Una Đurić: Flash nostalgije za korzom nekad

Šetnje po Korzu bile su nešto bez čega u gimnazijskim danima ne bi mogao završiti dan. Točno se znalo na kojem mjestu stoji koje društvo, s koje strane su Bosanci. Stariji, oni koji su već bili studenti, ili su počeli raditi, stajali bi sa strane, najčešće sa cigaretom među prstima. Među njima nije bilo djevojaka, ali u nekom vrlo važnom razgovoru mjerkali su cure, tu i tamo ponekoj nešto dobacili, ništa uvredljivo. Neki od kibicera bi se odvažio i prišao grupi djevojka koja je prolazila.

Društva bi se počela okupljati oko 18 sati, da bi prava vreva nastala oko 20 sati. Šetnja bi krenula sa zapadne strane trga prema Savi, gdje smo se okretali i istočnom stranom se vraćali. Koliko bismo krugova napravili nije bilo važno, niti smo ih brojali. Mlađi su svoj večernji izlazak tu i završili, a stariji su s Korza odlazili negdje na piće, u kino, ili bi izabrali dio keja gdje bi se sjedilo još neko vrijeme (u toplijem periodu godine).

Upravo tu smo tražili pogled simpatije, tražili način da se krećemo suprotnim stranama kako bi međusobno mjerkanje prošlo što manje zamijećeno. Ukoliko smo zakazali spoj na Korzu znalo se mjesto gdje ćeš ga pronaći. On je stajao u društvu mladića negdje po strani. Ukoliko si bila sama prilaziš mu s leđa, ukoliko u društvu , izdvajala bih se iz grupe i prilazila mu.

U početku bi se, uz stidljivo držanje za ruke, izdvajali iz grupe na okretištu kod Save i krenuli kejom prema Brođanki. Cure su dečki morali pokazati na Korzu, napraviti s njom krug ili dva, zastati na trenutak kod prijatelja koji su stajali sa strane i nestati, prema mjestu gdje ste mogli nesmetano razmijeniti nježnosti.

Na Korzu se pokazivala novokupljena odjeća, koju smo u to vrijeme najčešće nabavljali u Trstu, ili naručivali od ljudi koji su redovito odlazili u Trst. Ljeti je gužva bila najveća, dolazili su svi, zaposleni, studenti, školarci. Ne sjećam se kada i kako je završila ta tradicija. Prođemo Korzom, ponekad i sjednemo u neki od kafića. Umjesto mladosti Korzo sad uljepšava fontane. Valjda sve u svoje vrijeme.

11 comments

Skip to comment form

  1. Šetnje po korzu su bile izraz provincijalnog načina druženja. Danas je brodski korzo (ili brodsko?) isto kao Trg bana Jelačića u Zagrebu.

  2. Internet je zamijenio korzo. Surogati su intenzivniji nego originalno življenje.

  3. To je bila pozornica na kojoj su se igrale životne predstave. Uglavnom, komedije i vedri komadi. Poslije korza i smijeha slijedio je odlazk kući, u školu, na posao… Ipak, bio je to prostor z relaksiranje i neko bratstvo među ljudima.

  4. Ovo je stvarno samo fleš. O korzu bi se mogli pisati tomovi knjiga, feljtoni, priče, pjesme.

  5. Danas Toca Župan, snimatelj ovog fenomenalnog filmića, zajedno sa svojom Badom, ne šta po korzu, nego sudjeluje u kulinarskim showovima. Sve se mijenja.

  6. Pričala mi je baka kako j najvće nasilje bilo kad su dečki prema djevojkama bacili poneku grudu.

  7. Djevojke nalik na Kolindu su kmečale kako nema jogurta,

  8. Nostalgija za bezbrižnim danima, živom pričom i druženjem.

  9. Ponovo sam na korzu (video) ugledala svoju ljubav. On sada šeta s potomcima po Šibeniku, a ja ostala u Brodu sa svojima. O korzo, korzo, donijelo si radosti i boli.

  10. Opisano korzo je nestalo, mrtvo je. Priča je završena. Bilo pa se spominjalo.

Odgovori