Stampedo zla

U nepuna tri tjedna od proglašenja NDH ustaški režim napravio je sve pripreme za genocid nad Srbima, Židovima i Romima koji će provesti sljedećih godina, kao i progon svih koje je smatrao “nepoćudnima”: nakon samo deset dana Židovima je zabranjen ulazak u kavane i gostionice, 25. travnja zabranjena je ćirilica, a tri dana kasnije u Gudovcu je likvidirano 190 Srba

Novine su ga nazvale “graditeljem sretne budućnosti hrvatskog naroda” – Ante Pavelić (foto Wikipedia)

Stampedo zla. Tako se može okarakterizirati već i prvih nekoliko tjedana ustaške vlasti, neposredno nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine. U tih prvih nekoliko tjedna ustaše su pokazali kakva će biti narav njihova režima. Bio je nacional-šovinistički i prema Srbima, i prema Židovima, i prema Romima, ali i prema stvarnim ili potencijalnim političkim protivnicima, pa i prema onima koji su u Kraljevini Jugoslaviji bili na određenim dužnosničkim ili činovničkim položajima.

“Hrvatski narod” u broju od 16. travnja obavijestio je javnost da je Ante Pavelić stigao u Zagreb, o detaljima putovanja i tome da je morao čekati dok ne bude pripušten u grad nije bilo govora. Objavljen je i tekst “Zadnja opomena srpskim pljačkašima i teroristima”

NDH je 10. travnja 1941. proglasio tadašnji “zamjenik Poglavnika i zapovjednik cjelokupne oružane sile” Slavko Kvaternik na zagrebačkom radiju. Istoga dana predsjednik HSS-a Vladko Maček objavio je proglas kojim je sve pristaše svoje stranke pozvao da se pokore vlastima, a kotarske predstojnike i činovnike da lojalno i iskreno surađuju s novim vlastima. Istoga dana za novog načelnika Zagreba imenovan je Jozo Dumandžić. I on je objavio proglas kojim je stanovništvo Zagreba pozvao da kuće okite hrvatskim zastavama i “zastavom našeg velikog njemačkog saveznika, čije čete stoje pred vratima Zagreba i ovog časa ulaze u Zagreb”. Dumandžić je poručio Zagrepčanima da će posebnim proglasom dobiti upute zbog dočeka njemačke vojske, a građane je pozvao da se tom pozivu odazovu i “našeg saveznika dočekaju onako kako zaslužuje obzirom na doprinesene žrtve i prijateljstvo koje je pokazao prema hrvatskom narodu”. Sve te proglase u posebnom izdanju objavio je “Hrvatski narod”, glasilo ustaškog pokreta u zemlji. Već sutradan iste su novine obavijestile javnost o brzini uspostavljanja nove vlasti. Objavile su tekst pod naslovom “Ustaša Čudina na poslu”, a u njemu je navedeno da je u glavnom zapovjedništvu Zagreba major Ćiril Čudina čitavu noć radio, “bez i jednog časa odmora”, i to na osiguravanju javnog reda i sigurnosti. Javnost je obaviještena da su ustaše dolazili, čekali i prolazili, polagali ustašku zakletvu, bivali naoružani i odlazili u razne dijelove Zagreba. Zaključeno je da je “danas ustaška vojska već stvarnost”.

“Hrvatski narod” u broju od 16. travnja obavijestio je javnost da je Ante Pavelić stigao u Zagreb, o detaljima putovanja i tome da je morao čekati dok ne bude pripušten u grad nije bilo govora. Naslovom je poručeno “Obnovitelj Hrvatske u glavnom gradu – živio graditelj sretne budućnosti hrvatskog naroda”. Ta budućnost nije bila nimalo sretna, pa ni za hrvatski narod. U istome broju objavljeni su prvi državni akti Pavelića: o imenovanju Slavka Kvaternika vojskovođom, imenovanju Eugena (Dide) Kvaternika povjerenikom za javni red i sigurnost u Zagrebu, Milovana Žanića predsjednikom zakonodavnog povjerenstva pri Poglavniku i imenovanju Andrije Artukovića povjerenikom za javnu sigurnost i unutarnju upravu u cijeloj Hrvatskoj.

Hitno su promijenjeni nazivi ulica i trgova u Zagrebu. Na udaru su i pojedine profesije, konkretno nastavnici koji su se okupljali oko lista “Nastavnički pokret”, a njihovo je djelovanje opisano kao protuhrvatsko

U tom je broju objavljena i reportaža “U domu majke i oca koji su hrvatskom narodu dali osloboditelja”, o Mariji i Miletu Paveliću. Marija je titulirana kao Mamica, Mile kao Njegov Otac, a Mile je upozorio novinare da se on ne zove, kako su ga radio i novine imenovali, Ivo nego Mile. Objavljen je i tekst “Zadnja opomena srpskim pljačkašima i teroristima” u kojem se naređuje “udaljenje neprijateljskih formacija, napose iregularnih i terorističkih, razumije se dakako da će strijeljanje uslijediti u slučaju bilo kakvog pokušaja pljačke ili teroriziranja od njihove strane”.

