© DickDaniels (carolinabirds.org) [CC BY-SA 3.0 or GFDL] Wikimedia Commons.
Crvenonogi “honeycreeper” (Cyanerpes cyaneus)

Nedavno sam imao živahan razgovor s bivšim kolegom iz Zavoda za istraživanje uzgoja biljaka na Institutu Max Planck u Kölnu. Već smo više od trideset godina u dobrim odnosima i tako se i dalje nastavlja. Prešli smo na temu o inteligentnom dizajnu i on je naglasio: “Ne postoji nesvodiva složenost” i “Ne postoje geni bez poznatih homologa”. Na što sam odgovorio: “Da, i ne postoji ni [ime mog sagovornika].”

Razmišljao sam o toj razmjeni s obzirom na nadolazeću knjigu Michaela Behea. Hoće li to možda pomoći našim prijateljima darvinovcima da donekle prerade svoju procjenu inteligentnog dizajna (ID)?

Čini se da kritičari ID-a misle da će im se dogoditi nešto strašno kad Beheova knjiga, Darwin Devolves: The New Science About DNA That Challenges Evolution, bude objavljena 26. veljače. Neki poznati i manje poznati komentatori već su bili manje ili više ogorčeni mjesecima prije objavljivanja. Pogledajte ovdje , ovdje , ovdje i ovdje za nekoliko primjera.

Oko čega je galama?

U svom novom radu Behe je proširio svoje studije inteligentnog dizajna na nekoliko područja biologije. Umjesto žaljenja i pokajanja za svoje bivše argumente – koje su darvinisti odbacili kao “totalno pogrešne”, “potpuno pogrešne”, “totalno u krivu” – on ih još jednom potvrđuje: “Čvrsti zaključak koji sam izvukao proteklih desetljeća je sljedeći: unatoč povremenim pitanjima i preprekama, što je veći napredak znanosti, to se dublje može vidjeti koliko je dizajn raširen u životu“. I “iako slučajnost utječe na površne aspekte biologije, najnoviji dokazi potvrđuju da je da je život namijenjeno djelo uma i da se to djelo proteže mnogo dublje u život nego što se ranije moglo vidjeti”. Čak se usuđuje potkrijepiti svoje tvrdnje jasnim i snažnim znanstvenim dokazima. Uistinu nečuveno!

Zapravo, on piše da se knjiga

bavi veoma važnom, ključnom temom o pitanju darvinizma nasuprot inteligentnom dizajnu. Pokazat će ne samo da Darwinov mehanizam nije sposoban izgraditi složene strukture – što se sumnjalo otkad je prvi put predložio svoju teoriju – ali također pokazuje da Darwinov mehanizam aktivno degradira složene strukture i da to u mnogim okolnostima pomaže organizmu. Dakle, to pomaže da vrsta preživi ali ne može objasniti odakle dolazi elegantna složenost života.

Bezumno recikliranje

O nizu tema, evolucionisti već više od jednog stoljeća bezumno recikliraju navodno neosporne “dokaze” protiv bilo kakvof dizajna u podrijetlu života u bilo kojem obliku. Behe kritički ispituje te “dokaze”, za koji se drži da su nepobitna potvrda i potvrda darvinizma. Ne samo da su bili nedovoljni, već su se, u nekoliko slučajeva, pokazali kao snažni dokazi za točno suprotan zaključak, za genijalni dizajn. Među potonjima su obrnuta mrežnica oka, galapaške zebe, “honeycreeper” ptice, voćne mušice, ciklidne ribe i drugi.

Što se tiče evolucije sistematskih kategorija o kojima je riječ (na primjer, zebe, i drugi), potičem vas da provjerite Beheovu novu knjigu. Usput, moram priznati da sam bio fasciniran činjenicom da je došao do gotovo istog zaključka kao i ja. Ipak, to je učinio potpuno drugačijim pristupom. (Vidi moju knjigu, na njemačkom, o Konceptima vrsta, evoluciji i stvaranju.) Što se tiče oka, kao što sam napisao i kao što sam primijetio, Behe se slaže, Darwinova teorija zamjenjuje zamišljanje za rasuđivanje. Potvrđujući to, analize dr. Behea su zapanjujuće i apsolutno uvjerljive.

