Budalama željnim vlasti po svaku cijenu COVID-populizam je pričuvna opcija, budući da njihove autsajderske opcije nemaju nikakve šanse. Vidi im politički rejting.

Unatoč apelima i opomenama iz Bruxellesa vladajućima u Bijednoj Našoj, pet godina bagateliziranja ključnih, tzv. strukturnih reformâ, visokog stupnja gospodarske samonedostatnosti i srozavanja životnog standarda drastično sada premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u dolazi na naplatu zakrabuljeno sve masovnijim, agresivnijim i zloslutnijim uličnim buntom. Čak i nenajavljeno policiji. Formalno, protiv „državnog terora znanstveno nedopečenim i politički promašenim epidemiološkim mjerama“ koje „nacifašistički gaze temeljna ljudska prava“ i oktroiraju, je li, „grubu segregiraciju cca 50 posto građana protivnika Covid-potvrda“, a zapravo subverzivno inspirirano s radikalne/ekstremne tzv. desnice na destabilizaciju vlasti, izazivanje izvanrednih parlamentarnih izbora te redizajniranje društveno-političkog poretka. Radi se, u suštini, o istomu copy paste pučističkom obrascu iz zapadnih metropola na osnovi kojega tzv. desnica, ekstremistička rulja – pozivajući se na demokraciju, ljudska prava i slobodu demonstriranja „drukčijih stajališta“ – pali automobile na ulicama, ruši i razbija sve ispred sebe, razbija izloge, obračunava se s policijom i otvoreno poziva na građanski neposluh. Nastupilo je doba pandemijskog turboidiotizma?

A već dvogodišnja pandemija bolesti SARS-CoV-2 u tzv. četvrtom valu prebukira bolnice i ubija ljude kao muhe, ne bira više ni mlado niti staro, zdravstveni sustavi pucaju po šavovima zbog sve više i više zaraženih, a oboljelima od drugih bolesti i kroničarima se u nehitnom slučajevima odgađaju kontrolni pregledi, operacije… Veliki broj ljudi u Bijednoj Našoj, kao i u svijetu, ne priznaje kritičnu ozbiljnost pandemijskog/epidemijskog stanja, ne vjeruje da može oboljeti, misli kako je zaraza samo neka vrst obične gripe, ne želi se cijepiti ni testirati („to je samo farmaceutski business na račun običnih ljudi“), odbija nositi maske na licu, ogorčeno je protiv ograničavanja kretanja/rada Covid-potvrdama, sankcioniranja, etc. Svi odreda prosvjedni skupovi – bili rušilački i razbijački ulični ratovi kao u Parizu i Amsterdamu ili bučni i „dostojanstveno“ prostački, protumedijski, protuvladini kao neki dan na krcatom središnjem trgu u Zagrebu – imaju istu agendu: „Mi smo protiv! Ne želimo! Ne dopuštamo!“ A što dopuštaju i za što jesu!?

Ni abera o tomu, jer i ne znaju, pa niti ne pokušavaju verbalizirati to za što jesu i što učinkovitije predlažu, pa bi – dopustili. Da se, je li, njih pita, a ne pita ih se budući da, zapravo, nemaju pojma o čemu govore i zašto se bune. Mase su u vještijih manipulatora visoka trava na vjetru, a kad se tzv. teorijama zavjere posije sumnja da im potkupljiva znanost mulja u korist megakorporativnih zarada farmaceutskih giganata i korumpirane državne vlasti cjepivom i Covid-potvrdama prodaju muda pod bubrege (dugoročno teške kontraindikacije po zdravlje, sterilitet, ugrušavanje krvi, etc.), potrebna je samo mala iskra iz razvaljivačkih megafona da poteče krv u jurišu na Bastilju. Od Trga bana Josipa Jelačića do Banskih dvora i nasuprotnoga, je li, tzv. Visokog doma tek je nekoliko stotina metara. Veliko je pitanje bi li Plenković-Božinovićeve interventne kornjače s antiprosvjedničkim rekvizitima represije – uvezenim za skupe pare još u doba Jadranke Kosor – ovog puta opet bile uspješne kao onomad protiv šakačkog „ustanka“ pod „mučeničkim“ vodstvom redikuloznog Ivana Pernara. (Dao se policajcima navlačiti i naguravati baš pred tv-okom.)