Na početak terora nije trebalo dugo čekati. Već 17. travnja “Hrvatski narod” objavljuje upozorenje Židovima iz kojega je jasno kako će ih ustaše tretirati. Objavljeno je “Upozorenje zagrebačkim Židovima!” u kojem doslovce piše da je opaženo “da su neke židovske trgovine u Zagrebu svoje izloge ukrasile ne samo hrvatskim zastavama, nego čak i zastavama Njemačkog Reicha te različitim ustaškim emblemima”. Sve takve trgovine su upozorene da smjesta iz izloga uklone sve znakove koji su tim postupkom “obeščašćeni. Hrvatska vlada vodi točno računa o takvim postupcima, i svi oni, koji budu zatečeni u takvom nečasnom poslu iskusit će najteže kazne”. Kino Urania tog je dana premijerno prikazalo najnoviju mađarsku glazbenu komediju “Ljubav u garnizonu”, a vodstvo Hrvatskog Narodnog Kazališta (baš tako sve velikim početnim slovima) je “u želji da oslobodilačku njemačku vojsku upozna s visokim stupnjem reprodukcije” znatno smanjilo cijene ulaznica za njene pripadnike i najavilo da će njemačka vojska i “od Hrvatskog Narodnog Kazališta naići na najveći prijem”.

Teror je već počeo, ustaška nacional-šovinistička revolucija bila je u punom zamahu. “Nepoćudni elementi ostavljaju glavni grad Hrvatske”, piše dnevno ustaško glasilo. Eugen Kvaternik naredio je da svi koji se neovlašteno zadržavaju u Zagrebu moraju grad napustiti u roku od šest sati. Stotine ljudi tražilo je propusnice da mogu izaći iz Zagreba, a “većinom su dolazili Srbi, koji su stanovali na području Zagreba, a također je došlo i mnogo Židova”. Osim Srba i Židova, iz grada se istjeruju i ostali “nepoćudni elementi” – skitnice, klatež i oni koji ugrožavaju tuđu imovine, a “na taj način bit će provedena potpuna sigurnost za ostale stanovnike Zagreba”.

Teror režima prelio se i na zakonodavstvo. Proglašena je Zakonska odredba za obranu naroda i države. Tko povrijedi čast i životne interese hrvatskog naroda, ugrozi opstanak NDH ili državne vlasti, makar samo u pokušaju, smatrat će se veleizdajnikom, sudit će mu se po hitnom postupku, a jedina kazna je smrtna. Po Židovima ne udaraju samo nove vlasti. Saveznici se javljaju sami. Konferencija predstavnika nacionalnih sindikata, Hrvatskog radničkog saveza, Radničke komore, Saveza hrvatskih privatnih namještenika i Glavne uprave za posredovanje rada tražila je hitno donošenje mjera “glede židovskih poduzeća koja su na brzinu obustavila poslovanje”. Počelo je i istjerivanje “nepoćudnih elemenata” iz poduzeća. Konkretno dvadeset i dva nepoćudna namještenika Radničke komore “stavljena su na raspoloženje” i to po nalogu vlasti, a radilo se o osobama koje su “služile sve režime” i k tome bile “jugovinci, jugomarksisti, liberalisti i slično”. Poslani su na dopust, tada još s plaćom, a sve je to u vezi “s općim čišćenjem koje se namjerava u punoj mjeri i bez ikakva obzira provesti unutar čitavog hrvatskog narodnog života”. Proglašena je i Zakonska odredba o sačuvanju hrvatske narodne imovine kojom su proglašeni ništavnima pravni poslovi između Židova međusobno i Židova i trećih lica sklopljeni unatrag dva mjeseca, ako vrijednost prelazi 100.000 dinara. Istoga dana, 18. travnja, ukinuta je ustanova javnog bilježništva koja je iz ustaške vizure bila “sinekura miljenika režima, javnobilježništvo se dijelilo stranačkim ljudima kao nagrade, da bi i dalje radili za interese režima”.

U skladu s nakanama novog režima hitno su promijenjeni nazivi ulica i trgova u Zagrebu. Gradsko poglavarstvo preimenovalo je ulice i “nestalo je imena ulica koja s hrvatskom metropolom i hrvatskom nemaju ništa zajedničko”. Ploče s nazivima odmah su skinute s Trga kralja Aleksandra, Trga kralja Petra, Trga kraljice Marije, Trga vojvode Putnika, Barthuovog trga, Beogradske, Masarykove, Praške, Varšavske i Sokolske ulice. Već za sutradan najavljeno je skidanje ploča i preimenovanje Cankarove, Daničićeve, Karadžićeve, Ljubljanske, Obradovićeve, Njegoševe, Solovljeve i Ulice neznane junakinje te Washingtonova i Wilsonova trga. Objavljeni su i kriteriji za buduće imenovanje ulica: slavna ustaška borba, veze hrvatskog naroda s prijateljskim narodima i uklanjanje svega onoga što podsjeća na žalosnu davnu i nedavnu hrvatsku prošlost i robovanje. Na udaru su i pojedine profesije, konkretno nastavnici koji su se okupljali oko lista “Nastavnički pokret”, a njihovo je djelovanje opisano kao protuhrvatsko. U pozadini je udar na prosvjetne vlasti jer “ako je ikoji odsjek Banske Vlasti bio zatrovan jugomasonerijom i srpskim puzavcima, onda je to bio odjel za prosvjetu”.

