TV rašetanje: Sila silu stiže

“Akvizicijom novih aviona sigurno postajemo najjača zračna sila u regiji”, rekao je Ante Kotromanović. “Zračna sila”, kako to gordo zvuči, pa još “najjača u regiji…” Budući da Hrvatska i Srbija u idućih deset godina neće imati ni 40 upotrebljivih letjelica, pristojnost i osjećaj za mjeru navodili bi na zaobilaženje pojma “sila”

Ante Kotromanović u Zemuniku, 2012. (foto Željko Mršić/PIXSELL)

Predizborna sučeljavanja, Nova TV, 25. svibnja, 13:38

To još nismo vidjeli! Kandidat Domovinskog pokreta za gradonačelnika Osijeka Berislav Mlinarević živ se ukočio na stolici kad mu je Mislav Bago postavio pitanje što za njega znači deseti travnja 1941. Mlinarević koluta očima, napregnuto razmišlja, grčevito traži odgovor kao da je na kvizu znanja, a ne na testu vrijednosti. “Značajan datum jest za neko spajanje il’ neko… Hm, deseti travanj četrdeset i prve… četrdeset i prve, četrdeset i prve, četrdeset i prve…” Za to vrijeme kandidat HDZ-a Ivan Radić ubacuje (ali nitko ga ne čuje): “Ništa dobro.” Obraćamo pažnju na facijalnu ekspresiju gos’n Mlinarevića – hm, ne čini se kao da glumi!? Vraćamo snimku unatrag. Bez rezultata. Čovjek tilta. Tu se ni Benedict Cumberbatch, Sherlock Holmes, ne bi snašao. Bago se smijulji: ekskluziva! Odrasli muškarac, domoljub u stranci koja deseti travnja voli više od 25. svibnja – a ne zna što se dogodilo tog nadnevka! Tu dolazi do izražaja poznati Bagin humanizam. “Ide? Treba pomoć?” pita Bago i potom sipa iz rukava točan odgovor. “Na taj je dan osnovana NDH!” Sad je mnogo štošta jasnije. Mislav pokušava iscijediti od Mlinarevića što mu to znači. Ali avaj: odgovor opet mora čupati kliještima. “Sve treba staviti u kontekst vremena”, kaže mudro gos’n Mlinarević. “Što to znači?” “Ako je kontekst takav, onda ga treba tako i doživjeti.” “Kako ga to treba doživjeti?” “Pa, kontekstualno.” Očekujemo hitno poduzimanje stegovnih mjera protiv gos’n Mlinarevića. Mogli bismo ga ispričati tvrdnjom da današnja mladež ionako nema pojma o povijesti (razgovor je vođen na Dan mladosti), ali on u mladež, čini se, ne spada. Nećemo mu otkrivati datum rođenja zbog zaštite osobnih podataka, a i ne da nam se guglati.

U mreži Prvog, Hrvatski radio, 27. svibnja, 08:10

Ni mi koji pamtimo predratne i ratne izbore ne sjećamo se nijedne kampanje koja bi, poput ove, bila utemeljena isključivo na maštarijama, a nismo se u ovih 30 godina baš nagledali fanatika istine. Fake news kampanju Domovinskog pokreta navodno provode – Index je tako pisao – neka braća Macan, premda se čini kao da su je osmislila braća Marx. Toliku količinu lupetanja i izmišljotina doista nije lako smisliti. No od tog brašna nema pogače; bilo je lijepo gledati nemoć ovih, uglavnom okorjelih, političkih trgovaca pred jednom, napokon, pristojnom skupinom ljudi koja ima prave diplome, domaće ili strane, čije vedete znaju jezike, ne kradu, ne lažu i ne pišaju po cesti. Mnoge sredine, naročito Zagreb, očito znaju od čega bježe, iako možda ne znaju u što srljaju, pa evo malo obećanja. “Idemo”, rekla je Sandra Benčić, “na ozbiljno restrukturiranje gradske uprave i Holdinga.” “Prvi cilj je”, nastavila je, “napraviti reviziju financija i Holdinga i gradske uprave kako bismo ustanovili stvarno stanje. Povećati kvalitetu i dostupnost usluga, povećati transparentnost svih procesa, digitalizirati procese kako bi građanima sve usluge bile dostupnije, ulagati u obnovu Zagreba i pripremu projekata za Fond solidarnosti – povući sredstva za obnovu vrtića, škola i obrazovno-kulturne infrastrukture.” “Do kraja ovog desetljeća cilj nam je da Zagreb prođe zelenu transformaciju, uhvati korak s europskim metropolama i postane zeleni, otvoreni i transparentniji grad”, dodala je. Za početak očekujemo smanjenje broja zagrebačkih “ministarstava” sa 27 na 15, potom predaju svih sumnjivih ugovora DORH-u, pokretanje kaznenih postupaka, provjeru diploma, natječaja itd. Ukratko, higijenu, a poslije kako bog da. Bit će tu razočarenja, ali kako je glasila jedna parola nakon Drugoga svjetskog rata: “Nema povratka na staro – definitivno.”

