teško je prosuditi koliko ti je još preostalo
metara mokrog zida oslikati bojama koje
iscjeđuješ iz svoje kože, koliko još imaš
vremena za stizanje do ruba, do kraja.
uživaš u neusiljenoj igri nanošenja spektra
na bijelu plohu neumitnosti, i podatnu i opiruću;
umjetnik si, zid si, boje si, kist si, nacrt si.
a kada dođeš do konca, do svršetka, kada
ponestane farbe, kada zaustave se pokreti,
ostat će dovršena suha freska bez slikara,
zadržat će se slikar, ali bez vlažnosti.
