Miljenko Jergović: Uloga kite jaglaca u obrani Republike Hrvatske

Među tolikim budalaštinama i opskurnostima, koje svakodnevno proizvedu hrvatski ministri, i koje zatim završe pod prstima i tipkovnicama domaćih novinara, vjerojatno je najbudalastija ova s jaglacima. Naime, pripovijest, koja je po svoj prilici autentična, govori kako je Mario Banožić, tada još obični seljačić s dalekog istoka Hrvatske, išao po šumi i brao jaglace. Ne zna se što mu tad bi, ali nakanio je nabrati cijelu kiticu, i darivati jaglacima Gabrijelu Žalac, ponešto perspektivniju jedru snašu. Ona mu je u to vrijeme, priča dalje govori, velika zaštitnica. Gabrijela je, međutim, bila već udata za nježnoga grubijana, mjesnog automehaničara. (Inače, automehaničar je u ovoj slikovitoj dalekoistočnoj pastorali, ispunjenoj naivnim čobanima i čobanicama, jedina figura grada, urbanosti.) I onda je automehaničar, sav ljutit, zaštitnički raspoložen prema Gabrijeli, Marija uputio da kiticu nosi svojoj ženi, jer da bi inače jaglace mogao izjesti! Ne zna se što se zatim zbilo, i gdje je završio buketić, ali je i ovo za priču dovoljno. Pastirica će, kao što znamo, postati ministrica europskih fondova, kojoj su glave došli hrvatski novinari, jer su izvijestili Europljane da ih netko upravo džepari. A pastir je i dalje ministar obrane. Umjesto da bere jaglace, on kupuje borbene avione. Samo je automehaničar autentična muška figura, kakvih se posvuda nađe. Ljubomorni muž, šaka što prijeteći vonjaju na mošus i na kolomast.

Publika se, dakle, zabavlja. I ta činjenica je, vjerojatno, važan faktor visoke popularnosti Plenkovića i njegove stranke, bez obzira na sve afere. Ljudi se ne plaše pastira i pastirica, i misle, možda, da će i oni tako jednoga dana postati ministri, ili barem ministarski očevi, matere, muževi. Utješno je po običan, za egzistenciju i svakodnevicu zabrinut svijet, kada se pastirice i pastiri čarolijom uzdignu u ministre i narodnu elitu. Pojedincima to, može biti, i ne odgovara, ali narod uživa u vladavini ološa.

Ali manimo se ozbiljnih priča, vratimo se Mariju, Gabrijeli i kiti jaglaca. Očito je da se cvjetna kontroverzica odvila jedne zime. I to u ono zimsko doba, krajem siječnja, početkom veljače, najkasnije prvih dana ožujka, kada se iz smrznute zemlje sluti proljeće. Tada jednoga jutra na svjetlo izrone, nježni i mekani, bijeli i žuti cvjetovi. Probiju kroz snijeg i led, odnekud izvire u najnevjerojatnijim koreografijama, i u rasporedu koji je nepredvidljiv, na prisojnim i na osojnim stranama, na seoskim ledinama, u hrastovim i bukovim šumama. Grehota ih je brati, to može na um pasti samo nekome nepametnom, jer najljepši su tu gdje niču. I njihovo je nicanje samo po sebi takav dar da ih je bedasto, da ih je blesavo brati i prepoklanjati. U vazi su, u nekoj čašici ili bočici recimo, neugledni i kratkotrajni. Mudrije je, mnogo, poći u cvjećarnicu i kupiti buket – ali nipošto nekog grobljanskog cvijeta – i ponijeti ga svojoj simpatiji. Čupati jaglace sasvim je nedelikatno, neuviđavno.

Jaglac u našim krajevima poznat je još po dva naziva. Jagorčevina je pluralia tantum, poput riže, nožica ili naočala, te se u jeziku i govoru ograničeno koristi. Jagorčevinom jaglace nije dobro zvati iz još jednog razloga. Tim nazivom sugerira se da je ovaj osamljenički cvijet, da je ova neustrašiva samačka biljčica neka vrsta pošasti, kolektiva u kojem se pojedinac ne razabire. Zato mi je milije jaglac jaglacom i nazvati.

Treći naziv delikatniji je i privlačniji: primula! Riječ stiže od latinskog naziva cvijeta: primula vulgaris. U srednjovjekovnom latinskom, jaglac se zvao prima rosa. Na engleskom mu je ime primrose. Ti nazivi potječu iz dubine vremena u kojima su ljudi poput cvjetova živjeli i umirali u skladu s godišnjim dobima. Proljeće doživjeti znalo je biti veliko i važno. Zima je bila strašna i vrlo neugodna avantura u čovjekovu životu. Ne umrijeti od gladi i od hladnoće, ne umrijeti od zimskih bolesti, značilo je više nego što danas znači preživjeti bilo koju i bilo kakvu eksternu životnu situaciju. Danas se umire od onog što je u čovjeku, a ne od onog što je oko njega, u prirodu i u kalendarima. (Zato je epidemija covida-19 u jednome svom značenjskom sloju nostalgični povratak čovjekov u neka davna povijesna doba.)