RTL Danas, 28. svibnja, 18:30

Ante Kotromanović je RTL-ovom dnevniku prokomentirao nabavu vojnih aviona, francuskih Rafalea, pri čemu je, naravno, došao do usporedbe Hrvatska – Srbija. “Bili smo i prije ove akcije najbolji u regiji, definitivno. Ali akvizicijom novih aviona sigurno postajemo najjača zračna sila u regiji”, rekao je Kotromanović. “Zračna sila”, kako to gordo zvuči, pa još “najjača u regiji…” Što znači pojam “zračna sila”? Nijemci su Rusima u vojnoj kampanji 1941. na zemlji uništili – osam tisuća aviona. Ponovimo – osam tisuća (8.000), pri čemu je već prvoga dana akcije “Barbarossa” Sovjetski Savez izgubio 1.200 aparata (stotinu puta više od ukupne buduće flote regionalne sile). Luftwaffe je 1941. u Rusiji izgubio 4.000 letjelica. Jugoslavenska avijacija je 1991. imala 400 aviona i 200 helikoptera. Tito je početkom pedesetih godina od Sjedinjenih Država dobio – na dar! – 400 nadzvučnih aviona. Ukupna je vojna pomoć Amerike bila vrijedna preko sedam milijardi današnjih eura. Nije se tada čuo pojam “sila”, ili se ne sjećamo. A sad, sve sila do sile. Elem, Hrvatska i Srbija, dvije regionalne “sile”, u idućih deset godina neće imati ni 40 upotrebljivih letjelica, pa bi pristojnost i osjećaj za mjeru navodili na zaobilaženje pojma “sila”, čak i uz realističan deminutiv “regionalna” (ukoliko imamo na umu činjenicu da u “regiju” o kojoj govori Kotromanović spadaju Turska i Grčka, onda ni to nema smisla).

Noć izbora, Nova TV, 30. svibnja, 21:00

Kisela lica, Andrej Plenković proglašava “pobjedu”, pa još prisnažuje, “kolosalnu pobjedu”, kao da citira famoznog Pira: “Još jedna takva – i gotovi smo.” HDZ je osvojio sela i županije, nema ono između, gradove, osim Osijeka i Gorice. Miroslav Škoro, treći put gubitnik, čestita Tomaševiću, a mi ćemo se tim povodom autoplagirati, to jest citirati vlastiti tekst iz 2013., kad je Škoro objavio pjesmu “Zašto lažu nam u lice” – kao da je govorio o svojoj kampanji osam godina kasnije… Tada smo pisali: “Čovjeku se vrlo teško odlučiti želi li prije začepiti uši ili nos! Naime, stvar zvuči užasavajuće, a pritom i zaudara do neba. ‘Da nam bunar ne presuši, da se kuća ne uruši’, kaže pjesma, ‘zašto lažu nam u lice, plaču naše oranice, zašto kada svane zora, moj brat opet u svijet mora…’ Stvar, dakako, odmah navodi na teoriju urote: dok ‘braća’ moraju u svijet, neki misteriozni, neodređeni, ali moćni ‘oni’ čine sve da do toga dođe. Odmah je jasno i tko su Škorina braća i tko su zli ‘oni’. I kakav je profil uma koji je proizveo rimu ‘svane zora, u svijet mora…'” Perverzija opisane logike uočljiva je, nakon dvadesetogodišnjeg iskustva sa Škorinim bratstvom, već i djetetu. “Miroslav Škoro i Marko Perković Thompson (osumnjičen za utaju golemih suma novca voljenoj mu i jedinoj Hrvatskoj) dva su estradna idealtipa estetskog i etičkog korova koji uništava sve što vrijedi. Njihov predatorski svjetonazor u kojemu, očito, nema nikakvog morala – ne bi li domoljub prvi morao plaćati poreze? – licemjeran je do bola. Od uspješne i plodne zemlje prave mjesečev krajolik, lažu nas u brk, učine nam život nemogućim i onda još ‘uglazbe’ tu tragediju nastojeći nam je prodati kao sentimentalnu domoljubnu robu… Pa to je gore od šunda, to je zajebavanje s cijelom nacijom!” Eto, to smo pisali prije osam godina, a danas možemo prisnažiti kako su lijekovi “domoljubaca” gori od bolesti!

portalnovosti