“Crvena zvezda” ili “Crna kokarda”?

Dragan Džajić je nekad bio ikona i jedan od najboljih fudbalera jugoslovenskog fudbala svih vremena. Po svojoj popularnosti, u to vrijeme, u narodu je bio rame uz rame sa Titom. Rođen 30. maja 1946. godine u Ubu, od oca Kristivoja i majke Vidosave, već sa 15 godina postao je član Crvene zvezde da bi sa 17 godina ili tačnije rečeno 6. maja 1963. godine debitovao u meču protiv titogradske Budućnosti. Tačno mjesec dana nakon mog rođenja. I naravno da bi se o njegovim uspjesima na zelenom terenu moglo puno toga napisati. O nekadašnjem fudbalskom asu i uzoru iz 70-ih, nas djece koji smo pravili prve fudbalske korake.

Međutim, uspjeh na  sportskom planu  ne znači da ste moralno ispravna ličnost i da takvi ljudi trebaju biti naši ideali. Nije moje, u Džajićevom slučaju, da tražim gdje je napravljena greška u njegovom porodičnom, obrazovnom i društvenom odgoju i odnosu prema izazovima koje život nosi i traži od nas. Živio je u jednom vremenu od koga je mogao da uči o ispravnim moralnim vrijednostima. Dok sam kao klinac pikao fudbal zapamtio sam riječi jednog od najboljih igrača banjalučkog ”Borca” a kasnije trenera FK ”Naprijed” rahmetli Džafera Smajića kako nas je pred početak svakog meča hrabro ; ”Da bi pobjedio moraš imati volju. A ako imaš volju onda i ostvariš svoj san!” Kasnije, kad sam kao čovjek izgradio svoj sistem vrijednosti , shvatio sam da je tako i u životu. Želiš li da se kao čovjek izgradiš kao moralno ispravna osoba moraš imati pozitivnu volju.

Dragan Džajić nije ostao ona visini svog sportskog uspjeha. To je najbolje primjetio poznati srpski sportski komentator i pasionirani navijač Crvene zvezde Milojko Pantić koji se javno odrekao kluba kojeg je obožavao cijeli svoj život. Povod za dramatično i emotivno obraćanje bio je sramotan potez čelnika Crvene zvezde Dragana Džajića i Zvezdana Terzića koji su šokirali regiju uručivši počasni dres kluba s brojem 1 i posebnom posvetom ratnom zločincu kapetanu Draganu. Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan proveo je 13,5 godina u zatvorima zbog počinjenih ratnih zločina u Hrvatskoj i BiH, a po izlasku se vratio u Srbiju i odmah krenuo u izbornu kampanju. Tako je Crvena zvezda, na radost ”Delija” i srpskih nacionalsovinista dobila svoje ”najjače” pojačanje. Bravo Dragane Džajiću! Hercegovci bi to rekli ovako: ”Ostao si majstor u fudbalu ali p…. u duši!”

Pantićeva oštra osuda ovog čina u nekoliko je sati obišla cijelu regiju: “Prošle nedjelje su Dragan Džajić i Zvezdan Terzić činom uručenja dresa ratnom zločincu kapetanu Draganu sahranili našu Crvenu zvezdu. Slika je to koja pokazuje kako je srpski nogomet probio dno dna. Počasni predsjednik Crvene zvezde Dragan Džajić i direktor Zvezdan Terzić uručili su dres kluba sa brojem 1 ratnom zločincu kodnog imena Kapetan Dragan, koji se poslije 13 i pol godina zatvora u Hrvatskoj i Australiji prije dva mjeseca vratio u Srbiju. Bivša gospodo Džajiću i Terziću, znate li gdje je tog 29. svibnja 1991. bio taj vaš novi počasni član kluba? Pucao je u sunarodnjake vaših tadašnjih igrača Roberta Prosinečkog i Refika Šabanadžovića. A samo par dan prije ovog vašeg sramnog čina, čovjek koji je vodio paravojne formacije po Hrvatskoj i BiH, izjavio je da su ubojice Zorana Đinđića, Legija i Zvezdan Jovanović, srpski heroji, i da će se on, ako uđe u parlament, zalagati da te ubojice budu oslobođene. Odnesite onda dresove i toj dvojici ubojica, a kad ih vaš novi počasni član bude oslobodio, nagradite ga tako što ćete promijeniti ime stadiona. Kakav Rajko Mitić!? Srpskije i patriotskije zvuči – ‘Stadion Kapetana Dragana!’ Mogli ste i dres s brojem 11 uručiti ratnom drugu kapetana Dragana i učitelju vašeg političkog patrona, lažnom četničkom vojvodi i lažnom Srbinu, doktoru hulji Šešelju. Tako bi vaš tim ratnih zločinaca bio kompletan. Dragane Džajiću i Zvezdane Terziću, sram vas bilo! Zbog ove slike, danas se crvene obrazi pravih zvezdaša širom planete! Uručenjem dresa ratnom zločincu, ispisali ste najsramniju stranicu povijesti slavnog kluba, ugasili ste Zvezdin plam, šampionske reflektore i klub uveli u tamu bezumlja.

Za sve obične ljude, vi ste od sada obični bijedni bestidnici, bez svijesti i savjesti. Grozim se od pomisli na vaš besramni čin! Pošto ne znate za sram, ja se sramim umjesto vas. Jer postali ste oficiri Arkanove zločinačke paravojske koja je okupirala i zarobila klub i to vam očigledno služi na čast. A ustvari, vi ste obične krpe kojma zlikovci brišu svoje kriminalne radnje, i u Zvezdi i u društvu. Zbog toga, do vas ne dopiru duševne boli ogromnog broja zvezdaša, koji za sada samo u sebi govore – Zbogom Zvezdo zauvek!”, poručio je Pantić.

Teško je što dodati na riječi  velikog čovjeka Milojka Pantića. Kažem “velikog”  jer  u zemlji koja je zaglibljena u blatu fašizma koji vlada uz pomoć laži, manipulacije, straha i nasilja, zaslužuje čestitke kao  jedan od rijetkih glasova razuma. U Beograd i Srbiji ništa novo. Još je puno onih koji nisu u stanju da se suoče sa svojom prošlošću ili bi ponovo ratovali. Perfidna igra čelnika Crvene zvezde uručivanjem počasnog dresa i izgradnjom murala ima svoju dublju pozadinu. Ona je podrška ratnom zločincu Draganu Vasiljeviću pred naredne izbore. Tu perfidnu igru bi srbijanski birači trebali da prepoznaju. Eventualni izbor ratnog zločinca vodi ih u dalju moralnu bijedu, trulost, lažnu prošlost i nikakvu budućnost! Dragan Džajić podržao je 2011. godine Dodikovu ideju kako Republika Srpska treba imati svoju fudbalsku reprezentaciju koja će samostalno učestvovati na evropskim i svjetskim prvenstvima.

Crvena zvezda je izgubila svoj sjaj, a Dragan Džajić postao bot i trol na radost srpskih nacionalšovinista. Možda je Džajićev uspjeh na sportskom planu bio loš učitelj koji ga je doveo u zabludu da ne može “izgubiti” u životu koji se svakodnevno živi?

Možda je vrijeme da se sukladno današnjim trendovima u Srbiji ime Crvene zvezde mijenja u Crnu kokardu?

tacno

1 comment

  1. Đajić je zlatom pisao, a govnom zapečatio. Stidi se Đajiću!

Odgovori