«

»

lip. 21 2014

Kritika utjecaja liberalne ideologije

liberalni-kapitalizam

Budući da nije posljedica jedne misli, procesa ili političke akcije, liberalizam nikad nije predstavljen u obliku jedinstvene doktrine. Razni liberalni autori interpretirali su ga na različite, a ponekad i suprotstavljene načine. Ipak, postoji dovoljno zajedničkih točaka da bi se sve njih definiralo liberalima. Upravo te zajedničke točke omogućavaju nam da definiramo liberalizam kao posebnu školu mišljenja. S jedne strane, liberalizam je nedvojbeno ekonomska doktrina koja teži prema modelu samoregulirajućeg tržišta i prema njemu definira društvenu stvarnost. Prema tome, ono što se naziva političkim liberalizmom, jednostavno je jedan način primjene principa stvorenih iz spomenute ekonomske doktrine u politički život, čime se pokušava što više ograničiti ulogu politike. S druge strane, liberalizam je doktrina temeljena na individualističkoj antropologiji tj. počiva na koncepciji čovjeka kao bića koje je prije svega nije vezano za društvo. Te dvije značajke izravno su suprotstavljene kolektivnim identitetima, a kolektivni identitet ne može biti analiziran na takav redukcionistički način kao da je samo zbroj karakteristika pojedinaca u određenoj zajednici. Takav identitet zahtjeva da članovi kolektiviteta budu svjesni kako je njihovo članstvo na nadilazi individualnost i kako je njihov zajednički identitet proizvod te kompozicije.
Dvostruki karakter ljudske osobnosti, individualni i društveni, ne može biti zanemaren. Individualna i kolektivna dimenzija nisu identične ali su nerazdvojne. U holističkom pogledu, čovjek se razvija na temelju onoga što nasljeđuje u svom društvenom i povijesnom kontekstu, a upravo se tome modelu, koji je najčešći u dosadašnjoj povijesti, suprotstavlja individualizam, čiji je uspon osebujna značajka zapadne civilizacije. U modernom smislu, individualizam predstavlja koncept koji gleda na pojedinca kao na jedinu realnost i uzima ga kao princip svake procjene, bez obzira na njegov društveni ili kulturni kontekst. Zbog toga individualizam ne priznaje autonomni status zajednica, naroda, nacija ili kultura, već na te entitete gleda kao na puki zbir atomiziranih pojedinaca koji jedini unutar njih imaju vrijednost. Liberalizam afirmira taj princip individualnosti i dostatnost pojedinca. U liberalizmu, čovjek je autonomni subjekt, vlasnik samog sebe kojeg pokreću isključivo njegovi partikularni interesi. Iz tog razloga, liberalni pojam slobode pretpostavlja kako se pojedinac izdvaja iz svog podrijetla, okoline, konteksta i kulture kao bi se definirao („emancipirao“). Iz takvog sklopa ideja liberali ustraju na ideji da se individualni interes ne smije žrtvovati radi bilo kakvog kolektivnog interesa, općeg ili javnog dobra jer jedino pojedinci imaju prava, dok zajednice, koje su samo „skup individua“ takva prava nemaju.
Potrebno je istaknuti pravo koje liberalni pojam slobode najviše ističe, a to je pravo na posjedovanje. Čovjek je slobodan ako je vlasnik nečega, prije svega samog sebe a potom i imovine koja je predmet njegovog interesa. Zbog toga ne treba iznenaditi što liberalni individualizam odbacuje organske strukture postojanja i holistička društva, društvene povezanosti te stvara društvenu anomiju u kojoj su pojedinci otuđeni i međusobno suprotstavljeni. Taj moderni sukob „svih protiv svih“ je natjecanje u kojem nužno stradava opće dobro bilo koje šire zajednice, jer ga pojedinačni interesi narušavaju. U počecima liberalizma počinju se ocrtavati natruhe takvog procesa. Adam Smith u svom shvaćanju nacije kao tržišta, upozorava na prostor trgovačkog interesa i državnog teritorija i naglašava „kako trgovac nije nužno državljanin određene zemlje“. Bez obzira što je Smith i dalje prihvaćao legitimnost javne intervencije, kad