«

»

kol. 17 2018

Ridikuloznim budalaštinama HDZ-ovskih parazita do sreće?

Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića.

Kod nekih naroda padanje u trans znak je svetosti i izaziva poštovanje i divljenje. Nikad neću zaboraviti prizore padanja u trans pred katoličkom katedralom (Meksiko), gdje egzotični indijanski vjernici, vrteći se obješeni za noge, na nekom vrtuljku posrću u transu. Vjernici ih gledaju s udivljenjem, interesom i simpatijama.

Znam da je u trans moguće pasti i u osami isposničke sobe, u neveri na malom brodu, na vrhu planine, ali prava prilika za padanje u trans je gomila.

U gomilama se osjećaji prenose i pojačavaju, nastupaju trenuci ushita, gomile postaju mase, a vođe postaju oni koji emocije prenose na druge, koji su najluđi zanesenjaci. Kod urlikanja mase vođa je najglasniji, poruke koje mase primaju moraju biti jednostavne, snažne i moraju izraziti nesvakodnevnost trenutka.

U gomilama se osjećaji prenose i pojačavaju, nastupaju trenuci ushita, gomile postaju mase, a vođe postaju oni koji emocije prenose na druge, koji su najluđi zanesenjaci. Kod urlikanja mase vođa je najglasniji, poruke koje mase primaju moraju biti jednostavne, snažne i moraju izraziti nesvakodnevnost trenutka

U takvom stanju uzbibana rulja (riječ skupina mi je sterilna) gubi svaku samokontrolu, pojedinac se izgubi, zaljubi u riječ ”mi” i osjeća se povezan s nekom idejom, zajednicom.

Mase nisu zbroj pojedinaca, one su eskalacija solidarnosti, pripadanja.

Mase nisu gomile, one trebaju neki izvor komunikacije, nekoga tko će ih uzburkati, pokrenuti voditi i usmjeravati, uzor koji će slijediti. Nemojte stavljati predznak pred pojam mase; ona nije po sebi ni dobra ni zla, ona je stanje pojedinačne i grupne svijesti, osjećaja, frustracija i oduševljenja. Čiji stupanj ovisi od vještom pokretaču, okolnosti i sasvim slučajnim događajima.

Jedino što je sigurno, kao i kod hrane, da je glad najbolji kuhar.

Kad živimo bez takvih uzvišenih trenutaka, potrebe za njima raste, kao i frustracije i nezadovoljstvo.

Kod nas se gomile, uzbuđene pozitivnim osjećajima, pretvaraju u mase po programu i uz vođenje osoba koje za tu ulogu karizmatskog vođe nemaju nikakve kvalitete. Oni su se jednostavno bezočno nametnuli koristeći priliku.

Uvalili se nogometašima oko vrata, uletjeli u autobus i na binu i gomili poslali poruku o zajedništvu pod njihovim vodstvom.

Predsjednica koja je institucija mudrosti i odmjerenosti, jer njena uloga (i zadatak!) je takva, prikazuje se kao emocionalna, temperamentna i sućutna istovremeno. Moj dojam je da je to proračunato, afektirano i egocentrično.

Egzaltirano govori o optimizmu, zanosu naroda, a stvarno se radi o militarizaciji, zatvaranju društva i strašenju neprijatelja.

Svaka, pa i umjerena kritika, smatra se nepoželjnom (zatvorite prozore, idite odakle se došli), pa i neprijateljskom (Milorad Pupovac je neprijatelj).

Tolerira se i relativizira prijetnja novinarima koji izazivaju i konačno bi im trebalo začepiti gubicu.

Dijele se činovi i nose lente. Pompa i ceremonija dostojne su dvora, a naličje toga su mase sluga i puk fasciniran moći i bogatstvom vladara.

Ne smiješ biti protiv, misliti različito. Došlo je do eskalacije rata na društvenim mrežama. Neki smatraju da se ne radi o slučaju, nego svjesnoj kampanji.

Kod nekih naroda padanje u trans znak je svetosti i izaziva poštovanje i divljenje. Nikad neću zaboraviti prizore padanja u trans pred katoličkom katedralom (Meksiko), gdje egzotični indijanski vjernici, vrteći se obješeni za noge, na nekom vrtuljku posrću u transu. Vjernici ih gledaju s udivljenjem, interesom i simpatijama

Nakon otkrića ruskih i drugih pokušaja da se utječe na izbore, otkrića da to nije teorijska mogućnost zavjere, već praksa naših izbornih stožera i agencija, širi se strah od induciranja društvenih panika, pogroma i intelektualnih diverzija.

Vulgarni rječnik, diskvalifikacija, izmišljanje nadimaka (jugoliberali, salonski kritičari, ljevičari na aparatima) gdje postaje zgodnom dosjetkom ono što je glupo i uvredljivo, gdje se argumenti izmišljaju s nevjerojatnom lakoćom – zabrinjava.

