Poruka moćnicima: novinari nikada neće šutjeti

Ako su nekad novinari umirali mladi zbog stresa, sada je za njih još smrtonosnije njihovo poslanje da svjedoče istini. Želja za istinom novinare ubija brzo, surovo i brutalno ili pak, kao u Hrvatskoj, polako, ali sigurno.

Novinari su uvijek u središtu zbivanja, ali ova naša profesija završila je na margini društva. Vlasnicima medija istina i sloboda govora nisu ni u primisli, njih zanima profit ili moć, utjecaj u društvu koji iz tog vlasništva proizlazi, a to opet u konačnici za isključivi cilj ima stjecanje novca. Najutjecajniji medij, koji bi po definiciji trebao biti javni servis, privatna je politička prćija kaste na vlasti koja se putem njega obračunava s nepoželjnim novinarima i nepoćudnim stavovima. Država krši vlastite zakone koji bi, poput statute medija, trebali štititi novinare a umjesto toga povlaštenim PDV-om nagrađuju poslušne nakladnike. U medijski prostor penetrirao je (para)obavještajni aparat koji ne kontrolira samo pojedine medijske sadržaje već utječe i na postavljanje glavnih urednika iz svog miljea! Tamo gdje neka slobodna travka ipak nikne, stiže hrvatsko pravosuđe koje u pravilu kazneno i materijalno sankcionira čak i objavljivanje istine! Za svaki slučaj, kako ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, tu je i ulica za koju su novinari crvi koje, naravno, valja zgaziti svim sredstvima.

U Hrvatskoj danas nema nezavisnih medija, u najboljem slučaju postoje rijetki džepovi slobode, uglavnom prkosni pojedinci koji, unatoč svemu čemu su izloženi, ne prestaju pružati otpor glasno govoreći istinu. Zato ovaj pokušaj da se o medijima i novinarskoj profesiji progovori makar “Na margini” ne bi li se dogodilo nemoguće, da i crvi polete.

Ovaj prvi tekst koji slijedi napisao sam kao potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i objavljen je kao proglas HND-a povodom Dana slobode medija 3. svibnja 2021. godine:

Prije samo desetak dana dvojica španjolskih novinara David Beriain i Roberto Fraile snimali su u Burkini Faso dokumentarac o zaštiti nacionalnih parkova od krivolova i tamošnjeg stanovništva koje u njima živi. Teroristi su ih brutalno pogubili, kao i irskog aktivista Roryja Younga. 

U petak, 9. travnja ove godine, George Karaivaz, 53-godišnji novinar, veteran privatne televizije STAR TV, vraćao se kući s posla kada su ga u klasičnoj sačekuši izrešetali profesionalni ubojice s dva skutera. Karaivaz je grčkoj javnosti poznat po svojim emisijama u kojima je istraživao kriminal i korupciju.

Još nisu pravdi privedeni nalogodavci egzekucije 53-godišnje istraživačke novinarke Daphne Caruana Galizije, koja je autobombom ubijena na Malti 2017. godine, ni 27-godišnjeg slovačkog novinara Jana Kuciaka, koji je smaknut zajedno sa svojom zaručnicom Martinom Kušnirovom u blizini Bratislave 2018. godine, a novinarskim svijetom već kruže nove osmrtnice.

Dodajmo ovim najnovijim žrtvama naše profesije i 735 novinara koji su u 63 zemlje svijeta u godinu dana pandemije preminuli od COVID-a 19, a ta je brojka danas, na Dan slobode medija, sigurno znatno veća pa slobodno možemo reći da je u ovom trenutku novinarstvo globalno jedna od najugroženijih i najrizičnijih profesija.

Ako su nekad novinari umirali mladi zbog stresa, sada je za njih još smrtonosnije njihovo poslanje da svjedoče istini. Želja za istinom novinare ubija brzo, surovo i brutalno ili pak, kao u Hrvatskoj, polako, ali sigurno.

Novinarstvo u Hrvatskoj eutanazira se sudskim sporovima koji se vode protiv novinara i medija, a trenutno je aktivno najmanje 924 takvih tužbi, čiji su odštetni zahtjevi teški 78,5 milijuna kuna. Pravosudni progon i pogrom medija provodi se i kroz 32 kaznena postupka, a glavni kandidat za mračnu titulu “europskog ovisnika godine o tužbama” je državna medijska kompanija Hrvatska radiotelevizija, koja je podigla najmanje 36 tužbi protiv novinara, uključujući i protiv vlastitih zaposlenika, kao i cehovske udruge, Hrvatskog novinarskog društva!

Stoga na današnji Dan slobode medija pitanje solidarnosti među novinarima nikad nije bilo aktualnije, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu. Dosta je bilo gromoglasne šutnje, želimo li preživjeti u ovoj našoj profesiji, moramo jasno i glasno pružiti otpor svima onima koji bi zaustavili informaciju i uskratili istinu, tu osnovnu hranu svakog slobodnog pojedinca i društva koje želi biti demokratsko. Otpor teroristima, brutalnim ubojicama i njihovim nalogodavcima, otpor moćnicima koji nas polagano ubijaju sudskim tužbama, otpor vlasnicima koji se robovlasnički odnose prema nama.

Zato ovoga Trećeg svibnja na Dan slobode medija, svim kolegicama i kolegama, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, poručujemo: Nikad robom, zajedno smo jači! Mi nikad nećemo šutjeti!

brankomijić

5 comments

Skip to comment form

  1. Slavonskobrodski novinari moćncima poručuju: Ne brinite, novinari će uvijek šutjeti!

    1. Oni se vjerojatno drže one narodne da je šutnja zlato. Oni ne razlikuju žuto zlato od žutog govna.

  2. SLIM…………..pazi bogati……….ovo si napisao na portalu koji NE šuti, dapače , glasnost ga odaje ……..baš se čudim, kako u toj silnoj kakofoniji lokalnog novinarstva ne raspoznaješ pisanje od piskaranja

    1. Na sbperiskopu nema novinara. Ekipa je van konkurencije, oni su novinski pisci, koliko sam prokužio. To je drugi svijet od tzv. profesionalnog šrota u lokalnim medijima.

  3. a zar ono sve što Lukić napiše nije novinarski obavljen posao ?

    Pa i ono što odabere da bi bilo na ovom portalu nije “žutilo” i trivijalnost nego kvalitetni prilozi koji iziskuju dobar sud procjene , štono bi ga rekli, znanje zanata ?

    pojam ” novinarski pisac ” nekako mi ne spada u nomenklaturu zanimanja……….eto i riječ “šrot ” mi je nepoznatog značenja……

Odgovori