«

»

svi. 20 2014

Kratki osvrt na totalitarizam

TotalitarizamU suvremenom političkom diskursu nerijetko se pojavljuje pojam totalitarizma, bilo kao pokušaj diskreditacije određene političke opcije, bilo kao referiranje na pojedina obilježja ideologija koje su postojale u prošlosti. No što u stvarnosti taj fenomen predstavlja ? Istraživanje koje je pokrenula Hannah Arendt početkom 1950-ih te njezini zaključci i danas uživaju relevantan status. Prema njoj totalitarizmi su se počeli širiti kao posljedica raspada starih društvenih struktura u Europi nakon Prvog svjetskog rata prvenstveno zbog učinaka društvene dezintegracije, koji su pokrenuli osjećaje iskorijenjenosti i suvišnosti među masama. Kada su društvene strukture popucale iskorijenjene mase, koje su tražile sigurnost, postale su sklone ideologijama koje su smatrale kako daju rješenja za sve egzistencijalne probleme. Arendt smatra da su se mase priklonile totalitarnim vođama i pokretima jer su imale potrebu za obećanom stabilnošću, a to nisu prepoznale u stranačkoj politici parlamentarne demokracije. Osim uzroka važno je napomenuti i zajednička obilježja totalitarizama. Ona se prije svega ogledaju u doktrini koja ne trpi suprotstavljanje i želji za ovladavanjem cjelokupnim društvom gdje će svi njegovi segmenti biti podvrgnuti nadzoru države i vladajuće stranke, partije ili pokreta. Sasvim sigurno, ova se obilježja odnose na dva najpoznatija totalitarizma 20. stoljeća, nacionalsocijalizam i komunizam. Ne želeći se upuštati u daljnju valorizaciju ovih ideologija, kao ni njihovim međusobnim razlikama, nedvojbeno je da su imale zajedničku karakteristiku. Težnja prema „čistoj rasi“ kao i ona o „besklasnom društvu“ trebale su isključiti ljude koji su stajali na putu ostvarenja te zamisli, tj. one koji su smatrani stvarnom ili potencijalnom preprekom za ostvarenje ideoloških postavki. U tom smislu neprijateljem se moglo proglasiti pripadnika određene etničke skupine, klase ili disidenta u odnosu na sustav. Traženje „krivih“ ljudi obilježje je koje su totalitarizmi zadržali kako bi se opravdavale masovne i pojedinačne likvidacije.

Ima li danas totalitarizma ?

Kad se raspravlja o mogućem povratku ili ponovnom rađanju totalitarnih režima, potrebno je uzeti u obzir intenzitet društvene promjene koji se dogodio. Takvi sustavi bili su usko povezani s masovnom mobilizacijom i širenjem industrijalizacije kao i težnjom da se velikim narativima modernosti stvori „novi čovjek“, pri čemu su zalaganja za određene vrijednosti imale važnu ulogu. S druge strane, nastupanjem postmoderne sukob vrijednosti povlači se pred igrom interesa, a o interesima se može pregovarati što nije slučaj s vrijednostima. Današnja moderna društva asociraju na Nietzscheove „posljednje ljude“, u kojima se pojedinci brinu isključivo o vlastitim užicima i ne mare što će ostati iza njih. U takvoj situaciji nije realno očekivati žrtvovanja na koja su ljudi ranije pristajali pa ni totalitarizmi iz ranijih razdoblja ne mogu naići na plodno tlo u današnjem društvu. To ipak ne znači da je totalitarizam nestao već da je poprimio nove oblike koji se manifestiraju u današnjici. Nakon „tvrdog“ totalitarizma koji je u prošlom stoljeću ubijao ljude, sada se pojavljuje „meki“ totalitarizam koji je formiran birokratskim postupcima potpunog nadzora i nametanjem jednog obrasca razmišljanja putem medija čija je zadaća da nas uvjere kako živimo u najboljem od svih mogućih svjetova i da nema alternative postojećem stanju „progresa“. Zbog toga o totalitarizmu ne možemo donositi zaključke samo na temelju metoda koje primjenjuje, policijska država i koncentracijski logori nisu njegovo isključivo obilježje, nastojanje da se obuhvati cjelokupnost društva, čovjekove egzistencije i odlučivanja o tome što je „istina“ to itekako je. Britanski teoretičar Michael Walker o tome je zaključio sljedeće: „Drugim riječima, postoji totalitarni liberalizam. Netko će pomisliti da je taj pojam nesuvisao, ali to samo potvrđuje koliko smo indoktrinirani da pojam „liberalizam“ uopće i ne smijemo povezati s bilo kakvim oblikom totalitarizma. Mjerila koja su postavljena da bismo prosudili je li nešto totalitarno (ekstremne ideje, sabirni logori, tajna policija, kult muškosti i obožavanje države) naizgled slučajno, postavljena su tako da na profinjeni način onemogućavaju razmatranje mogu li se i liberalne metode koristiti za ostvarenje moći.“ Liberalizam postaje totalitaran u trenutku kad svaku sastavnicu ljudskog života podredi jednoj djelatnosti, tj. gospodarstvu. Iz tog razloga nije mu potrebno korištenje nasilja jer uvodi kult potrošnih dobara i konzumerizam kao novu ideologiju s kojom nerazdvojno dolazi i beskrupulozni gospodarski darvinizam. Radi odmaka od totalitarnosti, kod rasprave o bilo kojoj problematici ili rješavanju bilo kojeg društvenog problema, potrebna nam je multiperspektivnost i odupiranje jednoj „istini“ koja si pripisuje vječitu i apsolutnu vrijednost. Jedino održavanje društvene pluralnosti i suprotstavljanje institucionaliziranim stereotipima može zaustaviti totalitarne tendencije.