Pogotovo, ako bi Pernara združeno – u dubokoj i nadasve od pendreka, gumenih metaka, suzavca i vodenih topova osiguranoj pozadini – glumili osvjedočeni junaci s prve crte nacional-bojišnice Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec, Zvonimir Troskot, Miro Bulj i takvi s Trga bana Jelačića u subotu 20. studenoga u Zagrebu. Pošto bi u „izvornohrvatski“ dojmljivu zanosu i ponosu porazbijali sve novinarske mikrofone, kamere te izbrojili rebra izvjestiteljima („Novinari crvi“) iz medija koje mrze više no crnog vraga. Policija se smjesta bacila na posao – kao, traga za inicijatorima neprijavljenog 20. studenoga anticovid prosvjeda na središnjem trgu u metropoli i napadačima na novinare – iako i Božinovićevo „redarstvo“ i obavještajni špicli Daniela Markića itekako dobro znaju – poimence, čak! –  o kojim je pojedincima i skupinama riječ. O istima koji su uoči subote pod Jelačićevim konjem imali generalke na Markovu trgu, uz sigurnosnu, „protuterorističku“ ogradu, palili svijeće, mrmljali očenaše i zdravomarije, bučili pred naručenim tv-okom, p(r)ozivali premijera, hvalili predsjednika RH Zorana Milanovića… I samo četiri dana nakon prosvjedne subote, policija objavljuje dva „otkrivena“ imena inkriminiranih organizatora koje će se valjda prekršajno goniti. A oba imena poznata samo užoj obitelji…

Ekstremistički politički marginalci, neki slučajno i parlamentarna statusa, dolaze na svoje: megafone u ruke i glasnica napregnutih do pucanja bûne protiv vlasti, državnih institucija, zdravstvenih autoriteta, znanosti, novinara, cijepljenih i inih vlasnika Covid-potvrda, etc. mahom uplašene, neupućene ljude, zbunjene informativnom kakofonijom, nepovjerljive, zlonamjerne, ljude koji su uvijek – a ni sami ne znaju zašto – protiv svega i svačega, osobito protiv svakog autoriteta, pametnjakoviće što sve znaju više i prije no drugi, jer su bili prvi na redu kada je bog dijelio pamet… Tu je heterogenu masu uvjerenih kako vlast, znanost i mediji rade protiv, je li, interesa tzv. običnih/malih ljudi, („nas je najviše, a premijer i vlada nas maltretiraju neutemeljenim epidemiološkim mjerama paradržavnog tijela pod nazivom Nacionalnog stožera Civilne zaštite i Covid-potvrdama“) vrlo pogodno naoružati toljagama, kamenjem, bengalkama, bokserima, Molotovljevim koktelima, sakriti im lica fantomkama i maramama te nabrijane bijesom i nezadovoljstvom preusmjeriti s ulica i trgova prema Markovom trgu, Prisavlju (što je neki dan već imalo generalku) i inim medijskim sjedištima, pa…

Budalama željnim vlasti po svaku cijenu i to je pričuvna opcija budući da njihove autsajderske opcije – vidi im politički rejting duboko ispod izborna praga – ne dolaze u obzir za osvojiti vlast u državi, osim participirati u njoj kao trgovački instrumentalizirani HDZ-ovi žetončići. Sic transit. Recimo, svojedobno Zlatko Hasanbegović, Ruža Tomašić, Bruna Esih, Anto Đapić i takvi. Budući da više ili manje ekstremna i tzv. desnica desnija od desnog centra, uključivo izrazito politiziran dio katoličkog klera, uopće nema ponuditi „Hrvaticama i Hrvatima“ (sic transit) iole zanimljiv razvojni program izvan nakaradne, naftalinske ideologije, prošlosti, razdora,  mržnje i podjela – ustaše kontra partizana i Tita, Srbi i Hrvati, komunisti, udbaši,Jugoslaveni, etc. više ne zanimaju nikoga ozbiljnog – epidemijska pošast je dušu dala za politikantski manipulirati neupućenim ljudima. Što znači i svjesno bildati daljnje zaraze i smrtne ishode, pa optužiti vlast. To je agenda ekstremne tzv. desnice i na trulom Zapadu i u Bijednoj Našoj, a tu činjenicu premijer Plenković ne bi smio bagatelizirati. Dapače. Ima sve potrebne alate. Ima li svijesti i hrabrosti za upotrijebiti ih?