projekti pojedinaca ne prepoznaju opće dobro, proces je krenuo svojom nezasitnom putanjom i to će ograničenje nestati. Kao rezultat toga, današnji neoliberali osporavaju i sam koncept općeg dobra. Hayek je osporavao prava bilo koje institucije ili političkog autoriteta koji bi doveo u pitanje efikasnost tog „spontanog reda“. Prema njemu država djeluje isključivo u osiguravanju uvjeta potrebnih za slobodno tržište. Država ne smije imati cilj sama po sebi već postoji kako bi jamčila individualna prava, slobodu razmjene i funkcioniranje prava koje štiti tu istu razmjenu. Podređujući društveni interes pojedinačnom gospodarskom interesu, liberali čine sebičnost najboljim načinom da se „služi zajednici“ u kojoj žive. Na taj način tržište postaje dominantna paradigma i liberalno društvo se definira kroz njega sa ciljem svrhovite razmjene između pojedinaca i skupina koje su vođene isključivo porivom da služe vlastitom interesu. Član takvog društva, gdje se sve može kupiti i prodati, može biti trgovac, vlasnik ili proizvođač ali u svakom slučaju potrošač. Moderno doba proširuje ovakav liberalni postulat na sve društvene segmente. Sve postaje dio proizvodnje i konzumiranja, kao i rezultat ponude i potražnje, a vrijednost se mjeri cijenom. Prema tome, sve što se ne može izraziti u kvantificiranom i izračunljivom obliku smatra se nezanimljivim ili nerealnim. Reducirajući društvene segmente u mjerljive stvari, konačno transformira i čovjeka u stvar koja je zamjenjiva. Takav, čisto ekonomski, pogled na društvo ima značajne posljedice jer dovodi do disolucije naroda i sustavne erozije njihovih karakteristika. U kolektivnoj imaginaciji, dolazi do inverzije vrijednosti, dok uzdiže komercijalne postavke koje su se u tradicionalnim društvima smatrale inferiornim i stvarima od puke potrebe. Na moralnom planu dovodi do rehabilitacije duha proračunatosti u svrhu vlastitog interesa i egoističkog ponašanja, koje je tradicionalno društvo također osuđivalo.
Sva degradacija modernog svijeta, snižavanje standarda, izvrtanje vrijednosti, dolazi iz takve premise modernog svijeta. Liberalna ideologija, zbog svoje nerealne antropologije, ima veliku odgovornost za takvu degradaciju. Ideja da čovjek djeluje slobodno i racionalno na tržištu je samo utopijska konstrukcija, jer gospodarski segment nikad nije autonoman, već ovisan o društvenom i kulturnom kontekstu. Prema tome, ne postoji zadana ekonomska racionalnost, već samo proizvod društveno-povijesnog razvoja a društvo je uvijek više od vlastitih individualnih komponenti. Konačno, apstraktna zamisao o dekontekstualiziranom pojedincu koji djeluje na čisto racionalnim očekivanjima i slobodno bira svoj identitet iz ničega je totalno neodrživa. Upravo suprotno, komunitarni autori ukazivali su na vitalni značaj zajednice za pojedinca, koja stvara njegovu epistemu čak i kada tvori kritički osvrt o istoj toj zajednici. Opće dobro je ključna norma koja definira način života zajednice i njezin kolektivni identitet. Čitava kriza današnjice izvire iz suprotnosti između ideala apstraktnog univerzalnog čovjeka ( sa pripadajućom atomizacijom i gubljenjem poveznica sa društvom ) i stvarnosti konkretnog čovjeka ( za kojeg društvene poveznice nastavljaju biti temelj identiteta zajedno sa kohezijom, konsenzusom i recipročnim obvezama). Liberalni autori vjeruju da društvo može biti temeljno na individualizmu i tržišnim vrijednostima, što predstavlja iluziju. Individualizam nije nikad bio jedini temelj društvenog ponašanja i vjerojatno neće nikada ni biti a upravo on liberalnoj ideologiji daje utopijske dimenzije. Zbog toga bi bilo pogrešno vidjeti holistička društva isključivo kao propalu baštinu prošlosti, jer i u dobu modernog hiper-individualizma čovjek zadržava svoju trajnu karakteristiku – ostaje društveno biće.

