kadru uz helikoptere Mi-28N našao i jedan Ka-52 “Alligator”.

“Prisutnost Mi-28N i njihova uporaba u operacijama spašavanja objašnjava neke detalje. Na primjer, neki kritičari su ogorčeni zašto su se oboreni piloti  spašavali helikopterima Mi-8, umjesto da je su to činili Mi-24 koji bi pokrivali pješaštvo. No, čini se da su korišteni ne samo Mi-28N i nego i jurišni helikopter Ka-52 koji nije spomenut ni u jednom izvješću”, piše ruski portal i upućuje čitatelje da pažljivo pogledaju prilog sirijske televizije u dijelu od 1:02 do 1:04 minute. (Video: You Tube)

Analizirajući snimku ruski bloger tvrdi da se jasno vidi silueta jurišnog helikoptera Ka-52 i u članku prilaže niz fotografija kojim uspoređuje helikoptere Mi-28N i onaj koji se vidi u pozadini.

“Ne treba nikakvo objašnjenje, pa valjda je sve jasno svima. Uz siluetu Mi-28N je sve još jednostavnije i mogu se jasno razlikovati i po nastavku repa”, zaključuje ruski bloger.

Naravno, bit će onih koji tvrde da jest tako ili da nije, ali je činjenica da je turski predsjednik Erdogan napravio jednu od najvećih gluposti svoje karijere i praktično Rusiji dao zeleno svjetlo da u Siriji djeluje po vlastitom izboru. Konačno, Vladimir Putin ovaj rat mora dobiti iz  više razloga, od kojih su budući izbori za predsjednika Ruske Federacije u ovom trenutku najmanje važni. O ishodu ruske kampanje u Siriji ovisi budućnost Sirije, cijelog Bliskog istoka i Rusije same, ali i sudbina terorista “Islamske države” i njihovih brojnih podružnica koje se svakim danom bore pod drugim imenom i predstavljaju se kao borci “umjerene oporbe”. To što i među njima zna doći do sporadičnih sukoba ne može zavarati pažljive promatrače, jer su to uglavnom kratkotrajni okršaji koji se događaju zbog prevlasti nad teritorijem, pri podijeli plijena ili novca od nafte ili tko će prvi stići do američkog, turskog ili saudijskog oružja koje još uvijek redovito stiže u područja pod nadzorom islamističkih militanata u Siriji.

Jučer je ruski general-bojnik Igor Konašenkov dao izjavu koja potvrđuje da se ruski Glavni stožer fokusirao na zatvaranje granice s Turskom, što je po mišljenju Valentina Vasilescua drugo zlatno pravilo vojne doktrine, prema kojem se “napori moraju fokusirati na smjerove koji su odlučujući za konačni ishod rata”.

“Kao rezultat uzastopne primjene udara ruskih zračnih snaga protiv militanata, sirijske vladine snage su preuzele potpunu kontrolu nad planinskim područjima na sjeveru pokrajine Latakia, čime se u potpunosti blokirala prekogranična isporuka oružja, streljiva i druge materijalne imovine teroristima u pokrajini. Štoviše, u drugim područjima sjeverne Sirije naša avijacija kontrolira sve glavne načine isporuke oružja, streljiva i drugih potrepština militantima terorističke skupine ISIL”, rekao je službeni predstavnik ruskog Ministarstva obrane, general-bojnik Igor Konašenkov što je ujedno i poruka Ankari kako u Moskvi gledaju na izljeve bijesa predsjednika Erdogana i njegove prijetnje koje se izmjenjuju s pozivima Kremlju na suradnju.

altermainstreaminfo

 

1 comment

  1. Izvanredan trekst. Mora biti kad ima tako snažne argumente:

    “Analizirajući snimku ruski bloger tvrdi …..”

    Tko ner bi ozbiljno shvatio ovako stručnu analizu. I kod nas u vijestima i ozbiljnim medijima kao krucijalne dokaze uzimaju pisanje blogera 🙂

Odgovori