Zaštita zdravlja svih građana u zemlji njegova je dužnost i obaveza. U toj situaciji, kada ljudi obolijevaju na tisuće dnevno i broj umrlih je već blizu 100 na dan (više od 10.000 je umrlo), nikakav protucovid bunt ma koga, ma gdje i ma kada – licemjerno se hvatajući za slobodu i ljudska prava, zanemarjući dužnosti uz ta prava i tuđu slobodu na zdrav život i  – nije niti smije biti premijeru smetnja u pravodobnom, vjerodostojnom i zakonitom postupanju u koronakrizi, njegovoj neprenosivojobavezi i dužnosti prema sugrađanima. Ne (u)čini li to premijer svojim alatima i po dužnosti – obilje alata ima na raspolaganju – svaki građanin, rekla je predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Sanja Barić neki dan u HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“ ima pravo tužiti RH Europskom sudu za ljudska prava. Zato što mu država nije zaštitila zdravlje ne samo od agresije virusa SARS-CoV-2 nego i od svake druge bolesti. Barić drži da premijer ima ustavno-pravno pokriće za primjenu alata protiv širenja epidemije koja svima ne samo zagorčava nego i opesno ugrožava život.

„Svi smo u tomu“, kaže, „moramo poštivati zakon, nitko ne može reći: ‘Neću, ovaj propis mi se ne sviđa’ Naša je slobodna volja hoćemo li se cijepiti ili ne, Covid-potvrda nam to omogućava. Mogu se cijepiti, ili sam preboljela ili se mogu testirati. Nitko se ne mora cijepiti, svi se možemo testirati. Znači, imamo apsolutnu mogućnost izvršiti – bilo svoju radnu obavezu, bilo doći na posao, bilo dobiti neku uslugu, samo se moramo testirati. Diskriminacija je različito tretiranje različitih ljudi. Da biste ostvarili neku uslugu, ili ste cijepljeni, ili ste preboljeli ili ste testirani. Ovaj drugi nije ništa od toga. Zalažu li se oni da se ne morate ni cijepiti niti testirati? Za što se zalažu? Da se ne mora nitko testirati ili da se moraju svi testirati?“. Profesorica Barić drži da su iznimno male mogućnosti za to da politička tzv. desnica uspije referendumom protiv Covid-potvrda i epidemioloških mjera Nacionalnog stožera Civilne zaštite, jer za takvo što – ovisno o formulaciji referendumskog pitanja –  gotovo i nema ustavnog uporišta. Ako slučajno uspije i sruši Covid-potvrde, vladi neće ostati drugo no ozakoniti cijepljenje za sve građane. Kao što sada čine Austrija, Grčka, priprema Njemačka… Unatoč prosvjedima nalik ratu.

„Važno je spomenuti jednu stvar koju nitko ne spominje“, tvrdi Sanja Barić, „a to je da postoji Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 2383 iz lipnja ove godine. Upravo rezolucija o uvođenju Covid-potvrda u kojoj se kaže: možete uvesti Covid-potvrde, možete imati cijepljenje, preboljenje, testiranje, i morate uzeti u obzir razlike između rizika onih koji su cijepljeni i onih koji su samo testirani. To izričito piše u Rezoluciji 2383. Moramo biti svjesni da svi imamo ljudska prava, ali isto tako i obaveze i odgovornosti. Država isto tako ima obavezu zaštititi ne samo naše ljudsko pravo na slobodu nego i naše pravo na zdravlje i također pravo svih na jednaku zdravstvenu zaštitu. Dakle, piše u Ustavu RH da ‘država nešto mora poduzeti’. I sada dolazimo u situaciju u kojoj se pitamo – koje državno tijelo i na koji način to može poduzeti? Logičan je odgovor da bi Sabor trebao zakonima ograničavati ljudska prava. No, moramo biti svjesni da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti postoji i prije no što se Covid ukazao u našim životima.