Liberalizam

 

 

33 comments

Skip to comment form

  1. Ivan Marić

    Liberalizam kao prva klasna ideologija imao je svoje uspone i padove ovisno o kontinuiranoj konsolidiranju buržoazije koja se poslužila uslugama tzv. suicidalne prognoze. Trenutno je supremacija ideologije liberalizma zbog ekonomske krize u blagom padu. Kad izdirigirana kriza prestane i kada se ekonomske oligarhije još više obogate na račun radničke klase, porast će i značaj ideologije. To je klackalica koju zaustaviti jedino može revolucija. Bit će to gotovo neizvedivo, jer je država u funkciji “noćnog čuvara” građanskog društva i ekonomskih procesa. Osim toga masama je privlačan parlamentarizam, sloboda govora, individualna sloboda na načelima privatnog vlasništva, princip slobode i drugi omekšivači za pranje prljavog rublja kapitalizma. Istaknuo bih da konzervatizam nije izlaz za harmoničnije funkcioniranje društva, jer u sebi sadrži agense totalitarizma.

  2. Alain

    Ivane, agense totalitarizma sadrži svaka ideologija sa dihotomnim shvaćenjem stvarnosti, tj. sa ili – ili logikom. U takvom viđenju svijet mora biti nužno “pročišćen” od onih koji su unaprijed određeni ne samo kao obični protivnici, već i kao ontološki neprijatelji koje se mora uništiti. „Sveti teror“ veže se uz mesijanizam koji ima smisla samo ako dobri i loši imaju radikalno suprotnu sudbinu. Prema tome, ni egalitarizam nije pokazao da je imun na totalitarizam. Ako je totalitarnost kriteriji za isključivanje onda možemo odbaciti čitavu modernosti ( što i nije loše ). Organicističko ili organsko društvo omogućava usklađenost svih segmenta u društvu kao i njihovu solidarnost. Isticanje samo jedne tendencije vodi u njezinu dominaciju i s vremenom u brisanje ostalih, korijen svih stranputica modernosti.

  3. Ivan Marić

    Definitivno, pitanje slobode pitanje je opstojnosti svijeta. Postojeći polaritet između liberalizma i konzervatizma dovodi ga u pitanje. I svaki projekt budućnosti oslonjen na „naše boje“ zatomljuje bijelo svjetlo slobode. Poticajne su mi, stoga, ove definicije slobode:
    – “Tuđa sloboda proširuje moju do beskonačnosti.” (Bakunjin)
    – “Pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.” (Camus)
    – “Tajna slobode počiva u hrabrosti.” (Periklo)
    Sloboda pojedinca u zajednici u kojoj ostvaruje sebe i zajednicu, a zajednica nadsumativno i pojedinca, jedino je rješenje. Ljude čeka ili ropstvo ili sloboda. U areni čovjekovog opstanka nalaze se anarhizam vs liberalizma odnosno konzervatizma. U pravu si, obje ideologije u sebi imaju agense totalitarizma.

    1. Alain

      Ja ne vidim polaritet liberalizma i konzervativizma. Vidim dominaciju liberalizma tj. neoliberalizma i ostatke konzervativizma i socijalizma koji su mu se priključili, sve ostalo je na marginama. Analogije o zatamnjivanju bijelog svjetla slobode ne govore mnogo jer sloboda može imati razna tumačenja. Okarakterizirati “naše boje” kao nešto negativno znači zagovarati univerzalizam koji opet vodi određenom obliku uniformnosti i negira različitost svijeta u kojem živimo. I opet si upotrijebio ili – ili logiku, ili rostvo ili sloboda, kao da nema ničega između. Znači sve što nije sloboda je ropstvo ? to opet otvara vrata totalitarizmu jer denuncira kao ontološke neprijatelje one koji odbiju takvu koncepciju. S vremenom se sugovornik u raspravi pretvara u protivnika, protivnik u neprijatelja i u konačnici neprijatelj u zločinca. A zločinca kao “neprijatelja čovječanstva” nije teško osuditi najgorom kaznom kad se “pravedna strana” počne gubiti u vlastitom poimanju pravednosti.

