Viša knjižničarka mme mr. sc. Darija Mataić Agičić, prof. objavila je knjižicu svojih poetskih pređa i mjesečarenja jadranskim otocima i pokazala i dokazala rijetko umijeće zapošljavanja riječi na način da se iz njih sve iscrpi. Ona to radi duhovno bezbrižno, talentirano, vješto i lako. Kako joj duša diše, tako joj pero piše (F. Kurelac).
Gledajući srcem i upornim čitanjem naoštrenim umom ona prenosi auru prostora u estetiku. Razumljivim riječima, privilegirano i književno misli i propituje pretvarajući čitav okoliš u umjetničko djelo, otkrivajući ono zbog čega je vrijedno živjeti. Otkriva i slast izdvojenosti i prikrivena sebstva. Ulazi u srca ljudske patnje odolijevajući nasrtaju uspomena...
Vidi, osjeća, misli, sanja, proživljava, stalnom estetskom energijom vodi ljubav s riječima i s ljepotom. Levitacija njenog razuma naprosto pliva prema ljepoti. Ljepota je njena dijalektika i motivacijski pogon. Zapisi o mirnoj i nemirnoj ljepoti imaju silnu energiju, a spretne i sažete formulacije o lijeposti upotrebljavane su na način glazbe...
Ortoepski, ortografski, gramatički, leksički, stilistički, jezičnošću jezika, izgledom i opremom slavonskobrodska knjižica Otok autorice više knjižničarke mme mr. sc. Darije Mataić Agičić jedinstveni je i tajnoviti misaoni hram. Otok je polje nježnosti, prosanjano ljubavno plavetnilo, parabola bjeline, dubina, strast emocija i umnosti, poetika duše, duhovno utočište, umirenost, tihost, poetsko okrilje i poetski kristal. Otok je misaona arhitektonika koja promatra samu sebe i pita se: je li to taj duhovni dio mene koji me promatra?
Autorica je izvedbeno ujednačeno i uspješno skrojila specijalni književni podžanr: putopisnu poeziju u prozi pretvarajući poeziju u impresionistički kanal kojim će njen vibrantno feministički vitalizam i nježna vizija svijeta stići do kruga čitatelja.
Svijetu trebaju pjesnici.
