silazak s vrha planine - padovi i kotrljanja
prema kraju puta, do cilja bez cilja - bio bi bufonada
da nije samosažaljenja, kajanja, sjećanja i straha.
spuštaju se osvajači i pronalaze slomljene mačeve,
ulubljene oklope, tupe vrhove strelica, natrula sedla.
bez poduzetnosti, smeteni, prijetvorni, dosadni
preziru odricanja, podsmjehuju se zanesenjacima.
preuzetnost im je rastaljena u usputnim topionicama
nekadašnje vlastite borbene, neuništive izuzetnosti.
nevidljivi mjernik iscrtao im je staze za spuštanje,
s neprekoračivim ogradama prema budućnosti.
a dolje, kad konačno siđu, snjegovi su se otopili,
oštri vjetrovi prestali navlačiti jakne na njih,
ali studen se u lomljivim kostima staraca zadržala;
dok čekaju oni drhte i na suncu. zar to nije komično?
