Kako stvari zvati pravim imenom

Hodamo sestra i ja Sarajevom i pričamo. Najbolje je hodati i pričati – mozak ti radi, misli ti lete i nove ideje naviru. Tokom šetnje, ništa nije zabranjeno, pričamo o stvarima koje nam naumpadnu. To mi je jedna od najdražih aktivnosti na svijetu – kao da se kroz priču stavljamo u kontekst – životni, radni, privatni, feministički, sarajevski, bosanski, svjetski, svemirski. Tu su nekad pohvale, nekad kritike, nekad primjedbe, frustracije, čežnja itd.

I hodamo tako mi i pričamo. Ne znam gdje smo počele, ali mislim da sam joj u jednom trenutku rekla, a što na našem jeziku ne postoji adekvatna riječ za ženski spolni organ? Imamo vaginu, pičku, picu/macu, koku. Hoću riječ koja je moja, koju mogu slobodno da koristim, a da nije niti medicinska, niti vulgarna, niti psovka, niti djetinjasta, niti nastala kroz muški jezik. Specijalno neću riječ koja je nastala kroz muški jezik.

Znači, želim našu riječ. Moju riječ. Razmišlja ona i kaže, stvarno nema. A šta imaju muškarci, velim. Imaju medicinski penis, vulgarni, ali prihvatljivi kurac, po meni najbolju riječ kita i još nekoliko desetina žargonskih riječi. Znači, izbora na pretek. Penis je bezveze, dok je kurac direktan, agresivan, naoružan. Sve žargonske riječi su šaljive, tako da njih odbacujem – hoću imenicu. Kita nam je nekako prihvatljiva sredina. Slažemo se da je dobra riječ. Ni smiješna, ni djetinjasta, ni agresivna, nego baš odmjerena i muška. Kao da slovima prikazuje ono što jeste. Može se koristiti direktno, bez sramote u skoro bilo kojem kontekstu, kako u dnevnom tako i u seksualnom.

S ženske strane je vagina užasna, ali medicinski potrebna, koke imaju male curice, što je sasvim ok, ali je samo riječ za male curice, pička se koristi i ponižavajuće, jer je pička također i kukavica, a pica i maca su pornografske riječi. Pičku bi možda mogli feministički i protestno vratiti sebi, kao što su to sa drugim riječima uradile druge grupe ljudi, ali mi je previše agresivna riječ i ima toliko historije, koja se ne da izbrisati. Tamo šaljemo ljude i stvari koje nevolimo. Ne mogu mi dragu stvar nazvati pičkom.

Sestra je u godinama kada panično čita filozofe da joj ih slučajno ne preporuči neki momak. Svježe naduvana Bergsonovom terijom o sjećanju i tvari predlaže sljedeće: tek smo u skoroj historiji skontali koliko je dobar ovaj neimenovani ženski organ. Dakle, kada stvari nastanu, dugo se pretvaraju da su iste kao slične, druge stvari (npr. tvrdi kurčevi ili mlohave đoke), dok ne postanu dovoljno važne da se imenuju. Tek ih nakon što se malo nažive prepoznamo kao snažne.

Trebalo je dugo dok su žene raširenih nogu proputovale od čiste reprodukcije do prinuđene čednosti, do Jane Austen, Jelene Karleuše i trećeg vala feminizma, pa smo sad napokon na mjestu gdje sve te stvari možemo da posmatramo u istom prostoru. Živimo u savršenom vremenu da ženski spolni organ dobije ime koje će samo da stoji – koje ne mora da podsjeća na ništa, i ničemu da se ravna, jer se dovoljno samo dokazalo.

Šta onda raditi kao žena, kojoj je potrebna riječ, koja će biti i reprezentativna i odrasla i seksualna i nesramotna? Dok se riječ ne izmisli, samo ćemo se definirati kroz riječi koje su nam ponuđene. Hajde da je izmislimo.