      1. Biti malo slobodan ili srednje slobodan je kao biti malo trudan ili srednje trudan.

        Nisam siguran što je to danas toliko liberalno, gdje je ta dominacija liberalizma? Ako svi viču evo vuka, a nailazi tele, moramo li doista i mi “vidjeti” vuka.

        Pitajte istinske liberale ili neoliberale što misle o današnjem svijetu.

        Što bi vi filozofi rekli na upumpavanje par tisuća milijardi dolara od strane države (američke) u bankarski sustav? Zvuči li vam to liberalno?

        U Hrvatskoj je država svakom loncu poklopac. Govoriti o nekoj dominaciji liberalizma ili neoliberalizma je doista začudno?

        1. Alain

          Dominacija liberalizma ogleda se u njegovom krojenju dominantnog sustava. Nije toliko bitan utjecaj države ako i ona sama provodi liberalnu politiku. Liberalne demokracije su dominantan model u Zapadnom svijetu, a mi smo sve više dio tog bloka. Ne postoji zemlja u EU ili Sj. Americi pa čak i šire koja će taj sustav otvoreno osporiti, on je ideološki dominantan, prema tome, svaka politička snaga kod nas koja želi biti mainstream ga također neće osporiti. Napisao sam gore “liberalizam je nedvojbeno ekonomska doktrina koja teži prema modelu samoregulirajućeg tržišta i prema njemu definira društvenu stvarnost. Prema tome, ono što se naziva političkim liberalizmom, jednostavno je jedan način primjene principa stvorenih iz spomenute ekonomske doktrine u politički život, čime se pokušava što više ograničiti ulogu politike.” Glede tržišta može se reći da smo i mi u tom krugu, politički još ne do kraja ali smo na putu da postanemo. Naravno uvijek postoji raskorak između onog što se propagira i onoga što se može do kraja ostvariti ali nedvojbeno je da živimo u eri dominacije liberalizma.

          1. Nisam nešto uvjeren. Država je jača nego ikada. Petlja se iznimno puno u tržište i preregulira ga. U nekim zapadnim zemljama, utjecaj države je nešto manji, ali ne znači da ga nema. Činjenica da država ima manje utjecaja (ovo treba tek dokazati) nego prije 20-30 godina, ne znači odmah da je na sceni liberalizam. Liberalnije možda je, ali ponavljam, pitajte prave zagpovvornike liberalizma što oni o ovome kažu.

            Dojma sam da se provodi kampanja o tomu kako je zavladao liberalizam samo kako bi se snažna država sakrila iza te medijske dimne zavjese. Pogledajte samo možda i najvažniju industriju, industriju hrane. Propisano je što se smije gdje sijati, sorte, definirani standardi koji nisu uvijek usklađeni sa željama i potrebama potrošača, dotacije proizvođačima kroz potpore…… jako puno anti liberalnih elemenata.

          2. Ivan Marić

            @Alain, liberalizam kao ideološki mainstream, kako ga situiraš u mapu ideološke fragmentizacije, trpi kritike i slijeva i sdesna i kao svojevrsna brana obnavljanju, s jedne strane, nacifašističkog totalitarizma, a, s druge, staljinističkog komunizma. Ovovjeki prelazak liberalizma u ofanzivz istovremeno zahvaća i dosege demokracije i prirodnog socijalizma kao rješenja za smanjivanje sociotipskih tendencija k sukobima.
            Tema „ideologija liberalizma“ ima glavne tokove i tisuće limana. Istaknuo bih dvije: slobodu štape kao medija, pa i kontrolora, između javnosti i uspostavljene vlasti, i ulogu individualizma odnosno sanjara slobode kao nade za promjene.

            1. Alain

              Bojim se da ovakav hiperindividualizam koji provodi liberalno društvo, dovodi do narušavanja bilo kakve kohezije i solidarnosti. A mediji su danas postali praktično 4. grana vlasti, jer oni kroje “mainstream”, mogu stvoriti simulakrum koji predstavlja stvarnost na potpuno izvrnuti način. Zbog toga su mnoge alternativne opcije na marginama, mediji te mogu uništiti ili uzdići, sve ovisi o tome dali si u skladu s nečijim interesima.