 

 

15 comments

Skip to comment form

  1. Ivan Marić

    Možda u Kratkom osvrtu nedostaje projekcija aplikacija na hrvatske (specifične) prilike?!

    Totalitarizam danas, i kod nas i u svijetu, pokazuje svoju potencijalnu snagu. Njegova kinetika, dinamika prvenstveno, u stanju je hibernizacije u koje ga je doveo poraz s nastojanjima demokracije. U domaćim okvirima, na primjer, ovakvi poticaji oživljavaju totalitarne tendencije: http://www.sbperiskop.net/glavna-vijest/delikt-misljenja-kad-je-politicka-doktrina-srela-veliko-djelo

    Totalitarizam je bio i ostao prijetnja ljudskoj slobodi, ma koliko bio kontroliran i apsolutno opravdano stigmatiziran kao društveni neprijatelj broj jedan. Ne treba nikada zanemariti neprestajuće poticaje njegovog oslobađanja. Autor neke spominje. Naime, pitanje je postoji li danas Supermen (Kal-El) s planete Kripton koji planetu Zemlju brani od oslobođenog generala Zoda.

  2. Popac

    “…pa ni totalitarizmi iz ranijih razdoblja ne mogu naići na plodno tlo u današnjem društvu.”

    Naravno. I totalitarizam ima svoje razvojne faze, modifikacije. On je povijestan. Međutim, njegova bit/srž se ne mijenja.
    Današnji totalitarizmi u pokušaju su GMO totalitarizmi.

  3. kruno

    Kad hoću nešto naučiti čitam Cc-a, kad hoću patiti čitam… 😉

  4. Manda

    Tko bi trebao održavati društvenu pluralnost? Po meni to su snage Ljevice. Naime, održavati pluralnost znači zalagati se za promjene i prava marginaliziranih. Naizgled paradoksalno, ali upravo je to uvjet pluralnog svijeta- širenje polja slobode.

  5. Alain

    @Dur i Mol, situacija može krenuti i u suprotnom smjeru. Onaj koji je ugnjetavan i slab uvijek će se pozivati na osjećaj pravde i apelirati na njega kod onih koji vladaju, ali čim prigrabi vlast postat će jednako nasilan kao i oni koji su vladali prije njega. Ako se pokažu znakovi pretjerane spremnosti na velikodušnost, ubrzo će se pojaviti agresivnije snage koje će ju zloupotrijebiti.

    1. Popac

      Tvoj komentar interpretacija je Nietzscheove teze u Volji za moć da onaj tko nema moć teži da ju stekne, a kad ju stekne teži nadmoći. To je nezaustavljiv proces.
      Nasilje je komponenta ostvarivanja vlastitog položaja u društvenoj stratifikaciji. Također, politički ciljevi dijelom se ostvaruju uz pomoć nasilja. Država kao takva je najnasilnija.
      Ja sam za nasilje nad nasiljem.

  6. Ne razumijem. Čini mi se da je pisac u svojim komentarima na ovom portalu uvijek tvrdio kako fašizma (sinoniom za totalitarizam) danas nema, a sada pjeva drugačije.

    Onda još navodi: Mjerila koja su postavljena da bismo prosudili je li nešto totalitarno (ekstremne ideje, sabirni logori, tajna policija, kult muškosti i obožavanje države): – čega od ovoga, osim sabirnih logora danas u Hrvatskoj nema?

    Vidi li autor i ako da gdje u Hrvatskoj vidi izražen kult muškosti i obožavanje države?
    Ja ga vidim svaki dan i ne samo kada su polave.