Po zakonu koji je postojao i prije, Ministarstvo zdravstva je ovlašteno poduzimati mjere – i karantenu, i ograničavati javno okupljanje i sprječavati putovanje u neke države, odnosno zaustavljati na granici. Te su mjere već bile u  zakonu. U trenutku svjetske pandemije shvatilo se da možda nije dobro da takvu odluku donosi jedan čovjek, nego jedno kolektivno tijelo, pa smo se odlučili za Stožer civilne zaštite. To je onda upisano u zakon kao novo ovlašteno tijelo. Je li to bilo najbolje rješenje? To je druga stvar. No krenuli smo tim putem. Spadam među pravnike koji su se zalagali za to da priča krene drugim, ozbiljnijim putem, da se krene u neku vrst proglašenja izvanrednog stanja.“

Dramatično pandemijsko stanje u Europi i svijetu se intenzivira – čak u zemljama s vrlo visokim postotkom cijepljenih s dvije i sve više već trećom dozom – pa je na neki način logično da se to događa i u Bijednoj Našoj, gdje doba epidemiološkog turboidiotizma prelazi sve podnošljive granice. Zemlja vrije posvađana i podijeljena. Nitko se ni s kim ne slaže, pucaju čak dugogodišnja prijateljstva, članovi najbliže rodbine zaziru jedni od drugih, državni vrh se svađa zbog epidemioloških mjera koje se (ne) ooduzimaju, žestoka/beskompromisna su neslaganja/sukobi među znanstvenicima i unutar medicinskim operativcima, medijski začin, je li, dodatno čini epidemiološki čušpajz nejestivim i vrag će znati kamo sve to vodi. A virus SARS-CoV-2 sa svojim mutantima ne popušta niti itko živ može i naslutiti hoće li i kada popustiti, odnosno biti svladan. Ta zloslutna atmosfera turboidiotizma u kojoj se ne za tko pije i tko plaća – ali se može naslutiti manipulativna politikantska ruka kojekakvih lažnih izbavitelja ili mesija u svakom času spremnih pred ljutitim masama nabiti si megafone pod nos te za svako zlo nuditi „konačno rješenje“ – kerozin je na vatru zaraze koja će progutati još stotine, tisuće… života. A svi smo zajedno u toj istoj ugrozi, što reče profesorica Barić, pa bi valjda bilo razumno to osvijestiti, okaniti se svađa i nepovjerenja u znanost i medicinu, a time i guranja zajedničkog doma tamo gdje mu nije mjesto.

Premijer Plenković, njegovi „epidemiolozi“ i dio stranačkih istomišljenika bi se složili s tim da smo svi, cijela zemlja u istom sosu, pa se moramo i sinergijski iz njega izvući – dakako, povinujući se mjerama Nacionalnog stožera, jer „zakon je zakon, a zakoni se moraju provoditi“ – dok državni poglavar Zoran Milanović to smatra gotovo notornom glupošću. Izjavom o austrijskom lockdownu kao fašističkom potezu izazvao je diplomatski skandal, pozivanje veleposlanika dviju zemalja na razgovor,  a oglušio se o obavezu provjere Covid-potvrda pri dolasku na posao osoblja Ureda predsjednika RH. Tako su postupili i neki gradonačelnici (npr. Miro Bulj u Sinju, Stipe Petrina u Primoštenu, etc.), nastavnicu u Zadru bez Covid-potvrde je policija uhitila na ravnateljičin poziv, pred tv-okom i na očigled prolaznika silom ulisičenu gurala u službeni automobil, policajac u Istri je dobio otkaz ugovora o radu, jer je bez odobrenja nadležnih objašnjavao novinarima pred zgradom u kojoj radi zašto je protiv Covid-potvrde… Iz dana u dan, rusvaj je sve veći. Cirkus u Bijednoj Našoj. Ludilo. Idiotizam na entu u okolnostima kada masovno nitko ništa ne znâ, a svi misle kako sve znaju bolje i od Svjetske zdravstvene organizacije, pa…