              1. Ivan Marić

                Asocijacija u vezi hiperindividualizma: Do dvorca mudrosti stiže se stazom neumjerenosti; nikad ne znaš što je dosta, ako ne saznaš što je više nego dosta (W. Blake- otprilike navedena misao.) Individualisti su avangarda.

                U pravu si za štampu kao četvrtu granu vlasti, samo ako misliš na Pavićev Jutarnji ili slične tiskovine čiji su vlasnici pripadnici elite (na) vlasti ili rade za njen račun. Međutim, postoje nezavisni mediji kojima je drag Platon, ali im je draža istina, mediji koje ne kontrolira interes i polaganje računa, mediji čija je uređivačka politika limitirana slobodom autora.

  4. Ivan Marić

    U antagonističkom društvu društveni sukobi su neminovni. Neoliberali sukobe vide „pozitivno funkcionalnim“, ako rješavaju napetosti između protivnika i suparnika. Po njima sukobi sprječavaju dezintegraciju društva. Za njih ostvarivanje opće suglasnosti i jedinstvenosti u sebi nosi recept nasilnih, pa čak i terorističkih sredstava. Otuda njihov otpor spram dogmatiziranja (prinudnosti) pojma slobode i spram etiketiranog anarhizma kao odstupanja od umnih kriterija u prosudbi postojećeg. Međutim, namjerno previđaju anarhističko tumačenje da je ostvarenje slobode moguće samo u dobrovoljnoj asocijaciji, kooperaciji i federalizaciji.
    (Nažalost, odgovorit ću eventualno sutra, jer izlazim u grad)

  5. Alain

    @Bludiša kad imaš situaciju da pojedine banke mogu voditi financijske ratove protiv suverenih država onda sumnjam da je snaga države jača nego ikad pogotovo kad je prisiljena prvoditi nametnutu rigoroznu politiku štednje . Ona je dosta slabija, danas se država ne usudi provoditi prisilu kao što je činila prvu polovicu 20.st. kad je mogla bez ikakvog uvjeravanja mobilizirati cjelokupno stanovništvo u ime određenih ciljeva.
    Argument sa liberalima i njihovim poimanjem današnjeg stanja ne drži vodu, jer nikad pobornik određene ideje ne smatra aktualno stanje zadovoljavajućim već uvijek želi više. to nezasitni slippery slope proces. Atomizaciju društva u liberalnim demokracijama, kao i u totalitarnim režimima, stigmatizirala je Hannah Arednt, kao proizvod egalitarnog individualizma i totalitarne mašinerije.Liberalizam postaje totalitaran u trenutku kad svaku sastavnicu ljudskog života podredi jednoj djelatnosti, tj. gospodarstvu. Iz tog razloga nije mu potrebno korištenje nasilja jer uvodi kult potrošnih dobara i konzumerizam kao novu ideologiju s kojom nerazdvojno dolazi i beskrupulozni gospodarski darvinizam. Danas imamo sve značajke toga procesa, tako da bez sumnje mogu reći da je liberalizam dominantna ideologija.

    1. Činjenica da banke vode ratove umjesto ili protiv država također mi nije neki liberalni fol. Bit će da ja kao umjereni liberal, krivo shvaćam liberalizam ili znatno drukčije u odnosu na tebe. Transnacionalke se mogu smatrati novim državama. Doduše, za sada možda bez neke formalne inauguracije.

      Revival nacionalizma na prošlim EU izborima također mi nije neki liberalni đir.

      Evo upravo završi prijenos proslave u šumi Brezovica. Imam pitanje.

      Je li jači politički utjecaj Todorića, Milanovića, Josipovića ili Karamarka. Što ili tko od njih bar malo vonja na liberala???

  6. Alain

    @Ivan Marić, naravno da postoje, ali nažalost takvi mediji većinom ne kroje percepciju prosječnog čovjeka potrošača. Glede individualnost, svakom je društvu istovremena potreba individualna i kolektivna komponenta. Pretjerano širenje jedne na račun druge može imati nesagledive posljedice, vidjet ćemo gdje će nas taj proces dovesti,

    1. Ivan Marić

      Aurea mediocritas kao izlaz iz čeljusti ekstremizma. Ali tko određuje što je ekstremno, a što sredina? Mogli mi do unedogled.