Hodamo i pitamo se – koja slova najbolje odgovaraju? Imaju li neka dobra, mekana slova, koja nam prijaju? F? M? Nećemo bocava slova, kao K ili C. Zato pička i jeste agresivna riječ, sigurno izmišljotina nekog muškarca. P, Č i K. Joj. Kita ima direktna slova, koja i izgledaju kao kite. I i T. Znaš tačno šta je. Sviđa li nam se slovo L? A šta sa slovima O i S? Nekako su topla i okrugla, baš kao stvar kojoj pokušavamo dati novo ime. Dobro, onda možda nešto sa O i S. Brzo se složimo da ne dolaze u obzir slova LJ, T, R, Z, B. Ništa ćoškasto, niti bocavo. J je fino. A da li da se završi slovom A, pa da bude prava ženska riječ, ili pak nekim drugim slovom?

Fili? Safi? Sola? Sve zvuči kao nešto poznato, dok nam odjednom ne sinu – pa naravno – FIJA! To nam se objema sviđa. Iskušavamo je u raznim rečenicama, mijenjamo po padežima i pokušavamo se navići na nju. Držimo je malo u ustima, da stvarno vidimo je li to to. Eh to ćemo odsada da korisitmo kao našu riječ! Zdravo fijo, jest mi drago što smo se upoznali.

Jezik nikada nije bio statičan, on se uvijek mijenja i prilagođava društvu. Nepostojanjem riječi koju mogu da koristim u bilo kojem kontekstu znači da mi ne razmišljamo o tim stvarima, ali i da bosanske žene još uvijek taj pojam nisu prilagodile sebi i svojim potrebama. A kao i svi ostali jezici, i bosanski se jezik treba nadograđivati i dopunjavati novim riječima i izrazima, da nas ne bi uskraćivao u postojanju i definiciji. Jezik je moćna alatka kojom se, ako nam je dozvoljeno, možemo izražavati, a ako nije, moramo koristiti revolucionarno.

A ako vam se ne sviđa naša riječ, izmislite si novu.

voxfeminae

15 comments

Skip to comment form

  1. Ova stilizacija različitih oblika mindži je fenomenalna. I tekst je kul.

    1. Zovi samo zovi, ali ne diraj prije dozvole. prometni prekršaji su skupi.

  2. Sestrama je kurac direktan, a pička kukavica. Alternativa su pimpek i riba. Izbor je ogroman, ali većina koristi samo jedan, mislim, izraz.

  3. Koji idiotizam, kad čovjek mozgom čačka pi*ku. Ne ide. Zna se s čim se što čačka. Idu mi na k* ta ženska mudrovanja o svom spolnom organu.

  4. Zanimljiva tema. Bosanke su nas morale prosvijetliti.

    1. Očito nisi čula za davne, iz 2003.g. Vaginine monologe u zagrebačkom Kerempuhu, pa lupaš. Bosanke su nas prosvijetlile? Još jedno lupetanje.

      https://www.vecernji.hr/kultura/monolozi-nisu-i-nece-biti-dijalozi-731384

      1. U smislu podcjenjivanja Bosanki. Naglasak, tvoj , je na Bosanke, u smislu manje naprednih ili obrazovanih ili emancipiranih, zar ne? Lupetanje.

      2. Intelektualka je intelektualka, tj., intelektualac, ma gdje i od kud bila. Ali kad počne razglabati vaginu, njen kredibiitet dolazi u pitanje.

        1. kredibilitet

  5. Ne mogu se načuditi vama muškarcima i kako imate potrebu komentirati tekstove koji su predviđeni za žensku čitalačku publiku.!? Tko vas što pita??? Gledajte svoga posla.

    1. Pa šta je ovo, segregacija publike?! Svašta.

      1. Prestanite. Ako nemate nešto napisati o tome što su autorice zapravo htjele reći, nemojte se ni prepuvacati oko gluposti. Ponekad je to nepodnošljivo. Žalibože prostora.

        1. A šta su htjele reći? U tome i jest stvar. Žalibože vremena na čitanje gluparluka. Razgovor komentatora u odnosu na glupi tekst je genijalan, jer propituje ljudsku glupost, onu koju ljudi ispoljavaju nesvjesno, misleći da su pametni i kompetentni. Hvaljenje Bosanki, npr. s pozicije neke nebosanske geografske superiornosti. Pa to su ugravirane predrasude i stereotipi u balkanske mozgove, pa i kad hoće biti napredni.

  6. Moj susjed za ženski spolni rgan keže kokica. Kad otvori vrata stana kaže_ šta jesam li mastan od kokice. Njegovi susjedi sad ne znaju da li je jeo ili j..o.

  7. Edukativno, valjda i objektivno.

Odgovori