Jaglac je prima rosa iz vremena okrutnih kalendara. Zato latinski naziv zvuči tako dramatično i sudbonosno. Prima rosa je prva ruža, ali ime ruža tu je opći naziv za cvijet. Ruža je tu cvijet svih cvjetova, pracvijet. No, za primule smo u našoj kulturi i u hrvatskome i svim hrvatskim jezicima, među koje spadaju srpski, bosanski, crnogorski, srpskohrvatski, vezani iz još jednog, meni neobično važnog razloga. Godine 1927. u šapirografiranom časopisu Hrvatska vila, Skender Kulenović, učenik sedmoga razreda čuvene jezuitske gimnazije u Travniku, objavljuje maleni sonetni ciklus od pet pjesama, naslova “Ocvale primule”.

Skenderu, budućem komunistu i partizanu, budućem Beograđaninu, velikome bosanskohercegovačkom pjesniku i prozaistu, i jednome od najvećih naših pjesnika i jezikotvoraca dvadesetog stoljeća, bilo je tada samo sedamnaest godina, ali svih pet soneta i danas zvuče jednako bezvremeno moćno. Ispjevane jezikom jasnim, u kojem mnoge su riječi drukčije i nove, “Ocvale primule” kazuju nam istodobno što je pjesnikov posao u jeziku i svijetu, ali i kakva je svrha dobrih škola, kakva je zacijelo bila travnička jezuitska gimnazija. (Pri usporedbi s tom školom, današnji je Filozofski fakultet u Zagrebu, skupa sa svojim studentima i studentesama koji demonstriraju protiv vakcina i novoga svjetskog poretka, zabavište slatkih malih opica, dijelom ženki, dijelom mužjačića…)

Velika poezija stvarima i pojavama daje smisao u čovjekovu životu i svijetu. Tako to biva s jaglacima i jagorčevinom, tako do biva s primulama. Mario da je na višem stupnju razvoja Gabrijeli ne bi brao jaglace, nego bi je začarao riječima Skendera Kulenovića: “Neko s brijega slazi. Osoja miruše./ Čekaju ga pune rascvalih čeznuća/ s čevrmama tankim prežutoga zlata./// To kukurijek cvate, cvat zelena vrata./ I rastkane čežnjom vrućeg povinuća/ njih opaja miris iz njegove duše.” U tom slučaju Mario se ne bi izlagao toj nevolji da jede gorko lišće i cvjetove jagorčevine. I nikad ne bi postao ministar obrane Republike Hrvatske.

jergovic

15 comments

Skip to comment form

  1. Seljačić Jaglac zavezao kesu i ne da vojnicima dnevnice. Shupak! Plenki povlači konce.

  2. ” Umjesto da bere jaglace, on kupuje borbene avione. Samo je automehaničar autentična muška figura, kakvih se posvuda nađe. Ljubomorni muž, šaka što prijeteći vonjaju na mošus i na kolomast.”

    ironično do bola : preslik je likova političkog sustava , koje—ni kravata, ni odijelo, ni skupe cipele ne abolira od ruralnog mozga i “djelovanja” u ime države

  3. “ne abolira od ruralnog mozga”, ovo je za shit of the week, šteta što više nema te rubrike, mogao bi ju uvesti sbperiskop, ti bi ju sama mogl napuniti na dnevnoj bazi :)))))))))))))))))))))))))))

  4. HUGO……..negiraj, ako možeš i znaš, naravno
    Točno tako kako sam napisala , a za svaki slučaj stvarno bi sbperiskop formirati rubriku shit of somebody here

  5. misliš na mozak sa sela?, pa ne dijeli se mozak na seoski i gradski, ruralni i urbani, takav shit davno nisam čuo, po tvojoj budalaštini gradski je kao neki superiorniji mozak od “ruralnog”, što li, jel čitaš ti biografije poznatih ljudi, poznatih “ruralnih” mozgova, Tesla, npr, (Smiljane), Tadijanović (Rastušje), Nazor rođen u Postirama, Brođanin dr. sc. Josip Užarević rođen u selu Gundincima, itd, itd, veliki Šuvar u Zagvozdu, brojni slikari su sa sela i inspirarani selom, Marija Jurić Zagorka rodila se u selu Negovec, ruralni i neruralni mozak, čisti shit, moraš najprije utvrditi što znači pridjev ruralni, i da taj atribut nije pogrdan, nego označava selo, pa se ruralni mozak ne treba “abolirati” jer je ruralan a nije urban, samo ako je glup, ali to je potpuno drugi nivo priče, Dunning Krugerov efekt ili zašto su glupi ljudi preglupi da bi to shvatili, Jergović karikira, ali je u pravu da najveći ološ napreduje do najviših državnih funkcija bez ikakvih filtera osim pripadnosti ili ne nekom političkom korpusu koji uništava sve oko sebe ne ruralnim nego kriminalnim mozgom, a i taj tekst Jergovićev je nategnut, brand nije uvijek i garancija izvrsnosti 😀