      1. Alain

        Upravo tako Ivane. Srdačan pozdrav do iduće (ne) zgode 🙂

      2. Mogu li dobiti primjer takvih slobodoljubivih medija, jer ja ih ne vidim? Naravno, ovaj portal ne ulazi u konkurenciju.

  7. kruno

    Rastežući poimanje kolektivizma i individualizma na sociološko- svjetonazorske relacije selo vs. grad, dolazimo do problema s kojim se sve više susreće moderan čovjek. I dok se život u seoskim i malogradskim sredinama stoljećima ne mijenja grčevito se držeći tradicije i folklora, veliki gradovi su oduvijek bili generatori napretka i inkubatori novih kulturnih pokreta. Seoski i provincijski tradicionalizam i konzervativizam čuva postojeći poredak i prividno štiti pripadnike zajednice, ali zapravo nadzire, ograničava i guši slobodu čovjeka. Modernost i dinamizam velikih gradova omogućuju pojedincu pravo na avangardnost, nekonvencionalnost, boemstvo i uopće slobodu samoodređivanja i samoizražavanja. Problem modernog čovjeka nije zatiranje „seoske“ tradicije i stoljetnih običaja, nego upravo obratno, poseljačivanje gradova i dogmatsko heretiziranje modernog.

    1. mile

      Lokalni instrument poseljačivanja, a pod nazivnikom očuvanja tradicije je Slavonskobrodska televizija. Tendencioznim, suženim izborom tema i načinom njihove prezentacije oni, kako kažeš, ograničavaju i guše slobodu Brođana.

      1. Uvijek sam protiv dotičnih, ali sada kažem: don’t kill the messenger.

        Ovih dana u skoro svakom dnevniku, “kroz koji nas vodi Stjepan Šarić”, imamo prilog sa Brodskog kola. Krasna priredba, svaka joj čast, samo se pitam je li joj mjesto usred grada u tvrđavi? Ne bi li bio primjereniji neki ruralni krajobraz? Očito ne, Babo i Perčević žele sijelo usred grada, a urbane alternativce guraju prema Poloju van grada.

        Druga činjenica. Fulao si ceo fudbal. Daješ SBTV takav jebeni utjecaj kao da oni bilo što kreiraju. Kulturnu politiku? Zar oni ruralizirajku inače urbanu sliku grada? Kaj god.

        Njihove slike jesu iskrivljene, a posebno bih rekao da se to očituje u klerikalizaciji slike grada. Tu su majstori. U ovom Sin Cityu u kojemu se ne zna tko čiju ženu jebe, tko više krade i vara, tko više ugrožava prava obespravljenih, oni stanovnike ove Sodome i Gomore prikazuju kao smjerne, skromne vjernike odane Crkvi i Kristovoj riječi. Skupi li se negdje nekoliko desetaka zalutalih ovčica i neizbježni pastir, eto njihovih kamera. Koliki god kriminal i opačine se događali u našem gradu, to se na njihovoj tv ne može vidjeti. U Brodu žive sve sami skrušeni sveci.

        1. mile

          Naravno da su tv-djelatnici lokane tv klimavci i loši zanatlije odnosno da rade prema nalogu, ali ne treba zanemariti njihov Pavlovljev refleks, jer sline čim se mantija pojavi, neka hadezenjarska njuška ili mošnja u narodnoj nošnji. SBTV ima ulogu moralnog korektora i ukazivanja kakvo bi pučastvo trebalo biti. Grad je prljav i pun gadosti u vezi zapošljavanja, krađe humanitarne pomoći, političke stupidnosti, Dsuparicine samovolje… da ne nabrajam vrste blata, ali SBTV o tome ne govori, to ne slika. Vrijednosti koje oni promoviraju su ognjištarstvo, bigotnost, pokoravanje autoritetima, narodna sloga.

