Ljudi-gušteri i ljudi-budale

Prije sedam-osam godina svijet je obišla nevjerojatna priča iz Bruxellesa. Na jednom od glavnih gradskih trgova osvanuo je zagonetni nekakav veliki bijeli šator, a razglas i plakati pozivali su građane da se za potrebe jednog televizijskog showa oprobaju pred kamerama suočiti sa senzacionalnim čitačem misli, vidovitim Daveom.

Nakon početnog nepovjerenja, u šator su oprezno počeli ulaziti prvi dobrovoljci, gdje ih je zaista, sav u bijelom, dočekivao Dave – tajanstveni markantni muškarac dugačke prosijede kose i prodornih zelenih očiju.

Kad je prvi dragovoljac izašao vidno šokiran, oko šatora se okupio lijep broj znatiželjnika, a kad je izašao drugi, već se stvorio dugačak red. Vrlo brzo krenuo je glas kako Dave nepogrešivo pogađa vaše misli i zna sve o vama – vaše bračno stanje, marku, boju i registraciju automobila, kućnu adresu, imena i dob djece, latinski natpis u tetovaži na dupetu i omiljenu pjesmu vaše najbolje prijateljice. Zatvorenih očiju, dugo bi u transu vrtio rukama oko glave zbunjenog dobrovoljca, pa sjeo nasuprot njemu. „Zovete se Andreas, prošlog mjeseca s ljubavnicom ste bili u Grčkoj, odsjeli u Plavom apartmanu i svojom Master karticom potrošili dvije hiljade tristo sedamdeset šest eura“, rekao bi sad već potpuno blijedom tipu, a onda ga zamolio da izvadi karticu, pa zatvorio oči i brojku po brojku pogodio svih šesnaest znamenki njegova MasterCarda.

Odmah da kažem, priča nije bila fake news. Zaista je bio šator u Bruxellesu, u njega su zaista ulazili znatiželjni slučajni prolaznici, i Vidoviti Dave zaista je nevjerojatnom preciznošću pogađao njihove najskrivenije tajne. Nisu to, kako vidite, bili jeftini babagatarski trikovi i općenite formulacije, poput „vidim bolest u obitelji“ – tko nema bolest u obitelji? – već više nešto poput „vidim da vaša majka Liliana već sedam i pol godina boluje od multiple skleroze i trenutačno živi u sobi broj 35 u domu u Antwerpenu“. Kratki film s prezentacije njegove fantastičnih sposobnosti bio je stoga viralni hit s milijunima pregleda, prikazujući konsternirane ljude ogoljene u strahu, nelagodi ili stidu.

Kako je Dave to uspijevao? Video odaje i tajnu „čitanja misli“: na kraju svake seanse u šatoru se spuštao bijeli paravan, otkrivajući šokiranom dobrovoljcu susjednu prostoriju punu ljudi za kompjuterima. Bio je to tim mladih hakera koji su uz pomoć običnog programa za raspoznavanje lica, te internetskih pretraživača i društvenih mreža – ali i alata za kopanje po nešto zaštićenijim datotekama – vrlo brzo i lako otkrivali sve o blijedom tipu za stolom, dojavljujući informacije u sićušnu slušalicu u Daveovom uhu. „Vidoviti Dave“ i kratki film o njemu bili su zapravo dijelom efektne kampanje za osvješćivanje ljudi o zaštiti privatnosti na internetu.

Svakako, od dva načina da ljudi shvate koliko svojih tajni olako i rado povjeravaju internetu, društvenim mrežama i kojekakvim online biznismenima, trik s vidovnjakom bio je onaj bezbolniji.

Jesu li ljudi danas išta svjesniji te opasnosti? Kampanja je očito uspjela: sedam-osam godina kasnije, deseci milijuna osviještenih ljudi širom svijeta, golemi slobodarski pokret otpora što se fantastično brzo proširio i među Hrvatima, javno ili putem društvenih mreža protestira protiv uvođenja 5G telekomunikacijske tehnologije, bez ostatka uvjereni da je koronavirus stvoren u laboratorijima Billa Gatesa, kako bi nam cijepljenjem svima implantirao čipove za praćenje, subliminalnu manipulaciju i čitanje misli preko 5G mreže.

Kad bi, međutim, stvarno ulagao milijarde dolara u mastodontski sustav 5G antena, farmaceutsku industriju, cjepiva, implantate i mikročipove, Bill Gates bi bio kudikamo veći imbecil nego ijedan koji u to vjeruje.