Neki su novinari, rizikujući da budu prebijeni na mrtvo ime u bijesom i nezadovoljstvom proključaloj masi prosvjednika protiv Covid-potvrda, bili zabilježili karakteristične izjave u kakofoniji razloga za bunt koji cilja u samo srce državne vlasti. Društvene mreže su se zapalile sukobima pro et contra. Niču grupe potpore i otpora, pa situacija prijeti da će izmaknuti kontroli. Konsenzus nije ni u primisli. Nikomu. Ni premijeru koji, je li, nije premijer samo vlasnika Covid-potvrda, cijepljenih, preboljelih i testiranih, niti protivnicima oktroirane epidemiološke politike vlasti. Zbog dugo već toleriranoga trulog stanja i osvetničkih sukoba na Sveučilištu u Zagrebu„ u čemu se nepopularni rektor Damir Boras nikako ne snalazi niti su se pokazali doraslima izazovu Senat, Studentski zbor, Skupština…, Covid-potvrde su nedobronamjernima iz sjene došle kao kec na jedanaest da dignu na noge nezadovoljne studente. Kao i svaka „revolucija“ do sada – npr. one iz 1968. i 1971. godine – počinjale su na Filozofskom fakultetu i potom zapalile cijelu univerzu. Što sad slijedi nakon inicijalna prosvjeda?

„Provodi se državni udar“, tvrdi izvjesni student povijesti. „Zbog Covid-potvrde neću moći raditi svoj posao. Kolege me ne podržavaju u takvom stajalištu.“ Stariji čovjek dodaje: „Pandemija je izmišljotina, ne postoji, a cjepiva su subverzija svjetskih moćnika radi kontrole ljudskih mozgova“. Ni mladić s kapuljačom do nosa ne štedi žuč: „Vrijeđa me Beroševa laž da Covid-potvrde povećava slobodu“. „Ne želim nositi Davidovu zvijezdu i biti obilježena“, žesti se družica citiranog studenta povijesti. „Nacizam je tako počeo u münchenskim pivnicama ’30-ih godina prošlog stoljeća, ni mrtav ne bih pristao na ove Covid-ausweise“, energično viče stariji čovo, a sin mu, student, viče: „Svi smo svjesni cenzure medija. Dovoljno smo obrazovani i pametni da ne dopustimo da nam prodane bruxelleske duše ispiru mozak po naputku farmaceutskog lobija!“ Sredovječna žena s transparentom „Vlada nas je izdala“ gura glavu pred novinarski mikrofon: „Imam pravo necijepiti se, a Plenković nema pravo kazniti me zbog toga. Ovo je pobuna protiv fašizma i segregacije. Plenkoviću, gdje će ti duša zbog toga što činiš!?“ Nezadovoljstvo s prosvjeda gotovo se može rezati nožem koliko se zgusnulo, a prorežimska reagiranja također.

„Naša vlada i Nacionalni stožer su u koronakrizi vrlo obazrivi u odnosu na druge zemlje i kalibrirali smo epidemiološke mjere poštujući prava građana te smo zadržali što je moguće normalniji život u zemlji“, kazao je premijer Plenković u utorak nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a. „Nema dvojbe da su prosvjedi imali politički karakter i da su na njima bili lideri političkih stranaka koje nastoje profitirati na koroni i zdravstvenoj ugrozi. Građani imaju izbor između anarhije i neodgovornih i onih koji su za rad, odgovornost, zaštitu zdravlja, funkcioniranje gospodarstva i financijskog sustava, pa u konačnici i svih društvenih aktivnosti. Ta razlika će se sad jako vidjeti, jer će vlada predložiti izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, gdje se vrlo jasno definira što je to javno pravno tijelo, što je to predočenje dokaza o tomu da je netko cijepljen ili da je prebolio ili da je testiran i propisuju se kazne. Ne za građane, već za odgovorne osobe na čelu tih tijela za nepridržavanje zakona i propisa. To je vrlo jasna i čvrsta poruka što se vodi znanstvenim spoznajama i primjerima drugih zemalja, a ima za cilj zaštititi građane i funkcioniranje svih. Zakon će se primjenjivati na sve u državi, a Ured predsjednika RH nije izvan države.“