    2. Alain

      @Kruno, rezultati modernosti koju egzaltiraš doveli su do katastrofa u 20. stoljeću. Stari tradicionalni svijet je čuvao kulturu i nije vodio u ekstreme. To nikako ne znači da je isključivao promjenu stoljećima kao što navodiš. Svijet Slavonskog seljaka sredinom 19. stoljeća bio je kvalitetniji nego krajem 17. ali je sačuvao tradiciju kao zalog buduće obnove. Ako ćemo izbjeći sudbinu u kojoj o nama odlučuju tehnomenadžerski planeri morat ćemo obnoviti identitet kao narod i cjelokupno kao europska civilizacija. To znači povratk ( ne doslovni, već spiritualni ) prema korijenima, autentičnim izvorima koji su nas afirmirali u prošlosti. Nema ničega anakronog i nostalgičnog i privlegiranju dugog pamćenja jer su tradicija i kultura dio ne samo prošlosti već i naše budućnosti ako ju aktualiziramo i dajemo joj novu vitalnost u novom vremenu. Avangarda u gradovima dovodi do stvaranja hegemonske dominantne kulture, zbog toga se danas brzo šire površne vrijednosti potrošačkog društva koje su pomele i tu prvotnu avangardu. Poseljačivanje gradova je samo trend prve i druge generacije koja u njih dođe sa sela, ali dugoročno svi upadaju u urbanu sterilnost i opet im je potrebno doseljavanje vitalnijeg seoskog stanovništva.

      1. Ovo je pak vjetar u suprotnom smjeru od Kruninog. Po ovakvoj teoriji, svi bi još nosili vunene gunjeve koje bi naše snaše isprele na prelici i otkale na stanu. Naše selo prihvaća znanstvene dosege teže nego Vatikan.

        Prije će biti da sela kakvo je bilo, više nema, a isto tako sve je manje gradova koji bi bili žarišta avangardne misli.

        Alain, selo o kojem pričaš je moguće samo ako se temelji na suživotu ukućana od bar tri generacije. Ako nema toga, nema ni sela koje spominješ. Ono je davno umrlo. Umrlo je onda kada se prestala poštivati mudrost i autoritet najstarijega u kući – patera familiasa. Njega je smaknuo razmetni sin, koji je želio sve i želio sad. To si ti nama malo romantičan za nekom drugom Hrvatskom i Slavonijom koje odavno, odavno više nema, jel da?

        1. Zato imaš lijepu literaturu i Slavka Kolara ili koga već. Slab sam ti na toj našoj slavonskoj književnosti.

          1. Alain

            Bludiša znam da ga više nema, zato sam i replicirao Kruni koji je rekao da selu ne prijeti opasnost ( a već je na izdisaju ) već da ono prijeti gradu. Nema tu romantike. Jednostavno treba vidjeti što je funkcionalno i održivo, taj stari svijet je bio održiviji od stranputica modernosti. Ne smatram da ga treba restaurirati, to je uostalom i nemoguće, već da tu baštinu treba aktualizirati u novom vremenu i na tim tradicionalnim zasadama graditi održivost u budućnosti.

  8. kruno

    Koliko god se Bandić upirao izgledati zagrebački, karikaturalno oponašajući kajkavštinu i ulagujući se kumicama s Dolca, iz njega vrišti selo. To se ne može sakriti. Kao ni činjenica da je grad s Bandićem dobio šarenu seosku fontanu, zlatne wc-e i ružnu mega garažu u srcu stare jezgre, a izgubio pravo na kulturnu neovisnost i inicijativu infiltriranjem politike i “rodijačkih” političkih kadrova u kulturne institucije. Tipično poimanje kulture na način seoskog starješine. Petljajući se čak i u dodjele književnih nagrada, provincijalizira Zagreb i potvrđuje moju tezu o devalviranju i ugroženosti modernih i urbanih vrijednosti.

    1. Alain

      Kruno to je simptom prve i druge generacije onih koji dođu u Zagreb. budući su agresivniji i vitalniji od “starosjedilaca” koje je “otupila” urbana sterilnost. Ali zanimljivo je pogledati djecu tih istih ljudi, ajmo ih nazvati “Bandićevaca”. Studirao sam u Zagrebu do 2012. i oni sami su već nešto sasvim drugo od svojih roditelja, urbanizirani do bola sa dodatkom novih trendova sa Zapada (MTV; Hollywood, Mcdonalds itd). Nema tu ništa više od njihovih predaka koji su došli iz Like, Dalmacije, Slavonje, Hercegovine, Bosne pa čak i Podravci i Prigorci čiji je kraj blizu Zagrebu osjećaju posljedice tog simptoma. Veliki gradovi stvaraju zasebnu kulturu i doslovce “proždiru” sve koji dođu unutar njih.