  7. Alain

    @Popac nasilje je konstanta društvenog gibanja, ali ono stvara začarani krug, jer se svi budući pretendenti na vlast mogu pozivati na nasilje prethodnika kako bi pravdali vlastito, time se gube u paroksizimu vlastite pravednosti što nerijetko vodi u ekstreme. Zbog toga nasilje treba svesti na najmanju moguću razinu kako bi se izbjegle masovne likvidacije u budućnosti.
    @Bludiša koncentriranije čitaj tekst, jasno je naznačeno kako totalitarizam nije obilježje samo jednog režima, a pogotovo nije sinonim za fašizam jer obuhvaća znatno širu lepezu ideologija. I liberalizam ima naznake totalitarnosti, zbog toga je Walkerov citat i naveden.

    1. Popac

      Svesti nasilje na najmanju moguću mjeru? Zvuči nategnuto, tehnokratski kao da se radi o projektu reality farme. Kako, kada svaki segment dominantne/oficijelne kulture/politike zapravo odobrava nasilje po potrebi vlastitog opstanka ili jačanja? Tko svodi? Kojim sredstvima? Koja je to godišnja/mjesna razina? Što je uzor? Ne više gulag, logori i druge masovne tvornice smrti, nego Guantanamo, ludnice, sofisticirani zatvori, odredi smrti?
      Rješenje je u lomljenju petrificiranih obrazaca i stvaranju novih, danas stigmatiziranih od državnih nasilnika. Dakle, nasiljem slomiti obrasce nasilja, stvoriti temelje na solidarnosti, jednakosti i alijenaciji države. Po nekoj logici stvari to može doći samo slijeva. Desničari čuvaju/modificiraju postojeći poredak hijerahije.

      1. Alain

        Proklinjati nasilje a tražiti od ljudi da u njemu sudjeluju i da ubijaju i budu ubijeni jer se vjeruje da će ono okončati sve buduće oblike nasilja predstavlja prijevaru.
        Nasilje se može svesti na manju razinu. 20. stoljeće predstavlja ekstrem upravo zbog opsjednute želje za totalnošću gdje se pokušala nametnuti jedna “istina” i jedno viđenje svijeta, pri čemu je bilo dopustivo likvidirati neistomišljenika bez obzira dali je on stvarna ili potencijalna opasnost. Odbacivanjem takve totalnosti odbacuje se i masovno nasilje. Hijerarhija je neizbježni dio dinamike svakoga društva, čak i da se ostvari obrazac kakav priželjkuješ kroz određeno razdoblje ona se opet formira zbog objektivnih razlika među ljudima.
        Ovo što ti zazivaš je svojevrsni “nužni” ili “posljednji” rat za koji misliš kako bi završio sve ratove. Ali što je sa onim koji bi odbili prihvatili takvu koncepciju ? Na njih se ne bi gledalo ne kao na ljude već kao na čudovišta koja treba u potpunosti uništiti. Upravo takvi pokušaji konačnog rata ne mogu uspijeti jer je posljedica daljnje proširenje sukoba, što vodi u još veće nasilje.

        1. Popac

          Pitaš: “Ali što je sa onim koji bi odbili prihvatili takvu koncepciju ?”

          A ja tebe pitam: “Što je s onima koji ne prihvaćaju sadašnju koncepciju hijerhije u kojoj 1 posto ljudi raspolaže s 30 posto bogatstva, poredak koji se štiti silom kao što se silom došlo do bogatsva ?”

          1. Alain

            To su dva reda stvari. Ja sam govorio protiv masovne primjene nasilja i likvidacija. Neoliberalni kapitalizam nikako ne podržavam, ali to je druga tema.

            1. Popac

              Dva reda stvari kao dvije fete kruha. Kruh je cjelina. Teško je raspravljati o feti, a ne spomenuti veknu. Teško je raspravljati o suvremenom totalitarizmu i nasilju, a ne spomenuti neoliberalni kapitalizam.

    2. Htio sam reći da dosta ljudi kolokvijalno koristi izraz fašizam kao sinonim za totalitarizam. Možda to nije dovoljno precizno, ali većina ne doživljava to doslovno kao povratak onog istog fašizma, poput Zgubidana.

      Slično je i s demokracijom. Ona u Skandinaviji i Njemačkoj gotovo ni po čemu nije ni slična našoj.

      Popac, naveo si neke ekstremne elemente: “druge masovne tvornice smrti, nego Guantanamo, ludnice, sofisticirani zatvori, odredi smrti?” svojstvene američkoj i drugim vrstama demokracije. Ne vjerujem da toga ima u spomenutoj Skandinaviji te da se mnogo ljudi tamo osjeća neslobodnima.

      Dapače, držim da se današnji totalitarizmi koriste drugim sredstvima prvenstveno slabeći osobni “imunitet”. Dakle, danas ljudi najviše sami sebe teroriziraju.

  8. Popac

    Upotrijebio si odličan termin – imunizacija. Pojedinci i cijele klase moraju jačati otpornost na namjere i postupke arhitekata i čuvara (pasa) poretka da ih podvlaste. Naravno, govorim o avangardi.

Odgovori