Isti, naime, gerilci s barikada slobode, koji grozničavo po Facebooku, Instagramu ili Twitteru dijele tajne planove ljudi-guštera i Billa Gatesa za vladanje ljudskom rasom, onomad su sve svoje podatke i cjelokupni svoj život sami samcati, ničim prisiljeni, pri zdravoj pameti i punoj odgovornosti, posve dobrovoljno povjerili tim istim društvenim mrežama, veselo ih otada i marljivo nadopunjujući i ažurirajući. Bez mnogo nepotrebnog razmišljanja neprejebivi su majstori data-analitičarima društvenih mreža u ruke dali i svoju točnu real-time lokaciju, i kartu kretanja, i svoj životni prostor, i obiteljske albume, i privatne prepiske i najintimnije tajne – grozničavo klikajući „Accept“ i „Yes“ na svaki „Term“, svaki „Condition“ i svaku pojedinačnu točku ugovora – a sve kako bi se preko tih istih mreža herojski bunili protiv ljudi-guštera što ih, eto, pomoću umjetno izazvane pandemije žele čipirati kako bi im svakodnevno pratili točnu real-time lokaciju, te ovladali cjelokupnim njihovim životom, životnim prostorom, obiteljskim albumima, privatnim prepiskama i najintimnijim tajnama.

Umjesto da milijarde dolara uloži u takav čudovišni i skupi megaprojekt, potpuno istu stvar Bill Gates je mogao postići uloživši sitniš iz stražnjeg džepa u neku, metnimo, ambicioznu i propulzivnu bugarsku IT tvrtku sa singapurskom adresom, koja bi anonimnim borcima za slobodu za devetnaest zarez devedeset devet dolara – uz formalni ugovor na petnaest gusto i sitno kucanih stranica – preko Amazona, Alibabe, eBaya ili Njuškala prodavala personalizirana Anti5G aluminijska pokrivala za glavu protiv visokih frekvencija, elektromagnetskih valova i ionizirajućeg zračenja.

I već do sutra ujutro imao bi preciznu lokaciju svakog pojedinačnog antigušterskog komandosa, i njegov portret i fotografiju cijelog stasa, i punu obiteljsku anamnezu, i točnu adresu, i broj žiro računa, i broj kartice, i sve njegove passworde i PIN-ove, i autorska prava na sve što je ikad napisao i uslikao, i vlastoručno potpisanu punomoć za slučaj iznenadne smrti, i vlastoručno potpisanu punomoć za slučaj iznenadnog života.

Plus bi zaradio par milijardi.

Evo zgodnog primjera: kako bi pobornici teorije zavjera reagirali kad biste im rekli da ljudi-gušteri naivnim ljudima uvaljuju aplikaciju kojom tobože u akademske svrhe provode testove osobnosti, kako bi prikupljenim podacima uz pomoć posebno razvijenog algoritma oglasima i lažnim vijestima na društvenim mrežama manipulirali njihovim glasačkim preferencijama i namještali izbore? Jedini problem s ovom teorijom je taj što je točna: kad su prije par godina novinari otkrili da je kompanija Cambridge Analytica pomoću aplikacije Thisisyourdigitallife prikupila desetke milijuna personalnih dosjea s Facebooka – sve kako bi za potrebe Donalda Trumpa ili zagovornika Brexita razvila softver za manipuliranje izborima – bilo je to čudo za jedan dan.

Nisu, jebiga, bili ljudi-gušteri.

Borci za slobodu, naime, i dalje tvrdoglavo misle kako velikim zlim korporacijama za manipuliranje vašim životom trebaju 5G antene i mikročip ugrađen pod kožu između vašeg palca i kažiprsta. Veselo onda preuzimaju aplikacije i kojekakve testove osobnosti, pa široke ruke i uska uma ustupaju cijele datoteke iz svojih pametnih telefona. I nakon svega znatiželjno ulaze u bijele šatore razapete na društvenim mrežama, da razdragano tamo zaplješću ručicama kad vidoviti marketinški stručnjaci točno pogode njihov spol, dob, nacionalnost, prehrambene navike, bračno stanje, dimenzije spolnog organa, platežnu moć i političke sklonosti, te bannerima i reklamama bez greške ponude točno ono što im treba.

Recimo, Donalda Trumpa.

Ili personalizirana aluminijska pokrivala za glavu s propelerom protiv elektromagnetskih valova – jedinu stopostotno učinkovitu i međunarodno atestiranu zaštitu od ionizirajućeg zračenja i visokih frekvencija 5G mreže.

N1

1 comment

  1. Zna misliti i zna pisati.

Odgovori