      1. kruno

        Upravo obratno, pridošlice proždiru gradove, mijenjaju im identitet i pretvaraju ih u urbana sela. Umjesto Jergovićeve Jalte koja je, po njemu, simbol uljuđenog Zagreba, narodnjaci trešte na sve strane. No, sve je to pitanje vitalnosti i opstojnosti, i promjene mentaliteta gradova, pod pritiskom pauperizacije i ruralizacije, su neizbježne, ali nisu ugroženi, kako navodiš, tradicionalizam i kolektivizam, već individualizam i modernizam.

        1. Alain

          Daješ prevelik značaj migracijama selo-grad. Ljudi koji migriraju u gradove nose svoju kulturu življenja sa sobom, to je sasvim normalno, ali njihovi potomci na tome ne ostaju već se prilagođavaju i stvaraju drugu kulturu u kombinaciji s postojećom. I ta kultura “uljuđenijeg” Zagreba je posljedica prijašnjih migracija jer i ta je slika odudarala od one s kraja 19. stoljeća, ona se stalno mijenja. No tradicionalizam je dobrano ugrožen još ranije sa sve jačim i uniformnijim utjecajima modernih industrijskih društava. Tu je došlo do prekida organske kohezije društva utemeljene na komplementarnosti duhovne i materijalne sastavnice. Na taj se način suvremeno društvo pretvara u društvo bez duha i svijesti u kojem prevladava sve grublji ekonomski darvinizam i rat svih protiv svih bez ikakve solidarnosti.

          1. kruno

            Da? Pa pričaj mi onda o solidarnosti malomjesnih i seoskih klanova, koji generacijama drže pozicije, čuvajući ih za vlastitu djecu i plemenske pripadnike, tjerajući sposobnije i inteligentnije od sebe na tavorenje ili odlazak. Kakav je to darvinizam? Hvala na takvoj “solidarnosti”, samo, na žalost, prenositelji i širitelji takvog nepotističkog modela, poput Bandića, Keruma, Babe ili Danijela, šire takvo shvaćanje “solidarnosti” na staničnoj društvenoj razini. I svi ti šerifi kao nešto uljepšavaju svoje gradove i lena, te moderna riva, te monumentalni vodoskok, te kilometarski plavi gelenderi, jer se na tome i završava njihovo poimanje građanstva i građanske kulture. Izvana gladac, iznutra “plemenska solidarnost” i gadac.Od Coca Cole i melting pota, koje ti kriviš za sve, po zajednicu je puno razornija “solidarnost” umreženih “omnipotentnih“ primitivaca na čelnim pozicijama.

            1. Alain

              To su dva reda stvari. Nikad nisam pravdao lokalne šerife oni su devijacija koju treba ispraviti. U uređenoj državi kao što je na našem prostoru bila primjerice Habsburška Monarhija, tradicionalne zajednice imale su svoju afirmaciju bez loših primjera koje si ti gore naveo.

  9. @Alain – (MTV; Hollywood, Mcdonalds itd) ne bih baš nazvao urbaniziranjem. Pitanje koliko ih se dotikavlju neke kvalitetnije zagrebačke pojave (festivali, institucije, događaji).

    Neke se stvari ne mijenjaju samo zamjenom opanaka za lakirane cipele i prestankom objedovanja janjetine s lukom i prelaskom na suši ili hamburgere. To se uostalom jako dobro vidjelo na zadnjim predsjedničkim izborima kada je Miki kao već dugogodižnji žitelj metropole pao na nekim pitanjima iz oblasti opće kulturre.

    Jesi ti uopće gledao “Gospođu ministarku”?

    1. Alain

      Pa nisam MTV; Hollywood, Mcdonalds ni nazvao urbaniziranjem, već dodatkom na urbaniziranje. A i potomci starosjedilaca više ne konzumiraju sadržaje visoke kulture, već se kao i ostali okreću aktualnom pomodarstvu. Miki je prva generacija, ja sam govorio o potomcima tih ljudi koji su u Zagrebu rođeni.

Odgovori