Osim daljnjih intrigantnih komentara o poznatim istraživanjima Lenskog na bakterijama, naći ćete i duboke spoznaje o multiverse teoriji, teoriji složenosti, teoriji samoorganizacije, evolucijskoj razvojnoj biologiji, promjeni staništa, razvojnoj plastičnosti, prirodnom genetskom inženjeringu, mašineriji spajanja, velikim tranzicijama u evoluciji, teoriji igara i još mnogo toga.

Prvo pravilo prilagodljive evolucije

Kao što se i očekivalo, kada govori o mnogim od ovih tema, on predstavlja detaljno proširenje njegovog “Prvog pravila prilagodljive evolucije”. On je to objavio 2010. godine, uglavnom u kontekstu mikroorganizama. Vidite “Eksperimentalna evolucija, mutacije gubitka funkcije i “prvo pravilo prilagodljive evolucije”, u The Quarterly Review of Biology 85: 419-445:

Prilagodljiva evolucija može uzrokovati da vrsta dobije, izgubi ili modificira funkciju; dakle, od osnovnog je interesa utvrditi da li neki od ovih načina dominira evolucijskim procesom u određenim okolnostima. Budući da se mutacija događa na molekularnoj razini, potrebno je ispitati molekularne promjene koje proizlaze iz temeljne mutacije kako bi se procijenilo da li je određenu prilagodbu najbolje smatrati dobitkom, gubitkom ili modifikacijom funkcije. Iako je to nekad bilo nemoguće, napredak molekularne biologije u proteklih pola stoljeća učinio je to izvedivim. U ovom radu pregledavam molekularne promjene koje su u pozadini nekih prilagodbi, s posebnim naglaskom na evolucijske eksperimente s mikrobima koji su provedeni tijekom protekla četiri desetljeća. Pokazujem da su daleko najčešće prilagodljive promjene viđene u tim primjerima posljedica gubitka ili modifikacije već postojeće molekularne funkcije i ja raspravljam o mogućim razlozima za istaknutost takvih mutacija.

U Darwin Devolves naći ćete primjenu “Prvog pravila” na makroorganizmima također.

U knjizi je još mnogo zanimljivih tema. To uključuje usporedbu sekvenci flageluma, nesvodive složenosti (naravno), Darwinove “grozne sumnje”, razmišljanja o umovima, sudačkom plagiranju i mnogo drugih stvari.

Dakle, hoće li naši darvinistički prijatelji možda ponovno razmotriti svoja stajališta o ID-u pažljivim proučavanjem Beheove knjige? Vidjet ćemo.

Što se mene tiče, ja se samo mogu složiti s molekularnim biologom Russelom Carlsonom, u njegovom komentaru o Darwin Devolves na Amazon stranici knjige:

Preporučujem ovu knjigu i zagovornicima i skepticima Darwinove evolucije jer će otvoriti nove puteve razmišljenja i kreativnosti u vezi s ovom važnom temom.

Kao što je i slučaj s kemičarom proteina Douglasom Axeom:

Beheovo najnovije remek-djelo uzima dokaze koji su raspoređeni u obranu neograničene moći slijepe evolucije i spretno ih dovodi do suprotnog zaključka: evolucija je samoograničavajuća zbog dizajna. Vrijeme je da se Beheovi protivnici povuku.

Ili kao što se slaže bioinženjer Matti Leisola: “Zaključak je jasan: život je proizvod uma.”

Za daljnji pregled recenzija prije publikacije, pobledajte ovdje, ovdje i ovdje na stranici Evolution News.