Upravo sam pročitao konstrukciju da iza privatizacije Večernjeg lista stoji SDP (kaže: ”Nakon što je Račanova vlada amenovala privatizaciju VL”) i da su njegovi novinari podrivači samostalne Hrvatske.

Nota bene, to je kuća koja objavljuje bogate priloge o Wehrmachtu i ustaškoj bojnici u Drugom svjetskom ratu, čiji kolumnisti se sami proglašavaju desnima, čiji se austrijski vlasnik deklarira kao pripadnik desnog centra.

Podsjećam na jednu drugu grubu izmišljotinu. Sjetite se kako je prije šest godina maha uzela gruba neistina da civilno društvo dobiva milijarde za rat protiv domoljubnih vrijednosti. Pisalo se o 12 milijardi, ovcu koji bi pokrenuo hrvatsku ekonomiju.

Demantije nitko nije zamijetio niti se osvrnuo na službene podatke na internetu.

Uostalom, kasnije vlade ne vole (lijevi) dio civilnog društva, pomoć je preusmjerena, stvoren je novi soj klijenata udruga za promicanje nacionalističkih ideja. To je bila omiljena tema desničarskih portala, ali nakon promjene vlasti – ni riječi o tome. Nikakav ispravak ili isprika.

Pisanja marginalnih internetskih medija (Kamenjar, Poskok…  prenose se drugim medijima i čvorištima interneta, pa ono što je bio blesav i uvredljiv komentar postaje standard uljuđenosti, izmišljene laži postaju raširene poluistine.

Propaganda dezinformacijama, lažnim vijestima i huškačkim izjavama dužnosnika stvaraju dojam o snazi glasne, agresivne, financijski potpomognute desnice.

Stranke i pojedinci koji na izborima dobiju mizeran broj i postotak glasova prikazuju se kao važna podrška HDZ-u, postaju glasni zastupnici i zagovornici nevjerojatnih konstrukcija kojima bi se čak i HDZ osramotio.

Njihova izborna podrška je zapravo mala, ali je medijsko praćenje ogromno. Njihove ridikulozne budalaštine zabavljaju puk i skreću pažnju na ideološke sporove. Paradoksalno je to da pozivaju na jedinstvo, a sami stvaraju razdore, prijete pogromima, lustracijama i osvetom.

Posljedica toga je zaluđivanje naroda.

Gomile ne cijene glasove razuma. Vole klicati, ali ne i razmišljati.

Predsjednica koja je institucija mudrosti i odmjerenosti, jer njena uloga (i zadatak!) je takva, prikazuje se kao emocionalna, temperamentna i sućutna istovremeno. Moj dojam je da je to proračunato, afektirano i egocentrično. Egzaltirano govori o optimizmu, zanosu naroda, a stvarno se radi o militarizaciji, zatvaranju društva i strašenju neprijatelja

Ne mogu vjerovati da je to slučaj i popratna posljedica globalnih tendencija.

Moj je dojam da se to namjerno potiče, a da su motivi bezobzirna volja za moć, da se razdori potiču (divide et impera), da se izmišljaju parole, jezik koji nas izolira i da se pitanje identiteta koristi kao sredstvo stvaranja neprijatelja.

Narod treba vodstvo, ali vodstvo treba razum, a ne prijetvorno smijuljenje i laskanje. Ljudi trebaju cilj i orijentaciju.

Ne smijemo zbog želje za uzbuđenjem ne vidjeti stvarnost. Onaj tko se uspentra na binu i vodi ne smije ni oduzimati iluzije ni stvarati dojam da su vizije stvarnost.

Mase se ne smiju samo voditi ili zaluditi. Moraju se usmjeriti i odgojiti. Dajte im zaboga cilj i smisao, inače ćete ih izgubiti.

Smislite nešto što nije riskantno i izgleda dostižno.

Ja znam da vi samo glumatate, da vam je važno samo zadržati vlast, da nemate nikakve dobre namjere, znam da vam se živo fućka za narod i državu, da birate teme koje nitko ne smije kritizirati i koje se ne mogu mjeriti.

Demografska obnova je maglovit cilj uz sumnjive pretpostavke mjerenja učinaka.

Žene ne rađaju, čak se ne udaju radi karijere i društvenog uspjeha, bolje su u školi, nisu zadovoljne time da budu domaćice i ljubavnice. Ne žele biti kuharice u kući, dame u društvu i kurve u krevetu.

Mladići više vole kartanje i pivske roštilje od uloge skrbnog supruga, više vole nogomet od škole a biti brižni otac za mnoge je povreda muškog ponosa.

U dječju bolnicu i na roditeljske sastanke idu majke. Očevi kupuju automobile i odlaze na janjetinu. Brige se umnožavaju, a poslovi ne dijele.