    1. Kao u ringu – full contact. Samo umjesto krvi cure kvazintelektualna rijtka govna.

      Smirite se vas dvoje!

  6. ajme………HUGO……..koju Gospu se uvatiš za svaku moju rič sa dvi šake !

    Nabrojio si ( kao prvo ) KVALITETNE ljude koji su kvalitetom i osobnošću ostavili pečat svog vremena, obilježili su NAS poslije njih došle, svaki u svojoj domeni……

    Ruralni mozak ne mora biti vezan za seosko podrijetlo , a dokaza ima sijaset u mnogim situacijama koje svjedočimo na dnevnoj razini………. Sjećaš se novinarske sage pred par godina o preskupim cipelama ex ministra Tolušića i još skupljim od zmijske kože velečasnog Zlatka Sudca ?

    Točno je što Jergović karikira i što se ruga napredovanju ( sic ) pojedinaca bez intelektualnog pokrića ali očito, u puno skupljim cipelama i odijelima nego što ih je ikad, itko od spomenutih imao…….Pa, recimo i nas dvoje koji se “pripetavamo” kako bi rekli Alkari .

    Hoću reć’, da sav njihov politički doseg ( unatoč svim vanjskim pokazateljima ) je bolno minoran ……..Hvala na nadopuni i malo olabavi – ne valja bit’ tako rigidan ……Pozzz

    1. ma kakav ruralni mozak, od*hebi s ruralnim mozgom, slučajno sam naletio na idiotsku sintagmu, pročitaj pet puta što sam napisao da ti uđe u ruralni mozak, kad si glup ne možeš shvatiti da si glup jer nemaš s čim shvatiti, žišku?, Tolušić, Sudac…, pa to su psihijatrijski slučajevi, a ne “ruralni mozgovi”, idem odavde, raspizde me idiotizmi, gubljenje vremena, napišem ti da shvatiš taj idiotiam, a ti se ideš miriti, ne svađam se ja s tobom nego s veličanstvenom glupošću beskrajnijom od svemira, i veliš, Sudac, Tolušić, zmijska koža i ruralni mozak, odoh na jutarnje kakanje, jesi ti laksativ?

  7. No…my dear HUGO………….Ja sam afrodizijak, ali ti nemaš pojma o tome……….Kakaj, dobar je znak u nekim godinama imati redovitu stolicu..pa-paa-pa

    1. afrodizijak 😀 😀 , je si li ti španjolska ili vinska mušica :)))))))))))))))))))

    2. slika je šala, slučajni odabir, nema veze, nemrem ju izbrisati 😀 , samo gazda to može, s ruralnim mozgom :)))))))))))))))))))))))))), eto vidiš kud “ruralni mozak” čovjeka odvede, :))))))))))))))))))))))))), do “španske” mušice :)))))))))))))))))))), nema ljutnje??, mir mir mir, nitko nije kriv, ava, ava ava, nitko nije krava :))))))))))))))))))))), or, maybe ???? muuuuuuuuuu :)))))))))))))))))))))))))

  8. ni jedna , ni druga……..dalmatinska , moćna, a link nema veze sa mnom : I am a woman a litlle wild, but not old as you think…

    Neka urednik ne briše sliku, moda je upravo tvoj preslik…..s velikodušnim, muškim mozgom……..Baš mi jr drago što te imam za petama !

    1. ako opet ispucaš kakvu glupost ko ruralni mozak, znam da me želiš :)))))))))))))))))))))))) , do iza Nove me nema, ne želim si kvariti blagdane s glupim komentarima koja glupost mi diže SAMO tlak, padam na inteligenciju, prema tome, ništa od praćenja te, na tebi samo vježbam retoriku, za drugo nisi :)))))))))))))))))

  9. ne bahati se i ne kudi ………ja sam bumerang koji se vraća…….

    ovo “samo” je slučajno ili namjerno apostrofirano ?

    ako je slučajno , onda zanemarujem, ako je namjerno , onda ću drukčije s tobom komunicirati…….ali, kako te do Nove godine ” neima ” možda i ja odustanem ako nemam sparing partnera za fajt

Odgovori