«

»

sij. 13 2019

zaštititi se od samog sebe

Volim potoke i zvuk koji proizvode.
I jarke na čistinama i poljima, prije
nego što se dospiju pretvoriti u potoke.

Raymond Carver: Gdje se voda spaja s drugom vodom

na božićnoj večeri kod starog prijatelja,
od puno dobrih jela, trpeza se savijala.
(tako bi, opisujući obilje jestvina, pretjerivao
mamin bratić, ivan tomac, kalendarotvorac).
poslije večere razmjenjivali smo preporuke
o potrebi da zaštitimo tijela od samih sebe,
od mračne žudnje da se za lošim povodimo.
– treba se kloniti piva i kolača, davao je savjete
pribrani poznanik koji svoj šećer drži na povodcu.
– pij vino, a kolače prepusti svojoj zdravoj ženi.

sutra ujutro svratio sam do svoje rodne kuće
u malom parizu. iza dvorišta, prekrivenog
ispucalim betonom i poluživom mahovinom,
nalazi se vrt, mamin vrt, kojeg je tata
u ljetna predvečerja izdašno zalijevao.
vrt je zaravnat, odavno zemlju nitko ne siječe,
a trava ga je, voljom novog stanara, sveg prekrila.
stajao sam bez riječi i prisjećao se lijeha
prepunih velikih, mesnatih, džombavih rajčica,
odlučan zemlji vratiti rahlost, koračati nasadima,
oživjeti mjesto koje se savijalo od ljubavi.