Automobili sa sedam sjedala slabo se prodaju. Predsjednica i biskupi vratili bi žene u crkvu, kuhinju i djeci, a muškarci neka sjede u kafiću. I protiv toga, što: boriti se nagradama za treće dijete ili novcem. Podržavam ulaganja u vrtiće i škole, ali od planova i strategije – ništa.

Još gore je što u modu dolazi razmetljivo domoljublje. Tko je glasniji i jače se lupa u prsa, veći je domoljub. Hrvatska do Drine, Zemuna ili Prištine.

Automobili sa sedam sjedala slabo se prodaju. Predsjednica i biskupi vratili bi žene u crkvu, kuhinju i djeci, a muškarci neka sjede u kafiću. I protiv toga, što: boriti se nagradama za treće dijete ili novcem. Podržavam ulaganja u vrtiće i škole, ali od planova i strategije – ništa

Podcjenjujemo Slovence i Bošnjake jer smo brojniji (zasad), ali treba reći da su mnogi brojniji od nas.

Agresivna ratnička retorika, militaristička logika investiranja (izgradit ćemo vojarne, kupiti rakete i zrakoplove) objektivno je smiješna jačima, a ne straši slabije.

Koliko smo zapravo ratnici svjedoči propast ideje o vojnom roku za mladiće; svi bi radije u povijesne pukovnije i žudije, ali ne i u ozbiljnu vojsku.

U vrijeme općenarodne obrane narod se zaklinjao da će agresore klati zubima, neće ih hraniti i da će im davati krive upute o putovima. A kad je do rata došlo…

Ja se bojim rata, priznajem, ne radi sebe osobno (neću ja više dugo), ali rat rijetko donosi napredak, nikad sveopću sreću; poraženi pate, a pobjednik je uvijek problematičan.

To se lako zloupotrebljava, jer se nakon dvije generacije izgube sjećanja na strah, smrad i krv, a ostaju mržnja i želja za osvetom.

 

autograf

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Kregar uočava i snima kaos i požar kojeg kontroliraju politički piromani i palikuće. I imenuje ih.

  2. Autor nabraja “marginalne internetske medije“, među kojima nisu isto tako “marginalni“, ali autoru ideološko podobni . A baš su ti mediji postali “čvorišta interneta“ koji drugim medijima prenose ostatke poražene ideologije, baš ti mediji su uzrok zašto je došlo “do eskalacije rata na društvenim mrežama“. Tipična i prozirna zamjena teza (nedavno javno demonstrirana i na državnom nivou, ali s druge strane granice).

    „ Mase se ne smiju samo voditi ili zaluditi. Moraju se usmjeriti i odgojiti. Dajte im zaboga cilj i smisao, inače ćete ih izgubiti.“ (?)
    Nismo mi masa (gomila po Babiću). Dosta ste nas usmjeravali i (pre)odgajali. Imamo mi i cilj i smisao. I definitvno ste nas izgubili.

  3. Stalker

    Bravo Kregar! Oslanjaš se na zdrav razum, a on je na suprotnoj strani od hrvatskih crnokošuljaša.

  4. Stalkeru, zar te nije prizemnio Zietgeist? “Drug Stalker crnokošuljaše u hrvatskom medijskom i inom drugom prostoru viđaju samo srpski obavještajci i kontraobavještajci,a kako ti nisi taj ,kanda te zanelo ili ti se zamantalo.“

    1. Stalker

      Ako je to za tebe prizemljenje, onda ste obojica budalaši na veselje i zabavu čitateljima. Zeitgeist je ograničenog repertoara i uskotračna glava. Slabo Križar! Sjedi, nedovoljan!

  5. Zeitgeist

    Stalkera su umirovili ,nema ga više u obavještajnim aktivnostima,ali crnokošuljaše jadnik i dalje viđa.U Srbijii gdje neočetnici vladaju i Republici Srpskoj jedinoj tvorevini danas na genocidnosti nastaloj vlasti su crnokošuljaške .Tamo ih viđa.

  6. Stalkeru, ne možeš ti u jednoj rečenici izreći ono što je sposoban Zeitgeist (“čovjek hladan kao riba“), svojom informiranošću te “pojede za doručak“.