Sudeći po neki dan ljutitom premijerovu zahtjevu ministrima zbog snažne  eskalacije javnog nezadovoljstva Covid-potvrdama i otporu stožeraškim mjerama – „Mijenjajte zakone, sankcionirajte!“ – Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, prvi je operacionalizirao obavezu tipa gdje Plenković okom, ministar skokom, pa će kazne od 30.000 do 50.000 kuna u sklopu novih zakonskih paragrafa biti ekspresno na tzv. javnom savjetovanju (!?) valjda samo par sati kako bi vlada, zbog „gori kuća“ hiće, već idućeg tjedna poslala tekst na prihvaćanje svojoj saborskoj tzv. stabilnoj većini i na odbijanje oporbenoj manjini te cijela priča završila do 15. prosinca. Jer, po staroj povlašteničkoj navadi – masno plaćenoj javnim novcem – zastupnici završavaju ovogodišnje zasjedanje i odlaze na dugotrajan, je li, zimski odmor koji redovito zapasuje Božić, Novu godinu i skijanje na austrijskim, talijanskim, francuskim, etc. snježnim padinama. Tko šiša i domaću epidemiju, i Covid-potvrde, i prosvjednike i sve što uz to ide?

Zdravstveni ministar Vili Beroš hvata se za glavu nad činjenicom da su „danas već bolnički kreveti zauzeti zaraženima koronom 79,08 posto“, pa poziva građane da se cijepe i trećom dozom, a ljuti se na prosvjednike: “Ne budite licemjeri! Na subotnjim prosvjedima je, čini se, iznjedren novi moto: ‘Misli na sebe, ugrozi druge!’ i ‘Misli na sebe, zarazi druge!’ Ne budite licemjeri, nemojte izbjegavati cijepljenje, a na kraju kucati na vrata prebukiranih bolnica“. Predsjednik SDP-a Peđa Grbin pak, kojemu nekad moćna stranka sada i na oporbenom nebu glumi zvijezdu paralicu, ima „epidemiološki“ savjet vladajućima koji, je li, nitko neće uzeti ozbiljno ni u Banskim dvorima niti u javnosti. A baš nije za odbaciti: „Ako ne želimo opet doći u lockdown, mjere napokon moraju postati konkretne i moraju jamčiti da će bar malo usporiti širenje epidemije. I bar malo olabaviti pritisak na bolnice. Danas imamo da u nekim domovima kulture postoje s jedne strane zgrade knjižnica, s druge kino, a s treće kafić. U kino i kafić možete bez Covid-potvrde, a u knjižnicu ne možete. To nije logično, nije valjani odgovor na ovu krizu. SDP jest za Covid-potvrde, ali s logičnim kriterijima koji se odnose jednako na sve. Ne smiju biti ograničene na samo neke djelatnosti“. Copy paste iz austrijskog lockdowna: ne smiješ u kazalište, kino ili kupiti odijelo u trgovini, ali smiješ krojaču da ti sašije?

I što sad? Biju naši, al’ biju i njihovi. I sljedećih će dana jamačno biti malo tih koji će poželjeti biti u Plenkovićevoj koži. No, lako za premijera, što je tražio, to je i dobio, pa nek’ – pliva. Ali, ona armija „astronauta“ što danju i noću, u smjeni za smjenom padaju s nogu od iznemoglosti eda bi zbrinuli sve teško zaražene i na respiratorima spasili koji život više nije zaslužila sav taj turboidiotizam koji im truje obiteljske živote. I, zapravo, najkraćim putem vodi cijelu zemlju u vražju mater.

h-alter