Kuju se i novi kultovi ličnosti. Na naslovnici “Hrvatskog naroda” od 20. travnja objavljen je samo jedan tekst “Naša riječ zahvale i odanosti – Povodom današnjeg rodjendana Vodje Reicha Adolfa Hitlera” i njegova velika fotografija.

Ubrzano se iz zajednice isključuju pojedine kategorije stanovništva. Srpski i jugoslavenski dobrovoljci ne primaju se u hrvatsku vojsku. Konkretno, “vojne osobe iz Austro-ugarske vojne sile koje su pristupile za vrijeme velikog rata u razne srpske legije i ine srpske borbene postrojbe ne smije se primati u hrvatsku vojsku”. Slijedit će i odredba o oduzimanju nadoknada i vraćanja raznih njihovih povlastica, a “tekuća novčana pripomoć obustavit će se smjesta”. Deset dana nakon proglašenja NDH Židovima je zabranjen ulazak u kavane, restauracije i gostionice. Isključivanje je bilo nezaustavljivo. “Hrvatski narod” od 23. travnja objavio je Zakonsku odredbu o nepriznavanju prava na mirovinu po stanovitim službama. Riječ je o dužnosnicima Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, od kraljevskih namjesnika do odjelnih predstojnika, njenih diplomatskih predstavnika svih rangova kojima se više ne priznaje pravo na mirovinu iz proračuna NDH, ma pod kojim prizivom. Pravo na tako stečenu obiteljsku mirovinu ukinuto je udovicama i djeci tih dužnosnika. Hrvatski radnički savez zabranio je štrajkove, a “oni nisu potrebni jer se do punog uspjeha može doći suradnjom HRS-a i državnih vlasti”.

Zakonska odredba o zabrani ćirilice proglašena je 25. travnja, zajedno s pripadajućom Provedbenom naredbom. Zakonska odredba ima samo dva članka, prvim se zabranjuje ćirilica na području NDH, a drugim se određuje kada stupa na snagu i to da je za provedbu zadužen MUP: Provedbenom naredbom je upotreba ćirilice zabranjena u javnom i privatnom životu, zabranjeno je štampanje knjiga ćirilicom, svi javni natpisi najkasnije u roku od tri dana moraju biti maknuti. Drugi članak propisuje kaznu do 10.000 dinara i zatvor do mjesec dana.

Ni tri tjedna od dolaska na vlast ustaše su započeli s masovnim likvidacijama. U Gudovcu blizu Bjelovara je 28. travnja 1941. godine likvidirano 190 Srba. Nije se gradio samo kult Hitlerove ličnosti, ta izgradnja ponajviše je bila rezervirana za Pavelića. “Hrvatski narod” je 30. travnja na sedmoj stranici objavio njegovu veliku fotografiju uz potpis “jedna od najnovijih snimaka Dra Ante Pavelića”. I to je bilo sve na stranici. Istoga dana proglašene su Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda. Prvom se definira rasna pripadnost, člankom 3. određeno je tko je Židov. Osim po djedovima i bakama, bračnim drugovima i djeci iz brakova s Židovima, išlo se tako daleko da je i nezakonito dijete Židova Židov, ako se rodi poslije 31. siječnja 1942. godine.

Drugom su zakonskom odredbom zabranjeni brakovi Židova i nearijevaca, zabranjeni su izvanbračni spolni odnosi Židova sa ženama arijskog porijekla, za što se izricala zatvorska kazna, a u teškim slučajevima, poput silovanja, i smrtna kazna. Židovi i drugi nearijevci ne smiju u kućanstvu zaposliti ženu mlađu od 45 godina, zabranjeno im je izvjesiti i hrvatsku zastavu i koristiti druge državne slobode, a svi Židovi koji su poslije 1. prosinca 1918. (ujedinjenja Jugoslavije) promijenili prezime (riječ je o ljudima koji su kroatizirali prezimena u procesu asimilacije, što je bio jedan od procesa koji se tada odvijao među Židovima u Europi), morali su vratiti izvorno prezime. Definirano je i tko je Ciganin. Nearijcima zaslužnima za hrvatski narod, posebno njegovu slobodu, i članovima njihovih obitelji, moglo se priznati poseban status, a time i sva prava koja imaju arijevci. U nepuna tri tjedna ustaški režim napravio je sve pripreme za genocid nad Srbima, Židovima i Romima koji će provesti sljedećih godina, kao i progon svih koje po bilo kojoj osnovi smatra “nepoćudnima”.

portalnovosti

1 comment

  1. Ustaše su najveća sramota hrvatskog naroda.

Odgovori