«

»

svi. 31 2017

Jagoda Kljaić: Francesco Totti iz zaboravljene bajke

Satima, još malo pa će biti i puna dvadeset četiri, odgonetavam zašto me toliko dirnuo oproštaj nogometaša Francesca Tottija od kluba i publike. Ne i nogometa jer će takva zvijezda naći svoje mjesto na nekoj stabilnoj klupi stručnog štaba. I zašto me sve odjednom podsjetilo na Josipa Broza i Jugoslaviju? Kad je nogomet iskvaren do srži, kad lopta više nije okrugla, a oni koji s njom žongliraju postali basnoslovni bogataši, plaćeni sumama koje se ne mogu dovesti ni u kakav srazmjer sa naučnicima, dobitnicima Nobelove nagrade, istraživačima svemira, čuvarima planeta Zemlja, istraživačima preživjelih bakterija u otopljenim višestoljetnim glečerima. Oni od kojih zavisi život, možda danas jedinke, a već sutra čovječanstva, nikad neće vidjeti milijunske cifre koje se olako poklanjaju dobrim nogometašima. I što bi drugo takav odnos mogao akumulirati nego ljutnju, bijes, jad, zavist.

Photo: www.denverpost.com

Kao samo djelomično zainteresirani promatrač, s odavno usađenom ljubavlju prema nogometu koja se totalno istopila s aferama, blamažama, sramotnim ponašanjem, namještanjima, krađama, prodajama, prevarama, eto me odjednom u talijanskoj nogometnoj bajci. Skoro sat vremena u nedjeljno veče, 28. maja 2017. godine, četrdesetogodišnji igrač se oprašta od publike kojoj je bio vjeran dvadeset pet sezona. Nije mijenjao klubove, samo Roma, pa opet Roma i na kraju Roma. Vječna ljubav Francesca Tottija i vječnog kluba koji nosi ime vječnog grada. Oni koji profesionalno prate nogomet izračunali su da je Totti za Romu odigrao 47 098 minuta ili 32 dana i 17 sati, a u 786 utakmica postigao je 307 golova.I došlo je vrijeme za kraj igračke karijere i za oproštaj. Ljudi, nepoznati jedni drugima, u dijapazonu godina u kojima prosječan čovjek ima pamćenje i mogućnost rasuđivanja, različitih životnih svjetonazora i vjeroispovijesti, zajedno nacionalisti i kozmopoliti, žene koje ljube muškarce, svoje i tuđe, i one koje vole žene, gej zgodni dečki, stokilaši i anoreksični, glumica i kuharica, ljudi, štono bi se u nas reklo svih fela i profesija, plaču u prekrasno rimsko veče, dok se bjelina rimskog kamena leluja iznad stadiona Olimpico. Ljude veže i spaja jedna emocija, a nije se dogodio teroristički čin. Tome nismo odavno svjedočili.

Photo: pinimg.com

Bilo je dirljivo i za posredne promatrače samo zato što je bilo ljudski. Suze zahvalnosti, čestitanja, ohrabrenja, svojevrsne suze radosti i ponosa sve rjeđe viđamo u našoj blizini, ali i daljini. A Italija nam je u komšiluku, čudesna pozitivna atmosfera nadohvat ruke, a nabijene ljudske emocije poštovanja mogle su se „nožem rezati“. Poruka svima onima kojima nož u rukama znači žeđ za tuđom krvlju.
O Tottiju će se još puno govoriti i pisati, i on je to sve zaslužio, jer je pokazao, zajedno s navijačima i gledaocima te nedjeljne utakmice, kako je ljudsko biće, ipak, samo to, ili, ipak, najuzvišeniji živi stvor na planeti. U nesrećama, međusobnim mržnjama, strahovima, sukobima, smrtnim pohodima već skoro zaboravljamo na ljepotu i dostojanstvo života. Ovaj produženi trenutak uzajamnog poštovanja podsjetio nas je tko smo, odakle dolazimo i kuda idemo.Neki od nas, koji se ni danas toga ne srame i ne boje se priznati, posljednji takav trenutak stopljenosti sa nepoznatim ljudima oko sebe doživjeli su prije 37 godina kad je umro Josip Broz. Jesu li Talijani možda veći licemjeri od bivših Jugoslavena pa će se za dvadeset-trideset godina zaklinjati kako to nisu oni uplakani na slikama koje su obišle svijet – to će možda nekad biti tema historijsko-sportskih analiza i stručnih tumačenja koja će se truditi dokazati da suze nisu uvijek suze. Možda će biti nužno i potvrditi da Francesco Totti nikad nije postojao ni igrao nogomet.

Photo: ytimg.com

Za sada, neka netko zabrani svim novinama i portalima, svim internetskim društvenim mrežama da u narednih trideset-četrdeset godina objave bilo koju lošu vijest o Tottiju. Neću da znam ni ako se razboli, ni ako prevari ženu sa prostitutkom ili njenom prijateljicom, ni ako žena ostavi njega i u razvodu se krenu svađati oko skrbništva nad djecom, ako bi se netko u familiji opijao, drogirao, ludovao sa skupim automobilima – ništa od toga neka nikad nitko ne objavi. Poneka bajka mora zauvijek ostati bajka. Samo je tako moguće živjeti.

5 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Totti- gladijator koji se borio za jednog gazdu i imao samo jednu arenu, onu u Vječnom gradu. Sport nije Zemlja bajki, sport je izdanak kapitalističkog grabeža..

  2. sex pistol

    Kljaićka nam se raspekmezila. Ipak, dirljivo.

  3. Jagma

    Lijepa priča o heroju sa ženske strane.

  4. blagajenoć

    Masovne histerije proizvod su nabrijavanja. Nabrijavaju nas na zastave, na idole, na trgovačke brendove. Trošimo se na manipulacije.

    Postoje dvije vrste ljudi, koji vole nogomet i koji su ravnodušni. Navijači i thinkeri.

    Eto koliko Jagodinih suza je palo na Tottija i Tita.

  5. Anonimni

    Tito je Jugoslaviju sagradio oko sebe kao temelja države, a samim time joj je i presudio. Kad je umro, mnogi su plakali, bili u šoku i nevjerici, te se pitali kako će država i narod nastaviti dalje.

    Povijest je pokazala – nikako.

Odgovori