NAPOMENA: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Una Đurić, slavonskobrodska pjesnikinja s novim pjesmama. Ne želi otkriti svoj identitet. Biografski i bibliografski podaci poznati su redakciji SBPeriskopa.

                                                                                                                                    

onu noć

onu noć dok je grad spavao dok su prozori bili otvoreni

onu noć dok sam bosa hodala po travi

rukama pokušavala dohvatiti sjene

onu noć dok je mjesec zalazio za krov susjedne zgrade

srebrnkaste sjene plesale su posljednji ples

onu noć kad sam u mraku gledala u hodajuće sjene

tu noć se tišina prosipala

tu noć su prsti bili svileni šalovi uvijeni u pramenove kose

onu noć kad sam osjetila miris tame

tu noć sam zatvorila vrata mašte ugasila svjetla

zaogrnuta tugom otišla u san

                                                                                                                                           

dani

moji su dani ostavljeni u prošlosti

u paučini koja visi sa stropa

u oblacima koji promiču

na ušćima sjećanja u koritima snova

prolazim svakodnevno polako tiho i na prstima stazama iz davnina

pamtim ostavljene misli na granama drveća

njišu se poput jesenjeg lišća koje će uskoro pasti na tlo i nestati bez traga

ne žalim ne plačem ne tugujem

tražim izgubljene tragove prošlosti koje nikad neću naći

                                                                                                                                      

što je sreća

napisana riječ ili ostvareni san

pronalazak izlaza ili izlazak iz labirinta ucrtanih prolaza

odlazak iz stvarnosti ili povratak u svakodnevnicu

bijeg iz prošlosti ili odlazak u neisanjane snove

ostavljena košulja na dnu ormara ili nova haljina u izlogu

stara cipela ili nova čarapa

poznata pjesma ili neispisana nota

miris mamine kuhinje ili očevog zagrljaja

otkrivanje novih puteva ili prolazak kroz zatvorena vrata

pitanja ili odgovori poznato ili nepoznat stvarnost ili slučajnost

riječ koja za svakog ima drugo značenje ali koja se uvijek isto čita

misao koja daje nadu i drži nas na nogama

izmamljuje osmijeh koji smo izgubili u stvarnosti

daje izgubljenu snagui budi u nama želju za životom

                                                                                                                             

zapamti me

zapamti me po mirisu prstima i osmijehu

nespretno napisanoj poruci

tragovima dana koji nestaje

koracima koji odzvanjaju kamenim stubama

osmijehom koji ne skidam s lica

borama oko očiju kosi koja otpada

zapamti me i kad nestanem iz tvog sjećanja

po slučajnim susretima neispričanim pričama

tajnim porukama, pogledima koji su skrivali istinu

zapamti me kad sam usnama pisala tvoje ime

na zamagljenom staklu automobila

kad sam bila dijete u tijelu žene

u noći koja je skrivala našu tajnu

zapamti me kada sam sa strahom otkrila lice

trenutak koji je spojio dvije osobe i želju koja se nikad ostvarila nije

                                                                                                                                 

balon od sapunice

živjeti u balonu od sapunice

gledati odbljesak svijetla na granici sna

hodati začaranim stazama koje ne vode nikuda

vidjeti kraj a biti na početku

razmišljati o sreći koja je privid trenutka

pronaći sebe a ostati stranac

dotaknuti blještavilo a hodati u tami

zaigrati se maštom udahnuti nove mirise

osjetiti toplinu zaboravljene sreće

opipati stijenke balona koji nestaje

probuditi se u javi a ostati u snu

živjeti u balonu koji smo sami stvorili i nestati u momentu kada se

najmanje nadaš