    Stralkeru, pitaš Voltaira: “Jesi li ti pijan? Ili si toliko zloban da si zateturao kao utjelovljenje laži i netrpeljivosti prema najobičnijem, najljudskijem idealizmu kojeg Babić iz svojih razloga prakticira?“ A on ti odgovara: “Ti kažeš idealizam, a netko drugi vidi teški duševni poremećaj ili beskrajnu ljudsku pokvarenost.“ Kuži čovjek, skužio je odmah, čim je pročitao moj prvi tekst i napisao komentar: “Odlična analiza nekih komentatora. Precizno je dijagnosticirano vizantijsko podmetanje kukavičjeg jaja na početku s navođenjem nacionalnosti autora, koja ga valjda ekskulpira od bolesne mržnje prema lepoj njegovoj i njenim stanovnicima.“

    Stalkeru, kažeš “slabo Križaru“? Hoćeš jače?
    Evo, pročitaj moju “kolumnu“ koju ostavih kao komentar na zadnju Babićevu kolumnu (6. 8.) koju više nitko ne čita pa ni ne zna da je tamo ostavljena (osim Mrsunje kojega i uputih tamo). Baš je smiješno kad komentator profesoru-injženjeru kaže: Sjedi, nedovoljan! Ti si profesor? Baš “na veselje i zabavu čitateljima“.

  7. Zeitgeist

    Ne marim Crusader na Stalkerova vređanja ,ćerali smo se nas dvojica mlogo puta , i baš uvek steram ga u Tarabićev tor,tamo u Srbijici užoj,zavežem ga za tarabu i ostavim da laje na mesećinu.

  8. E, Zeitgeist, dugo te ja pratim, uporno vježbah strogoću prema sebi i ne dadoh se uhvatiti u tu mrežu (inter-net), svaki put kad htjedoh to učiniti, pročitah tvoj komentar i rekoh: dok je on tu ne trebam ja, iza njega redovno (kad stavi “točku na i“) nema komentara (po onoj “kuda Atilin konj prođe tu trava ne raste“ :), jer prizemniš negatore u tri riječi – i činiš to maestralno.

    1. Jagma

      Kregarov naslov odnosi se na vas dvojicu. Tužni ste i smiješni istovremeno. Groteska od komentiranja.Sprdačina. Ali, dok je vas dvojice neće nam biti dosadno, samo će nas boljeti stomak od grćevitog smijeha.

      1. grey

        Dva kretena malo jača… smijemo se sve do plača.

        1. Stalker

          Nemoj tako. Svi imaju demokratko pravo na mišljenje, pa tako i ova dva budaka. Mislim na alat.

  9. Jagma, Gray, odaje vas rječnik čobana (vrijeđanje je oružje primitivaca).

    Vi pobornici Babićevske ideologije, pročitajte moju “kolumnu“ koju ostavih kao komentar na zadnju Babićevu kolumnu (Windowsi – provjetravanje) pa učite što je analitika iliti poznavanje autorova psihološko-duhovnoga profila (usput, što ste po vokaciji?).
    Kao što vidite, nakon Crusadera, Babić je mnogo bre ušutio…

    Stalker, ti si se legitimirao kad si tri puta zvao administraciju (zbog Crusadera koji rastura Babića) i ignorilasli su te, bre…
    Je si li pročitao kolumnu – moju? Poznam Babića bolje nego on sam sebe, ajde popij kafu da se otrijezniš. Komentari su vam za puškoškolce.
    Kad se Crusader javi komentari koji se mogu nabrojati na prste jedne do dvije ruke skaču na 70, 64 – proučiti algoritme, amateri.

    1. Stalker

      Napokon si se legitimirao s upotrebom uzvika “bre”. Nije te bilo teško izvući na suho, ribo smrdljiva. Sad svi znaju tko je Križar. Dovoljno, za sada. Još samo da ponovim, odjebi od Babića. Polemiziraj s njegovim stvaovima, a ne s njegovom osobom. Možeš, ako ćeš se predstaviti i ti imenom i prezimenom. Prema tome, nastaviš li, stvarno si uporna morončina.

  10. Stalker, ponavljaš se. Bre je provokacija, za takve kao ti (koristim rječnik Zietgeista koji te “veže za tarabu i pušta da laješ na mesečinu“).

    Nisam ja riba, nego orao. A orao ne lovi muhe. AQUILA NON CAPIT MUSCAS. Ja sam ti (kao Hrvat i katolik) prema novokomponovanoj sintagmi “kleroustaša“.

    Ti si, Stalker,“mentalni daltonist“ (rekao bi Babić). Polemizirati s njegovim stavovima je isto kao polemizirati s njim – dakako, u slučaju da je dosljedan, ne? Nemaš ti pojma tko sam ja. Mogu ja sutra s njim osobno polemizirati uz pivo. Ne vjeruješ? I… jesi li pročitao moj komentar dug skoro kao kolumna “Windowsi“? Ostavi tamo komentar, da mu povećaš promet.

    1. Maki

      Nemoj izazivati Stalkera. Gadan je kad ga se naljuti. Iščupat će ti mentalnu jetru.

  11. Maki – može se Stalker ljutiti koliko hoće, vezan za tarabu, može samo lajati na mjesečinu. Da pozovem Zeitgeista da ga jače zategne?

Odgovori