Iznuđena reforma

Činjenica da je baš bjegunac Mamić taj koji će ostati upisan kao nehotični pokretač promjena, pomalo je tragikomična

Nije bilo nijedne vlasti od ere Franje Tuđmana do danas koja nije obećavala reformu pravosuđa. U Tuđmanovo vrijeme to se nije govorilo, ali se mislilo, jer se znalo na koji način je HDZ tada kadrirao po sudovima i pravosuđu. Ali od 2000. godine do danas reforma tog sustava bila je stalna mantra, dodatno apostrofirana u vrijeme »sobe 23«, odnosno pregovora oko ulaska u EU u famoznom poglavlju 23, koje smo zadnje zatvorili.

A da će nam žovijalni Zdravko Mamić postati glavni reformator pravosuđa, to pak nismo mogli ni sanjati. No, jučer se dogodila prava »bomba« – obistinile su se prijetnje Zdravka Mamića da je suce osječkog suda prijavio za uzimanje mita, da ima dokaze i da čeka reakciju DORH-a i policije. Jedna stvar je pritom sigurna: ako su počela uhićenja, znači da DORH i sudac istrage smatraju da postoji osnovana sumnja, i da se barem u predistražnim radnjama pokazalo da je Mamić ne bez razloga govorio o tome kako je davao novce sucima, a da je svejedno osuđen u Republici Hrvatskoj, naravno za izvlačenje novca iz Dinama. Sada je na »organima« da dokažu može li se dovesti u vezu korupcija sudaca s donošenjem odluke u njegovom procesu, a za očekivati je da oni ostanu pritvoreni jer jednostavno čine dio pravosudnog miljea i sigurno su povezani sa svim osobama koje se u postupku pojavljuju kao svjedoci i slično. Stručnjaci poput Ante Nobila tvrde kako se odvjetništvo u ovako velikim slučajevima sigurno nije zaletjelo: »Kad idete na visoko rangirane suce, ne smijete promašiti«, komentirao je.

Utoliko, ovo je sigurno jedan od najvećih pravosudnih skandala u novijoj hrvatskoj povijesti, za koju ekskomunicirani bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić kaže da je sustav »premrežen konkubinama, izvanbračnim drugovima i nepotizmom«. On i sam govori da je izbačen naglavce iz tog sustava jer je otvoreno govorio o svim malformacijama sustava, a da ovo nije neka izdvojena situacija, ma kako krupna bila, uostalom misli i predsjednik Republike Zoran Milanović koji govori kako uhićenje čak tri suca iz iste institucije sigurno dokazuje da je u pitanju sistemski poremećaj, a ne eksces. Doduše, Milanović tvrdi da tu ekipu štiti premijerov kompanjon Vladimir Šeks, no iz vladajuće stranke odgovaraju da je upravo suprotno, da ovi slučajevi pokazuju da više nema nedodirljivih, i da je reforma zapravo već na djelu.

Problem je samo što je ovo reforma »bottom-up«, koja je krenula odozdo, od samog Mamića kao osuđenika u tom sustavu, a potom i bjegunca iz Hrvatske, koji je sam po sebi hodajući dokaz stanja u našem pravosuđu, ali i zakonodavnom sustavu koji mu je praktički omogućio da prošeće van iz zemlje bez ikakvih problema. Umjesto da reformu pokreću vlade, pa i ova recentna, Hrvatskoj se događa slučajnost da se Mamić nađe nezadovoljan njihovom presudom, a dao im je toliko novca koliko tvrdi da im je dao. Kako se ne složiti da je to »slučajna država«, a ne iznuđena reforma?!

Uostalom, treba konstatirati i slučajnost da je Mamić napokon dobio pravomoćnu potvrdu presude od Vrhovnog suda tek onda kad je možda izgubio političku podršku koju je imao kod bivše predsjednice, za koju se tvrdilo da se znala družiti s Mamićem, dakle prošle godine. Ili barem u trenutku kad su u toj instituciji ocijenili da se tim političkim kontekstom više ne trebaju zamarati. U Hrvatskoj su i najviše razine sudstva barem neformalno povezane s političkim strukturama, možda slično kao što su i niže instance povezane sa samim akterima suđenja i pravosudnih procesa. Ne treba onda čuditi da upravo sad svjedočimo tako ogorčenoj političkoj borbi dva brda oko Vrhovnog suda, kao najvišeg čuvara pravde.

Naravno, ne treba izgubiti iz vida ni tvrdnje iz Vlade da Ministarstvo pravosuđa i uprave posljednjih mjeseci radi antikorupcijski paket u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom (SOA) radi izmjene zakona o sigurnosnim provjerama kako bi se one uvele za suce svakih pet godina, što je sastavni dio reforme i pojačavanja kontrole nad pravosudnim sustavom koje provodi aktualna vlast.

Njima ne treba odreći namjeru ili volju da se protiv ovih negativnih pojava žele izboriti, no činjenica da je baš bjegunac Mamić taj koji će ostati upisan kao nehotični pokretač promjena, pomalo je tragikomična.

U svakom slučaju, nakon ovoga ništa neće ostati isto. Jer tko zna do kuda će se ovo klupko odmotavati u sustavu pravosuđa.

novilist